(Bez)vrijednost umjetnosti | kulturpunkt

(Bez)vrijednost umjetnosti

Radom Take the Money and Run danski umjetnik Jens Haaning otvara potentno polje rasprava o umjetničkom radu i njegovom vrednovanju.

Piše: Ivana Pejić

Kunsten Museum of Modern Art / Facebook

  • A
  • +
  • -

Rijetke su prilike u kojima se vijesti iz svijeta umjetnosti nađu u središtu interesa mainstream medija. Među svježijim primjerima nezaobilazna je Banksyjeva semi-dezintegracija Djevojčice s balonom (kasnije preimenovane u Love is in the Bin), netom nakon što je na aukciji prodana za nešto više od milijun funti. Možemo se prisjetiti i neraspremljenog kreveta Tracey Emin, ili ljepljivom trakom za zid pričvršćene banane – rada Maurizija Cattelana koji je medijsku pažnju (i prateće podsmjehe ili zgražanje, ovisno o perspektivi) stekao kada je dosegao prodajnu cijenu od 120 tisuća dolara. Recept je u osnovi isti: trik je da se oko umjetničkog rada vrti veliki novac, a da je on sam naizgled bezvrijedan.

Po istom ključu vijest je postao i danski umjetnik Jens Haaning i njegov rad Take the Money and Run. Haaning je, naime, od Muzeja moderne umjetnosti Kunsten u Aalborgu na posudbu dobio 534 tisuće danskih kruna (protuvrijednosti oko 70 tisuća eura) kako bi ih iskoristio za izradu umjetničkog rada. Muzej je imao jasnu narudžbu – Haaning je za Work it Out, aktualnu izložbu o pitanjima umjetnosti i rada, trebao dostaviti inačicu svojih ranijih djela Prosječni danski godišnji prihod iz 2010. i Prosječni austrijski godišnji prihod, prvi put izložen 2007. godine.

 

Umjesto izlaganja radova starih više od desetljeća, čija bi relevantnost u aktualnom kontekstu bila po sebi upitna, Haanin je muzeju dostavio dva prazna platna, rekli bismo samoobjašnjavajućeg naziva. "Rad se sastoji u tome što sam uzeo njihov novac", objasnio je ipak umjetnik u intervjuu za danski radijski program P1 Morgen, koji su prenijeli brojni svjetski mediji. "To nije krađa. To je kršenje ugovora, a kršenje ugovora je dio rada." Novi rad, smatra, odgovara temi izložbe kao i radu koji je po ugovoru trebao rekreirati. I zaista, Haaninov koncept savršeno je podudaran s fokusima navedenim u opisu izložbe, a to su: samooptimizacija, spremnost na promjene, stres, učinkovitost, birokracija, rastuća digitalizacija i budućnost rada. 

U nešto konkretnijem smislu, dodao je i kako je ovaj čin bio direktna reakcija na niski honorar koji mu je muzej ponudio za realizaciju djela, zanemarujući troškove tzv. hladnog pogona, koji bi na koncu umjetnika ostavili bez ikakve zarade. Štoviše, kako kaže, završio bi u minusu. Ravnatelj muzeja Lasse Andersson u njegovom činu prepoznaje duhovitost i efektnost, barem ako je suditi prema javnim istupima, no isto tako napominje da je muzej ispoštovao svoju stranu dogovora te da je Haanin novac dužan vratiti do sredine siječnja, kada se izložba zatvara. U suprotnom, bit će primoran na pravno postupanje.

Haanin pak novac ne planira vratiti, jer bi se time poništio i sam smisao rada. "Ovo djelo govori o radnim uvjetima umjetnika. Ono je statement kojim se poručuje da imamo odgovornost preispitivati strukture čiji smo dio. A ako su te strukture potpuno nerazumne, moramo s njima prekinuti. To može biti vaš brak, vaš rad – to može biti bilo koja vrsta društvene strukture", zaključio je. Danski muzej tako je u Haaninovom konceptu neplanirano dobio izuzetno potentan odgovor na pitanja koja je izložbom htio otvoriti, no čini se da za to ipak nije spreman platiti punu cijenu. 

Objavio/la ivana [at] kulturpunkt.hr 02.10.2021

VEZANE VIJESTI

Emancipacija umjetnosti kao emancipacija rada

Piše: Lujo Parežanin
Zbirka tekstova Williama Morrisa "O umjetnosti i socijalizmu" u izdanju kustoskog kolektiva Blok svjedoči o trajnoj aktualnosti marksističkog promišljanja umjetničke proizvodnje.

Rad u nestanku

Piše: Hana Sirovica
Automatizacija je tehnološki i društveni proces koji transformira "svijet rada", a pritom otvara i brojna pitanja o budućnosti umjetnosti i umjetničkog rada.

Umjetnica pri (ne)radu

Piše: Tihana Bertek

U središtu izložbe Napravljeno – radni naslov za napraviti su vrijeme i aktivnosti koje prethode i odlažu obavljanje rada, dok sam proces postaje finalni umjetnički proizvod.