Bicikl kao sredstvo emancipacije | kulturpunkt

Vijesti Društvo

<

Bicikl kao sredstvo emancipacije

Zbog promicanja ženskih prava na slobodu i mobilnost, ženska afganistanska biciklistička reprezentacija nominirana je za Nobelovu nagradu za mir.

Piše: Martina Domladovac

Afghan Cycles, 2013.

Talijanski parlament nominirao je žensku afganistansku biciklističku reprezentaciju za Nobelovu nagradu za mir. Pošto u toj zemlji vožnja bicikla za žene često podrazumijeva izlaganje porugama pa čak i fizičkim nasrtajima, afganistanske biciklistice, trpeći socijalnu stigmu i nasilje bicikle koriste kao sredstvo emancipacije i promicanja jednakopravnosti, prenosi Total Women's Cycling. 

Afganistanska ekipa formirana je 2012. godine kada je Marjan Sedequi nagovorila svog oca Abdula, trenera muške biciklističke reprezentacije, da osnuje i žensku ekipu. Biciklistice, većinom iz Kabula, u dobi su od 16 do 20 godina, a voze u hlačama, širokim majicama i hidžabima koje nose ispod kaciga, kako bi izbjegle još više negativne pažnje. Vožnja bicikla za žene nije zakonom zabranjena u dominantno muslimanskim zemljama, no čini se kako mnoge zemlje ne trebaju zakone kako bi žene obeshrabrile da bicikliraju. Kulturna stigma toliko je velika da većina žena niti ne pomišlja na nešto tako radikalno.  

Shannon Galpin, aktivistica koja surađuje s afganistanskom ekipom u vidu logističke podrške te radi na razbijanju predrasuda kako bi se djevojkama i ženama omogućilo da se koriste biciklom za odlazak u školu ili na posao, objasnila je od kuda dolaze predrasude o bicikliranju. "Kada sam pričala s ljudima koji razumiju Kuran, svi su rekli da je to kulturni tabu, ne religiozni. Činjenica da žena opkoračuje sjedalo bicikla, smatra se opscenom". Slično kao i na zapadu s prvom pojavom bicikla, žene koje su ih vozile smatrane su nemoralnim i promiskuitetnim, a iste etikete koriste se i za mlade Afganistanke danas. "Postoji ta čudna ideja da ti bicikl može uzeti djevičanstvo", kaže Galpin. 

Aktivistica na pitanje zašto su bicikli toliko važni za emancipaciju mladih žena, odgovara da "im daju slobodu, a upravo zato su toliko kontroverzni. Bicikli za djevojke koje pohađaju školu znače neovisnu mobilnost. Mnogo seksualnih napada događa se kad djevojke hodaju prema školi, no na biciklu više nisu tako laka meta. U zemlji gdje se žene napada rutinski, gdje se na djevojke baca kiselina samo zato što idu u školu, gdje se žene koje hodaju same kamenuje, bicikl je vrlo jeftino sredstvo mobilnosti i zaštite".

O afganistanskoj ekipi 2013. godine snimljen je kratki film, a dugometražni dokumentarac trebao bi izaći 2016. godine. O pristupu konzervativnog muslimanskog društva prema djevojkama i bicikliranju govori i nagrađivani saudijski film Wadjda iz 2012. godine, redateljice Haifae al-Mansour, o djevojčici koja želi kupiti svoj bicikl. 

Biciklistička ekipa  2013. godine natjecanjem na Azijskom biciklističkom prvenstvu u Delhiju u Indiji postala je prvom ženskom reprezentacijom te zemlje koja je sudjelovala na nekom međunarodnom natjecanju. "Nominacija za Nobelovu nagradu dokaz je hrabrosti ovih žena da ponovno preuzmu svoje ulice i svoje pravo na korištenje bicikla", rekla je Galpin.

Objavio/la martina [at] kulturpunkt.hr 10.03.2016

VEZANE VIJESTI

Zaustavite trend regresije prava žena!

Piše: Vatroslav Miloš
Trideset organizacija okupljenih u Žensku mreže Hrvatske pripremilo je zahtjeve Vladi koji se tiču zaštite ljudskih prava žena.

Patrijarhat iz smjera države

Piše: Martina Domladovac

Film Gledanje u kaldrmu donosi priče i osobna svjedočanstva žena pogođenih zakonom iz 1951. godine o zabrani nošenja zara i feredže.

Zahtjev za bezuvjetnim puštanjem na slobodu

Piše: Martina Domladovac
Međunarodni P.E.N. skretanjem pažnje na slučajeve Fatime Naoot, Mahvash Sabet i Narges Mohammadi, želi upozoriti na nasilje i zastrašivanje književnica i spisateljica.