Bijeli sport u balkanskom glibu | kulturpunkt

Bijeli sport u balkanskom glibu

Čini se da Kerum više od Srba mrzi jedino Splićane.

Piše: Ante Jerić
Tenis je nastao iz zabave za dokone aristokrate. Uzevši to u obzir nije iznenađujuće da se tijekom vremena od igre razvio sport u kojem se od igrača uvriježilo zahtijevati profinjenu tehniku, a od publike gotovo kazališne manire. Te dvije rečenice su nam dovoljne da shvatimo kako bijeli sport nije baš idealan za balkanski glib. Ali, eto, čudna igra statistike htjela je da se na ovim prostorima svakih nekoliko godina rodi genijalac sposoban za osvajanje grand slam turnira. Uz svu raskoš talenta koji iz tjedna u tjedan pokazuju Hrvati i Srbi na ATP touru bilo je samo pitanje vremena kad će se naći na suprotnim stranama u Davis Cupu. A to nas, je l', dovodi do problema.
 
Već danima ispod vijesti na portalima s domaćom domenom možete čitati trogloditske reakcije na izjavu izbornika srpske teniske reprezentacije. Čovjek je, znajući da ga čeka gostovanje u Hrvatskoj, naznačio da će možda od ITF-e tražiti da se meč odigra u Zagrebu umjesto u Splitu. Sa Splitom kao potencijalnim domaćinom se, naime, počelo koketirati još otkako je Hrvatska isprašila Ekvador u borbi parova. Nije baš uobičajeno da gost diktira uvjete domaćinu, ali nije baš ni da možemo mirne duše reći Bogdanu Obradoviću da bi bilo bolje da je držao jezik za zubima. Što je to trulo u Splitu?
 
Split bi u normalnim okolnostima imao potpuno pravo očekivati domaćinstvo. Čak i ako u zagrade stavimo nevjerojatnu činjenicu da su na Firulama prvi put reket uzeli Pilić, Franulović, Ivanišević i Ančić ostaje dojam da su organizacijski najuspjeliji mečevi Davis Cupa odigrani baš u gradu pod Marjanom. Zašto svaki čovjek poštene inteligencije ipak mora naći razumijevanja za riječi srpskog izbornika? Odgovor je, pogađate već, u ustima Željka Keruma. Kao jeka vraćaju nam se riječi splitskog gradonačelnika koji je prije par mjeseci u svom stilu - dakle pomalo nepovezano s obaveznim gutanjem samoglasnika - svima stavio na znanje da "nikad Srbin nije bio nit' će biti zet u njegovoj obitelji jer su nam napravili puno zla". Ovo koncizno i sjajno artikulirano objašnjenje svog animoziteta prema istočnim susjedima prvi čovjek Splita izrekao je, možda se i sjećate, u emisiji Nedjeljom u 2. Stanković ga je nastavio podbadati što nije čudno jer bi, ruku na srce, i slijepac tu vidio zlatnu žilu. Isprovocirani Kerum je nastavio svoju tiradu sve dok ga voditelj u klimaksu cijele emisije nije upitao kako je moguće da mu toliko smeta sklapanje poslova sa srpskim tvrtkama, a ne smeta mu, primjerice, poslovanje s pripadnicima kriminalnog miljea ili, u konkretnom slučaju, Nikicom Jelavićem. Splitski gradonačelnik je nakon smušene dijaloške razmjene, u antologijskoj sceni, tupog pogleda upitao: "Je l' vi to mene pitate je l' Jelavić Srbin?" Stvarno ne znam što vam je bila prva asocijacija ako ste emisiju gledali. Meni je, recimo, prvo na pamet pala knjiga Gaja Petrovića - Logika: Udžbenik za treći razred...
 
Društveni komentatori uzeli su tolstojevski zamah pokušavajući objasniti kako je moguće da ljudi povjerenje na izborima daju u ruke takvom klaunu. Već i vrapci na grani pjevuše refren u kojem se Keruma uspoređuje s Berlusconijem. Ono što su Berlusconiju imigranti to su Kerumu Srbi. Ono što su Berlusconiju komunisti to su Kerumu novinari. On, naočigled svojih sugrađana, koristi gradsku vlast da bi besramno pogodovao svojim ekonomskim interesima. Zašto unatoč svim skandalima među življom poslovično nesklonom praštanju još uvijek uživa podršku? Možda nam u shvaćanju toga može pomoći čuvena scena iz filma Nixon Olivera Stonea. Omraženi američki predsjednik u trenutku svog pada obraća se portretu nikad prežaljenog Kennedyja: "Kad gledaju tebe, vide što bi htjeli biti. Kad gledaju mene, vide što doista jesu." Vjerojatno je slična stvar s Kerumom. Ideja o vrlom političaru je umrla pa su ljudi izabrali jednog poročnog. Jednog koji zaobilazi zakon čim stigne. Jednog koji vara ženu dok god može. Jednog od "sviju nas". Utoliko splitski gradonačelnik ima pravo kad kaže da je čovjek iz naroda. Narod u smislu kojem ga rabim samo je dominantna predodžba koju članovi jedne zajednice imaju o sebi samima. Uslijed dvadesetogodišnjeg prostituiranja političkih funkcija u Splitu simboličko rušenje digniteta vlasti postalo je poželjno. Kerum bi sa svim svojim dubioznim poslovnim projektima, bračnim preljubima i bahatim odnosom prema građanima mogao lako osvojiti još jedan mandat jer on ni prvi put nije pobijedio unatoč svojim manama već upravo zbog njih. Nema kod njega nikakvih suptilnih manipulacija. Možda se prigodno na ovom mjestu sjetiti braće Marx; ako čovjek izgleda kao idiot i ponaša se kao idiot, ne dajte da vas to zavara - stvarno je idiot. Ili ipak nije?
 
Etimologija riječi idiot prilično je zanimljiva. Idiot dolazi od grčke riječi idiotis koja se u staroj Ateni upotrebljavala za ljude koji ne sudjeluju aktivno u političkim procesima. Kerum, promatrajući razmjere njegovog političkog angažmana, uopće nije idiot. Vjerojatno je tako rezonirao Miroslav Radman kad je onomad, komentirajući poteze splitskog gradonačelnika, rekao da je Kerum pametan čovjek. Ako ovako postavimo stvari, izvjesno je samo jedno. Uz ovakvog pametnjakovića jedina nada za svjetliju budućnost Splita leži u rukama idiota koji su na prošlim izborima ostali kod kuće. 
 
Zahvaljujući Željku Kerumu o Splitu se posljednjih dana govori isključivo u nacionalističkom kontekstu. Politička funkcija koju Kerum obnaša daje određeno pravo svakom da njega uzme kao sinegdohu Splita. On bi, takvom reduktivnom jednadžbom, ispao šovinistički grad u kojem se Srbi ne mogu baš osjećati ugodno. Pa makar ni na partiji tenisa. Zrcale li riječi splitskog gradonačelnika mentalitet grada kojem je na čelu? Ne! Jedno jednostavno, odlučno i prije svega ljudsko NE! Velika većina ljudi zasigurno nisu šoveni te su se s gnušanjem zadnjih dana morali sjetiti prvih izravnih lokalnih izbora koji su nekome donijeli dobro, a nekome Keruma. Velika, velika većina ljudi osjeća nelagodu zato što svaki drugi dan moraju začepiti nos pred nekim sranjem koje im priredi njihov gradonačelnik. Velika većina ljudi rado bi, na kraju krajeva, ovog ljeta u svom gradu pogledala meč između Čilića i Đokovića. Velikoj većini ljudi u Splitu danas nije lako. Zamislite kako je gledati na televiziji sjednicu Gradskog poglavarstva kad capo di tutti, nakon benigne opaske o nužnosti sanacije gradskih cesta, lakonski uzvrati: "Možete misliti kako je meni voziti ferrari po tim rupama, puno gore nego vama."

Kerum od Srba, sve mi se čini, više mrzi samo Splićane.

 

Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 12.03.2010