Bitno je poticati susret i suradnju | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Bitno je poticati susret i suradnju

Sa Stéphanie Lucien-Brun, volonterkom u lyonskom društvenom centru Locaux Motiv’, razgovarali smo o konceptu trećih prostora, mogućnostima koje otvaraju i ograničenjima s kojima se susreću.

Razgovarala: Jasna Račić

Stéphanie Lucien-Brun savjetnica je za informacijsko-komunikacijske tehnologije i društveni razvoj koja posljednjih osam godina dio slobodnog vremena ulaže u razvoj i kolektivno upravljanje tzv. "trećim prostorom" u Lyonu, poznatijim kao Locaux Motiv’. S Lucien-Brun sastali smo se tijekom Clubture Foruma u sklopu kojeg je sudjelovala na panelu Iskustva društveno-kulturne suradnje i povezivanja i razgovarali o prilikama i ograničenjima s kojima se Locaux Motiv’ susreće kao suradnička mreža i kolektivno vođeno mjesto za rad. S obzirom na to da kolektiv ima više glasova, Stéphanie priča isključivo o vlastitom iskustvu i viziji onoga što je doživjela, shvatila i naučila uz Locaux Motiv’.

 

KP: Možete li nam predstaviti Locaux Motiv’?

Sve je počelo 2010. godine kada je više lokalnih nevladinih organizacija u četvrti La Guillotière poželjelo podržati stvaranje socijalne ekonomije, solidarnosti i ekoloških projekata na lokalnoj razini (ESSE - Economie sociale, solidaire et écologique). Danas ESSE čini 10% francuskog gospodarstva, zajedno s nevladinim organizacijama, zadrugama i sličnima koje ne rade isključivo na stvaranju gospodarske vrijednosti, nego naglašavaju i društvenu vrijednost svojih aktivnosti. Osnivači su u spomenutoj četvrti pokrenuli dva projekta: lokalni bar i restoran Le Court-Circuit, koji i dalje uspješno posluje, te "treći prostor", Locaux Motiv’. Nevladine organizacije i drugi pojedinci bili su vrlo aktivni na ovom području, no njihov rad odvijao se u prekarnim uvjetima – infrastruktura je bila loša, a zbog nedostatka dobre logistike provedba projekata iziskivala je puno energije i kapaciteta. Jasno su ustanovili da ujedinjavanjem i dijeljenjem radnih i organizacijskih prostora mogu uštedjeti na vremenu i energiji te tako razvijati kvalitetnije projekte. 

"Treći prostor" je koncept nastao u SAD-u, a radi se o ideji da postoje grupe, kolektivi i pojedinci sa zajedničkim potrebama i interesima, bilo u gradovima ili ruralnim područjima, te da zajedno mogu zadovoljiti te potrebe u otvorenim prostorima koji bi imali razne funkcije. Ono što u Francuskoj zovemo trećim prostorima su takozvani fab-labovi, dijeljeni uredski prostori, no to može biti i kulturni centar i bilo koje mjesto koje radi na izgradnji zajednice, a istovremeno ima mnogobrojne funkcije. "Treći prostori" često su povezani s kulturom, društvenim radom, "uradi-sam" projektima, održivim razvojem i novim načinima rada. Posljednjih je godina u Francuskoj pitanje "trećih prostora" postalo iznimno važno, izrađeno je nacionalno izvješće, a nedavno je izdane i smjernice koje se odnose na uspostavljanje ovog tipa prostora. 

KP: Kako se Locaux Motiv’ kao "treći prostor" razlikuje od "starog" tipa nevladinih organizacija ili društvenih centara?

U LM-u imamo nevladine organizacije, tvrtke, samozaposlene osobe, ljude koji rade na daljinu. Nije važno je li riječ o nevladinoj organizaciji ili samozaposlenoj osobi, bitno je potaknuti njihovu suradnju po pitanju društvene i ekološke problematike. Neki ljudi i organizacije bave se digitalnom tranzicijom, klimatskim promjenama, lokalnom i međunarodnom solidarnošću, mobilnošću, besplatnim softverima, kulturom (plesni ansambli, simfonijski orkestri, filmski festivali), nezavisnim medijima, produkcijom društveno angažiranih dokumentaraca i sličnim. Locaux Motivom kao "trećim prostorom" upravljaju volonteri koji sudjeluju u projektu. Rasprostire se na 600 m2, a okuplja 40 organizacija koje ga koriste na redovnoj bazi te stotinjak organizacija koje na neki način surađuju! Između 40 i 70 ljudi svakodnevno radi i sastaje se u tom prostoru.

KP: Naglasili ste da ste u Zagreb došli kao volonterka LM-a. Kaka je organizacijska struktura i kako se upravlja prostorom?

Locaux Motiv' nema stalne zaposlenike, podršku pruža samo Alice koja radi poslove vezane uz računovodstvo i financije, i to četvrtinu svog radnog vremena.  Kolektivno upravljanje znači da tamo dolazite kako biste imali pristup nekoj usluzi, a samim time obvezujete se da na ovaj ili onaj način doprinesete tome da se ta usluga može pružiti. U praksi to znači da je dolazak na opću skupštinu obavezan, kao i volontiranje za vodstva posjetitelja, sudjelovanje u grupama odgovornima za vođenje LM-a ili izvršavanje zadataka nužnih za dobro upravljanje njime, bez obzira radili vi tamo povremeno ili stalno. S obzirom da se mjestom samoupravlja, da bi ono moglo funkcionirati korisnici se potiču na sudjelovanje u društvenim događanjima i općenito u upravljanju. Znamo da se ljudi tome posvećuju različitim intenzitetom i razinom interesa, što je normalno, no doista se trudimo izbjeći gotovane! 

Više puta smo promijenili način upravljanja kako bismo se prilagodili stečenom iskustvu i mjesto učinili što funkcionalnijim. Počeli smo tradicionalno, s glavnim i izvršnim odborom. Nakon nekoliko godina shvatili smo da je najvažnija individualna predanost ljudi, puno važnija od zastupanja organizacija. Sada opća skupština dvaput godišnje bira dva tijela: strateško vijeće i radno tijelo. Ljudi u radnom tijelu nadležni su za "odgovorne grupe" čija je zadaća osigurati da se zaduženja izvršavaju. Oni su glavni u vođenju LM-a, a njihovu učinkovitost nadzire operativni odbor. Smisao toga je da se moć raspodijeli što je ravnomjernije moguće – to je pitanje otvorenog upravljanja. 

Također, iznimno smo fokusirani na otvorenost i transparentnost. Kao članica organizacije imam pristup svim sastancima, podacima i brojkama. Nije uvijek lako postići to da su informacije dostupne, razumljive, vidljive i djeljive. To zahtijeva puno energije, ali tako učimo koje kolaborativne prakse najviše utječu na samu suradnju. Važno je prihvatiti da se ljudi angažiraju različitim intenzitetom, da imaju različite interese za sudjelovanjem, dijeljenjem i suradnjom. Važno je to iskustvo učiniti zabavnim i ugodnim te iz njega učiti. Riječ je o najobičnijim stvarima: podizanju svijesti da svatko mora posvetiti deset minuta zalijevanju biljaka i odnijeti prljave ručnike kući na pranje. Sve to dio je zajedničkog rada. Nije samo bitno biti članom rukovodećeg tijela, bitno je i prati ručnike kako bi mjesto dobro funkcioniralo.

Tri godine smo zapošljavali osobu za razvoj projekata s ciljem jačanja odnosa s lokalnim mrežama, promicanja načela ESSE-a i rada na eksperimentalnim projektima. Gubitkom sredstava namijenjenih isključivo tim projektima, morali smo otpustiti tu osobu, no ona i dalje s njom blisko surađujemo.

KP: Kakav je vaš odnos s lokalnim vlastima, podupiru li ovaj projekt?

U početku smo organizirali brojne sastanke, rasprave i slične aktivnosti s lokalnim vlastima. Bili su to dobri, poticajni susreti, vidjeli smo da postoji podrška za projekt, sviđala im se ideja. Mjesto gdje smo smješteni u privatnom je vlasništvu i tražili smo javna sredstva kako bismo mogli provoditi projekt i zadržati prostor s obzirom da je bio ključan za rad raznih nevladinih organizacija. Na koncu smo od lokalnih vlasti dobili 2000 eura, što je vrlo malo, posebno ako uzmete u obzir da nas je godišnji najam koštao oko 60 000 eura. I dalje smo se borili, očekivali dodatna sredstva ili podršku za ljudske resurse koja bi nam pomogla u postizanju financijske sigurnosti. Prve tri godine projekta to je značajno umanjilo količinu energije potrebne za ostvarivanje našeg socijalno-ekonomskog modela. Na kraju smo financijsku potporu dobili od regionalne, a ne od lokalnih vlasti! Bili smo malo ljuti i prilično razočarani jer smo mislili da će podržati projekt ako ga razumiju, no to se nije dogodilo. U jednom trenutku ljudi su bili obeshrabreni i ljuti jer su uložili puno energije kako bismo dobili potporu od grada pa smo se svi skupa zapitali zašto ulažemo toliko energije u ostvarivanje suradnje koja ne funkcionira. Tada smo odlučili da zadržimo uljudan, pristojan odnos i ne ulazimo u sukobe, no da više ne ulažemo u to partnerstvo. Shvatili smo da se moramo osloniti sami na sebe i prestati čekati potporu koja neće doći. 

KP: Kako biste opisali potrebe ili publiku na koju Locaux Motiv’ cilja: je li fokus na članovima ili zajednici četvrti La Guillotière?

Fokus je dvostruk – usmjeren je i na članove organizacije i na susjedstvo. Mogu reći da smo prilično uspješni u aktivnostima usmjerenima organizacijama članicama, no sa stanovnicima iz četvrti situacija je složenija jer zahtijeva više vremena i novca. To je teško postići jer na volonterskoj bazi, kao organizacije koje koriste prostor,  uspjevamo upravljati s tih 600 m2, no u četvrti ne možemo raditi ništa konkretno bez financijske potpore. Ipak, uspjeli smo u velikoj mjeri podržati jedno važno događanje u četvrti – trodnevni ljetni festival s oko 1500 posjetitelja dnevno, organiziran u potpunosti na volonterskoj bazi. Cilj festivala je bio promovirati moć lokalnih inicijativa i potaknuti ljude da podijele ono što se stvara u njihovoj okolini. Bilo je tu glazbe, razgovora, debata, plesa... Riječ je o odavanju počasti kulturnom bogatstvu četvrti s dugom poviješću imigracije.

KP: Locaux Motiv’ je aktivan već osam godina. Kakve je promjene donio za ljude koji rade u nesigurnim i prekarnim uvjetima koje ste prethodno spominjali, a kakve pak široj zajednici?

Što se tiče rada i suradnje, došlo je do razvoja po pitanju kvantitete i kvalitete, a ljudi sada bolje razumiju kako raditi zajedno i međusobno si pomagati. Nastala je čvrsta mreža ljudi i organizacija, mogu se osloniti jedni na druge, dijeliti resurse, međusobno se savjetovati, sudjelovati u zajedničkim projektima i slično. 

Za osobe i organizacije koje su bile ili još uvijek jesu u prekarnoj ekonomskoj situaciji, najiskrenije, projekt im je omogućio sigurne i kvalitetnije prostore za rad, no ipak, neke su nevladine organizacije prestale s radom, odselile iz prostora i napustile mrežu. Teško je vrlo precizno procijeniti u kojoj je mjeri dijeljenje ovog prostora uspjelo podržati male organizacije i je li promijenio njihovu sudbinu. Lagala bih vam kad bih rekla da smo zahvaljujući LM-u spriječili propadanje nevladinih organizacija koje nisu uspijevale osigurati javno financiranje, iako to jest bila prvotna zamisao. No zajednica je puna podrške, radi se o raznim organizacijama koje nisu međusobna konkurencija, što nam olakšava suradnju. 

Teško je procijeniti utjecaj takvog mjesta na zajednicu. Utjecaj je višestruk i zapravo više povezan za značajem koje ono nosi za četvrt. Više od polovica projekata u četvrti radi se u ovim prostorima, nevladine organizacije dijele informacije i opažanja o četvrti te potiču pronalazak rješenja za novonastale potrebe. 

KP: Na panelu Clubutre Foruma rekli ste kako se nadate da za deset godina više nećete biti dio Locaux Motiv’a. Što ste pod tim mislili?

Kada sam počela, bila sam pod dojmom zajedničke vizije osnivača i potpune otvorenosti projekta bez osjećaja vlasništva. Ovo nije moj ili nečiji projekt, nego naš. Naš i mi su ključne riječi u ovom projektu. Omogućava pristup raznim ljudima koji u njemu mogu pronaći svoje mjesto i volontirati, možda jedan mjesec, godinu dana ili više godina, ali uz neprestano obnavljanje energije, zbog čega neumorno radimo na našem sustavu upravljanja. Imam osjećaj da se projekt vodi kao zajedničko dobro (commons): riječ je zajedničkom resursu za razne dionike u zajednici, s otvorenim sustavom upravljanja te jasno definiranim interesom kolektiva, a to je osiguravanje održivosti resursa važnijig od potreba pojedinaca, koji su istovremeno ključni kako bi sve funkcioniralo.

Radili smo na našoj prezentaciji autoriteta te mijenjali strukture moći. Ukidanje funkcije predsjednika, potpredsjednika i slično nisu samo simbolične promjene koje nas tjeraju da propitujemo tradicionalni pristup. Doista se trudimo raditi na vlastitom odnosu prema autoritetu i vodstvu kako bismo omogućili da osobe na šestomjesečnom pripravništvu mogu za nekoliko mjeseci postati članovima rukovodećih tijela. Važno je imati motiviranu jezgru te zadržati otvorenost prema novim idejama i novoj energiji koja će doći, obnoviti, napuniti i revolucionarizirati stvari. Ne postoji tajni recept za uspješnu suradnju, ali je važno neprestano pratiti kako se ljudi osjećaju i kako shvaćaju procese koji se odvijaju te upućivati novopridošlice na to kako mogu doprinijeti većoj vidljivosti, koji zadaci su nužni, gdje se donose odluke... Izazov leži u prepoznavanju vrijednosti manje uključenosti kao mogućeg uvoda u veći angažman. U ovakvim kolektivnim organizacijama odvijaju se brojne neslužbene rasprave koje su važne za razvoj ideja i cirkulaciju energije. S druge strane, važno je znati da to nisu trenuci za donošenje odluka jer nisu uključeni svi akteri pa može doći do jačanja pozicija ljudi koji su najduže tamo ili su pak najglasniji. 

Vjerujem u snagu ovog projekta, preživio je odlaske i neprestane promjene, a što se mene tiče, doista mi je drago što nisam članica nijednog rukovodećeg tijela, nego samo zadovoljna članica dvije "odgovorne grupe". I htjela bih da Locaux Motiv’ za deset godina bude živ i poletan, s različitim ljudima i neprestanom obnovom energije! 

Objavio/la ivana [at] kulturpunkt.hr 22.11.2019

VEZANE VIJESTI

Poticati empatiju koja vodi solidarnosti

Razgovarala: Jasna Račić

S Martinom Mikhailom iz britanskog društvenog centra RISC razgovarali smo o izazovima s kojima se suočavaju, važnosti obrazovnog rada i otvorenosti prema lokalnoj zajednici.

Hibridne pozicije otvaraju brojne mogućnosti

Piše: Ivana Pejić
Na konferenciji u staroj bolnici u Vlaškoj predstavljeni su primjeri društveno-kulturnih centara iz zemalja Europske unije: ufaFabrik, Brunnenpassage, Interkulturelles Zentrum te Suptopia.

Mi uključujemo ljude, ljudi uključuju nas

Piše: Vatroslav Miloš
Nastavlja se diskusija o mogućnostima razvoja otvorenog grada temeljnog na principima uključivosti i integracije, solidarne ekonomije, ekologije te kulture i građanskog angažmana.