Bitno je raditi | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Bitno je raditi

Sve o radu mladog zagrebačkog umjetnika Lovre Škiljića pročitajte u redovima koji slijede.

Razgovarao: Vatroslav Miloš
  • A
  • +
  • -

Lovro Škiljić je 22-godišnji likovni umjetnik i glazbenik koji posljednjih nekoliko godina djeluje na području Zagreba. Njegova je glazba spoj sirove estetike garažnog rocka i suvremenog uradi-sam pristupa dok se likovnim radom, koji je jednako tako isprepleten glazbenom kulturom, više oslanja na tradicionalnije tehnike. Do sada je za dansku etiketu Skrot Up izdao album imena Bib Vio, a ilustracijom i dizajnom se u posljednje vrijeme bavio uglavnom radeći plakate za koncertna događanja bliskog mu izričaja. 

KP: U kontekstu tvojeg recentnijeg rada, što je došlo prije - likovna ili glazbena umjetnost?

L.Š.: Zapravo se nekim tipom likovnog izričaja bavim oduvijek, ali sam svoje radove aktivnije počeo prezentirati tek prije dvije ili tri godine. Unazad godinu dana još i frekventnije radim, uglavnom vezano uz glazbu - plakate i naslovnice albuma.


KP: Kako bi definirao tehniku u kojoj radiš?



L.Š.: Teško je točno odrediti o čemu se tu radi. Na internetu svoje radove prezentiram kao digital-art, ali zapravo bi to bilo najsličnije klasičnijim tehnikama, prvenstveno grafici. S druge strane, uvijek nekako izaberem teži put do cilja. Radim na računalu, crtam mišem umjesto na draw-padu, koristim Paint umjesto, recimo, Photoshopa pa mi se čini da tako ističem neku rudimentarniju vizualnost.

KP: Spomenuo si rad s plakatima, ta forma ti očito odgovara, no bi li želio nekako proširiti područje djelovanja?



L.Š.: To je nešto što u principu radim na volonterskoj bazi i, da, svakako, drago mi je da mogu uskočiti svaki puta kada me netko to traži. No budući se time ionako bavim, mislim da mi se ne bi bilo teško snaći i u nekoj drugoj formi. Ipak, moram reći da mi je važno da sve to još uvijek sadrži i neki oblik glazbenog djelovanja, u tom bi se smjeru želio razvijati. S druge strane, sve je ovo još uvijek, barem u financijskom smislu, vrlo amaterski, ali se nadam ću uspjeti upisati neki fakultet kreativnijeg usmjerenja, dizajn ili ALU, pa ću si valjda tako nekako i uspjeti osigurati egzistenciju.

 

KP: Strip?



L.Š.: Definitivno. Iako mislim da o istome ne znam baš mnogo i nisam siguran u svoje spisateljske sposobnosti, ali, uostalom, crtači koji su ujedno i pisci su zapravo rijetkost. To je neka forma u kojoj bi volio eksperimentirati. Igor Hofbauer, kojeg izrazito cijenim, je svoj specifičan stil izgradio kroz plakatnu umjetnost i strip-crticama u Močvarinim programima, a nedavno je sve to vrlo uspješno objedinio u strip-albumu Prison Stories.


KP: Koliko su u tvom slučaju glazba i likovna umjetnost u stvarnoj korelaciji, odnosno funkcionira li jedno na drugo poticajno u nekom smislu?

L.Š.: Teško je precizno odgovoriti na ovo pitanje, mogu samo reći da mi je glazba općenito jedna od važnijih stvari u životu. No, utječe li jedno direktno na drugo u nekom realnom smislu, ne znam. Naslovi mojih ranijih radova su direktni citati naslova pojedinih pjesama (Rebel Jew, New Slang, Une année sans lumière), ali više kao slučajnost - jednostavno su svirale u pozadini u trenutku stvaranja.




KP: Kako je funkcioniralo snimanje albuma i sve oko toga?

L.Š.: Zapravo je prva pjesma nastala na zadnjoj probi mog starog benda i ja sam je pod imenom Biblical Violence postavio na internet. Nakon toga mi se javio jedan danski izdavač (Skrot Up) i ponudio mi izdavanje kasete za njegovu etiketu. Kako mu se to izrazito svidjelo, tražio je da snimim još pjesama i nastala je album-kaseta imena Bib Vio. S druge strane, da nije bilo te njegove ponude, nisam siguran da bih se nastavio time baviti. Možda u nekom drugom obliku, ali teško je raditi takvu glazbu bez nekog oblika povratne informacije. Što se tehničke strane tiče, album sam snimio u vlastitoj produkciji, na kućnom računalu, svirajući gitaru kroz bas pojačalo i eksperimentirajući s ritmovima na nekom prastarom sintesajzeru.


KP: Fascinanatna je ponovno pronađena strast za audio kasetama. Koliko je to zapravo masovno?



L.Š.: Teško mi je govoriti o obujmu u kojem se sve to odvija, ali čini mi se da postoji neki tip kretanja na tom planu. Postoje izdavačke kuće specijalizirane upravo za taj format (Jerkwave, Night People, Skrot Up) koje izdaju opskurne izvođače najšarenijeg mogućeg spektra žanrova (garage-rock, lo-fi, drone). U posljednje vrijeme pod reflektor američkih medija su došle grupe poput Wavves, Times New Viking i No Age koje su iznikle iz te scene, ali ovdje govorimo o izvođačima puno abrazivnijeg zvuka.


KP: A kakva su strujanja na domaćoj sceni?



L.Š.: Ovdje mogu istaknuti Spunk kao centralno mjesto na kojem se često održavaju koncerti tog tipa. Koliko sam ja upoznat, domaćih bendova takve lo-fi garažne estetike i nema. Ako se glazbenici i odlučuju krenuti smjerom garažnog rocka onda je to uglavnom u nekom pristupačnijem, radiofoničnom smjeru. Možda poput White Stripes ili takvih grupa. Što se stranih izvođača tiče, koncertna ponuda je solidna: grupe poput Lover!, Cheveu, Tyvek, Cheap Time i The Pets, uglavnom respektabilna imena na toj sceni, su nastupale u Zagrebu u posljednjih godinu dana.


KP: Ti si zapravo neki tip renesansnog čovjeka na nezavisnoj sceni - baviš se likovnom i glazbenom umjetnošću, održavaš prilično popularan blog te si voditelj i urednik radijske emisije.

L.Š.: Emisija se zove Zvuk sobice, na rasporedu je petkom od 18 do 20 sati na zagrebačkom Radio Studentu i kroz nju pokušavamo promovirati nezavisne izvođače kao i revitalizirati formu radijskog koncerta. U posljednjih par godina u emisiji su uživo nastupali Senata FoxMutual of Omaha te Jon Auer i Ken Stringfellow iz grupe The Posies, a nedavno su gostovali i Analena, Cripple and Casino, Tanker i Heroina. Što se bloga tiče, on je specifično vezan uz gorespomenute grupe i žanrove i ima prillično široku publiku. Nije pretjerano originalan, ali nam se konstantno javljaju novi izvođači čije radove onda nudimo na download. Tekstovi koji se nalaze tamo su uglavnom preuzeti iz drugih izvora jer smo blog pokrenuli tek nedavno, no planiramo objavljivati i autorske tekstove.

Posjetite i truliy.deviantart.com  i www.myspace.com/bibvio.

Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 30.11.2009