Blokada – prva tri dana | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Blokada – prva tri dana

Prosvjedi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu zakoračili su u drugu polovicu tjedna. Tri dana su sasvim dovoljna za sumiranje dojmova i pristojnu refleksiju o onome što je za nama i onome što

Piše: Ante Jerić

Prvi glas studentu vulgarisu Filozofskog fakulteta o možebitnim prosvjedima ukazao se kao poziv na tribinu pod nazivom Pravo na obrazovanje na kojoj su izlagači bili mladi domaći znanstvenici Jurić, Hromadžić i Kapović s filozofije, sociologije i lingvistike. Bili su uvjerljivi, artikulirani i, što je možda i važnije, daleko od poslovične akademske suzdržanosti pri upozoravanju da je pravo na obrazovanje jedno od teško stečenih prava za koje se u prošlosti doslovno krvarilo te da bi bilo šteta da ga sad šutke izgubimo. Pobrali su na kraju pljesak cijele dvorane. Zbilo se to u srijedu, 15. travnja.

blokada_plenumSamo pet dana kasnije, Fakultetom se od ranih jutarnjih sati počeo širiti glas o bojkotu nastave. Inicijatori su u samo par sati okupili oko sebe dobar dio studentske populacije pa je Fakultet ubrzo bio u rukama studenata. Čitajući tiskane pamflete i program alternativne nastave za prva dva dana mirnog prosvjeda, gotovo je svima bilo očito da je cijela akcija pomno planirana i dobro organizirana. Kažem gotovo svima jer se, primjerice, prodekan Boras oglasio obaviješću u kojoj je opstrukciju nastavnog procesa nazvao "nezakonitim, neetičnim i nedemokratskim postupkom". Što je veći broj studenata podržavao prosvjed to je veća bila i prodekanova zbunjenost. Nije ni čudo, jer nije baš uobičajena pojava da hrvatski studenti zauzimaju zgrade fakulteta. Ilustracije radi, evo par prodekanovih riječi koje je prenio Globus u novom broju: "Ma kakva vlast, nisu oni preuzeli nikakvu vlast...To je manjina, velika manjina." Da je doista velika ta manjina pokazao je plenum koji se održao na kraju prvog dana. U dvorani VII natiskalo se poput srdelica u konzervu više od 500 studenata. Izglasan je nastavak blokade.

Drugi dan prosvjeda nastavio je s praksom opstrukcije zadnjih pokušaja održavanja nastave što je, uz rijetke iznimke, izvedeno jednako efikasno i pristojno. Cijeloj stvari legitimitet je dala odlično osmišljena alternativna nastava u kojoj se, logično, kao lajt motiv provlačilo obrazovanje no nipošto nije ostala time ograničena. Školarine se se stavile u kontekst neoliberalne kapitalističke doktrine i svih njenih proturječnosti koje su, na koncu, dovele do ekonomske krize svjetskih razmjera. Kao vrlo inteligentan može se ocijeniti potez Tvrtka Jakovine s Odsjeka za povijest. Naime, on je ovih dana ugostio uglednog harvardskog profesora Marka Kramera koji je trebao održati predavanje o Hladnom ratu. Jakovina se uspio nagoditi sa studentima da se ono uvrsti u službeni program za utorak. Na kraju je predavanje zbog velikog interesa studenata s brojnih odsjeka premješteno u dvoranu VII. Vuk sit, a ovce na broju.

Drugog dana prodekan Boras mijenja retoriku. Nakon što je postalo jasno da su stvari takve kakve jesu, on je pragmatično prihvatio situaciju i okrenuo se diplomaciji pa je iz svog diskursa izbacio negativno određene termine poput ne-zakonito, ne-demokratsko- i ne-etično. Što zbog predizborne kampanje, što zbog straha od alternativnog rješenja, rekao je da Fakultet stoji iza svojih studenata što će i službeno objaviti sutradan nakon sjednice Vijeća fakulteta. Nakon toga je otišao u Otvoreno gdje je studentski prosvjed bio tema dana (o tome više čitajte ovdje u tekstu Vesne Kesić). Na plenumu su se tog dana lomila koplja oko odnosa prema medijima. Depersonalizirani način na koji je Inicijativa zasad djelovala pokazao je, uz sve dotadašnje prednosti, i svoje mane. Službenog glasnogovornika nije bilo te je na tu funkciju mogao biti imenovan tko god se htio kandidirati. A, znate već kako to ide, nemaju svi ljudi potrebne informacije o buntu  ili oratorske sposobnosti jednog Cicerona (ili barem svijest o nepostojanju istih kod sebe) da bi, stiješnjeni u jedva minutu-dvije televizijskog priloga, adekvatno medijski prezentirali studentske ciljeve. Ono što je sve prisutne jako obradovala bilo je širenje područja borbe. Prosvjedu se pridružio Filozofski fakultet u Zadru, pomoć pri organiziranju vlastitih blokada traže Rijeka (danas je fakultet već blokiran) i Split, a dobijena je i podrška Sindikata. Oni uskoro kreću u prosvjede, a nakon toga i u štrajk te je naznačena daljnja međusobna podrška. Izglasan je nastavak blokade.

blokada_jedan_svijetDan je treći, priča je ista. Sve teče u skladu s parolom – Blokirajmo nastavu da bismo naučili. Oblaci su se razišli i sunce je zasjalo. Plenum je aklamacijom izglasao nastavak blokade. U blokadu su krenuli Filozofski fakultet u Rijeci i Osijeku, Pula je također najavila pridruživanje, a najavljena je i blokada fakulteta Političkih znanosti u Zagrebu (koja je započela u trenutku objave ovog teksta). Nije zgoreg sjetiti se riječi Ivana Pađena - profesora tog fakulteta - koji već duže vrijeme upozorava da je cilj obrazovnih reformi, od Bolonjskog procesa naovamo, privatizacija sveučilišta po uzoru na Ameriku. Siromašni onda uopće neće moći studirati, a pripadnici srednje klase će to moći samo ako roditelji od rođenja budu odvajali od usta da bi  djecu mogli poslati na studij.

Zašto nam je trebao ovaj prosvjed? Društvena solidarnost je zabrinjavajuće niska. U niti 20 godina uspjelo se kod nas ukorijeniti nakaradno mišljenje da je obrazovanje roba s kojom se može i treba licitirati na tržištu. Jedan od ljudi s takvim stavom je Jovan Dragišić koji u svom članku Ma kakvo besplatno obrazovanje? objavljenom na portalu Index poentira mišlju da bi studentski zahtjev za ukidanjem školarina i cijeli njihov prosvjed bilo tužno gledati da sve to skupa nije užasno smiješno. Nije to smiješno. Smiješno je da smo bezobrazno visoke školarine trpili dosad. Već spomenuti Mate Kapović je na tribinima, tekstovima u Zarezu, Globusu i inim tiskovinama te gostovanju u Otvorenom upozoravao da je u najmanju ruku čudno kako država koja se zalaže za društvo znanja nema pola milijarde kuna godišnje za obrazovanje, koliko sad iznose školarine, a ima 212 milijuna kuna za širenje demokracije u Afganistanu, 315 milijuna za vjerske zajednice i, između ostalog, 2 milijarde kuna za puste rukometne dovrane širom Hrvatske. Ovaj studentski prosvjed definitivno nije za smijanje.

Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 23.04.2009