Borba za prostor obilježila i kulturnu 2007. | kulturpunkt

Kulturoskop Tekst

<

Borba za prostor obilježila i kulturnu 2007.

Krajem prošle godine redakcija Kulturpunkta odlučila je kontaktirati s nekolicinom pročelnika ureda za kulturu, novinara, umjetnika te voditelja organizacija nezavisne kulture i zatražiti ih

Uredništvo portala Kulturpunkt
  • A
  • +
  • -

Kao što vam datum objave ovog teksta sugerira, prikupljanje razmišljanja naših sugovornika se odužilo, a ponekad ona nisu ni našla put do naše redakcije. Ipak, kako bismo uvažili trud onih čije smo odgovore primili, odlučili smo ih objaviti, bez pretenzija da ovaj tekst bude statistika ili bilanca u užem smislu te riječi. Kako bismo mogli izdvojiti događaje iz svih dijelova Hrvatske, odgovori nam pristižu iz Zagreba, Rijeke, Splita, Osijeka i Dubrovnika, a naši se sugovornici uglavnom referiraju upravo na lokalne sredine u kojima djeluju.

Jedna od ključnih riječi koja se pojavljuje u pristiglim odgovorima je prostor i upravljanje prostorima. Tako je više sugovornika istaknulo inicijativu Pravo na grad koja je i prema anketi portala H-alter po drugi put zaredom proglašena civilnom inicijativom godine. S obzirom na to da inicijativa Pravo na grad djeluje kao nesvakidašnja suradnja organizacija s područja nezavisne kulture, Zelene akcije te Mreže mladih Hrvatske, ona je pronašla vrlo istaknuto mjesto i u ovom pregledu. Tako Barbara Matejčić, novinarka Vjesnika ističe:
Iako se ne radi o kulturnom događaju u užem smislu, ultimativno najvažnijom, najpotrebnijom i najboljom u prošloj godini smatram inicijativu Pravo na grad: jer joj je uspjelo aktivirati inače silno inertne hrvatske građane, jer bi se na diktaturu koja se provodi u prostoru i urbanizmu moralo odgovoriti još radikalnijim metodama, jer stručne institucije i udruženja nisu u stanju biti korektiv samovolji gradskih vlasti pa tu ulogu - iako zasad nažalost bezuspješno – moraju preuzeti građanske inicijative.
Borbu za prostor, kao najbitniji proces koji se događao tijekom prošle godine, izdvaja i redatelj Mario Kovač koji kaže: Kod nas još uvijek traje bespoštedna borba surove logike kapitala protiv humanijih segmenata ljudskog života (među koje ubrajam i kulturni sektor) za svaki centimetar prostora u gradu. Iz dana u dan smo svjedoci kako kvadratni metri širom Hrvatske padaju u ruke građevinskog lobija te mi se stoga čini bitnim svaki pokušaj otpora, bio on pokrenut od strane građana (kao u slučaju akcije "Pravo na grad") ili od strane umjetničke organizacije. Attackove akcije squatiranja raznih prostora koji zjape prazni i neiskorišteni (Lapidarij, skladište iza hotela West In...) mi se zato čini inicijativom koja hrabro i rizično preuzima perjanicu u toj borbi.

Da inicijativa Pravo na grad već neko vrijeme nije samo interes Zagrepčana nego ima itekakvu važnost i za druge gradove u Hrvatskoj, potvrđuje nam i mišljenje Marina Lukanovića, voditelja udruge Filmaktiv iz Rijeke: Pravo na grad odličan je primjer strukturiranog, osmišljenog, pametnog i nenasilnog otpora sprezi kapitala i politike, ubojite kombinacije ranog kapitalizma. Kvalitetan pristup tom problemu pridonio je povećanju svjesnosti u Hrvatskoj o opasnostima zakulisnih dogovora nauštrb javnosti i javnog prostora, na koji su strukture do sada odmahivale glavom i napadale pojedince-oponente prizemnim argumentima ad hominem. Sada, kad je javnost probuđena kao korektiv, strukture će je više uvažavati. Da nije riječ o idealiziranju, vidi se i u Splitu, a uskoro nadam se i u drugim gradovima.

Ipak, jedno od pozitivnih rješenja davanja prostora organizacijama s nezavisne kulturne scene dogodilo se upravo u Rijeci i tako obilježio 2007. Radi se o otvaranju Molekule, prostoru od 500 četvornih metara u centru grada koji je udomio šest udruga. Lukanović ga, kao voditelj Filmaktiva, jedne od udomljenih organizacija, ističe: Otvaranje Molekule, novog prostora koji je okućio dio propupale nezavisne kulturne scene u Rijeci, velik je korak za šest udruga koje čine Savez udruga Molekula, i kvalitativan (bolji prostor, veća vidljivost) i kvantitativan (više ljudi zna za nas, više korisnika). Riječ je o velikom uspjehu svih uključenih u taj projekt zagovaranja, koji je potiho trajao gotovo godinu dana, a koji se prvenstveno temelji na dosadašnjem dobrom radu. Također, osobno mi je bitno da smo u tom procesu uspostavili kvalitetan odnos s Gradom kao institucijom, gdje nas uvažavaju i cijene. Vjerujem da ćemo uspjeti pružiti podršku i biti dobar primjer i drugim udrugama i građanskim inicijativama. Da je i grad sretan s pronađenim rješenjem, uvjerili smo se u odgovoru Bože Mimice, člana poglavarstva Grada Rijeke zaduženog za kulturu koji je u svojem izboru također izdvojio otvaranje Molekule: Molekula je zanimljiv fenomen na kulturnoj sceni jer predstavlja okupljanje 6 kvalitetnih udruga (u prostoru cca 500 četvornih metara u centru grada) čiji programi bitno pridonose kulturnom životu Rijeke. Njihovim udruživanjem stvorene su pretpostavke za nastajanje istoimenog prostora, kluba Molekula, u kojem se odvijaju predavanja i tribine, filmske projekcije, u kojem djeluje knjižnica i odvija se čitav niz edukacijskih programa – plesne i kazališne edukacije, filmske i video edukacije, teorijske edukacije, itd. No, ono što je možda i najveća kvaliteta ovog okupljanja jest svakodnevni rad u prostoru namijenjenom mlađoj populaciji, i to prostoru u kojem mogu raditi, učiti ili naprosto se družiti.

Osim Molekule g. Mimica je kao najvažnije događaje godine na nezavisnoj kulturnoj sceni Rijeke izdvojio predstavu "Utjelovljenje" udruge Trafik te festival mediteranskog filma pod naslovom "Mediteranske igre" u organizaciji udruge Drugo more kojim je Rijeka, prema njegovu mišljenju, dobila filmsku manifestaciju iznimne kvalitete.

Čini se da Zagreb ne slijedi riječki primjer pozitivnih pomaka po pitanju rješavanja prostora za programe i rad udruga nezavisne kulturne scene što, nažalost, zorno pokazuje primjer prostora bivše tvornice Jedinstvo. Nakon dugotrajnih i bezuspješnih pregovora s gradom Udruženje za razvoj kulture i Savez za centar za nezavisnu kulturu i mlade u travnju su prošle godine na svoj trošak uredili i pretvorili Jedinstvo u Privremeni ilegalni centar za kulturu i mlade. Upravo četverodnevnu manifestaciju "Izaberi  Jedinstvo!" koja je krajem travnja obilježila otvorenje Centra videoumjetnica i redateljica Ana Hušman izdvaja kao vrhunac prošlogodišnjih događanja na zagrebačkoj nezavisnoj kulturnoj sceni jer se, kako kaže, radi o duhovitom i dobro osmišljenom projektu/programu koji pokazuje ustrajnost i organiziranost zagrebačke nezavisne kulturne scene u nadi da će u suradnji s Gradom uspostaviti centar za nezavisnu kulturu i mlade.
Osim ove manifestacije kao događaje koji su obilježili prošlu godinu u Zagrebu Hušman zbog odlično osmišljenog programa i koncepcije ističe Festival nevidljivog filma, koji je doveo neke od najvažnijih filmskih teoretičara i autora i omogućio publici razgovor s njima. Na nacionalnoj razini ističe iCommons summit koji se ove godine održao u Hrvatskoj, u Dubrovniku. Što se bolje moglo dogoditi za promicanje ideje slobodne kulture, kratko i sažeto zaključila je Hušman.

Zanimljivo je kako je u pregršti filmskih festivala upravo jedan od najspecifičnijih dobio istaknutije mjesto na listi odgovora naših sugovornika. Radi se o festivalu 25 FPS, Festivalu eksperimentalnog filma i videa koji se prošle godine po treći put održao u Zagrebu. Vlatka Kolarević, urednica emisije Drugi format na Hrvatskoj televiziji ovako je obrazložila svoj izbor: 25 FPS je jedna od rijetkih profesionalno organiziranih manifestacija sa sjajnim programom, jedan od rijetkih festivala zbog kojeg doista pripadamo Evropi i svijetu. Otvara vrata percepcije, potiče na gledanje "iza" vidljivoga, uči misliti. Šteta samo što se u publici ne može vidjeti mnogo nezasluženo razvikanih hrvatskih filmaša.

Njezinu se mišljenju pridružuje i Andrej Mirčev, umjetnik i predavač na Dramskoj akademiji u Osijeku koji kaže: manifestacija vrlo vrijedna pažnje jer afirmira nove pristupe filmskoj i video umjetnosti, predstavljajući na taj način alternativu dosadnim manistream filmovima koji hipnotiziraju bezidejne mase.
Kao jedan od tri ključna događaja u prošloj godini Mirčev ističe dolazak Marina Blaževića na mjesto umjetničkog ravnatelja zagrebačkog kazališta &TD. Konačno se u državi formira platforma za istraživanje kazališta koje odbija reflektirati glupost utapanja u kunzumerskom ništavilu banalne sadašnjice, obrazlaže Mirčev. Od osječkih događanja izdvaja program Barutana 07 u sklopu kojeg su ljudi u Osijeku mogli na trenutak napustiti svoja depresivna utočišta i potražiti utopiju u subverzivnim estetikama.

Nezavisna kazališna produkcija dobila je vrlo istaknuto mjesto u prošlogodišnjim favoritima već spomenutog Marija Kovača. On je naime u tri događaja godine svrstao predstavu/projekt/instalaciju Ex-pozicija u izvedbi Bacača sjenki koja, kako kaže, nije premijerno izvedena ove godine, no tijekom nje je doživjela potpunu afirmaciju na čitavom nizu domaćih i stranih festivala. Vrhunac je dosegnut nominacijom za Nagradu hrvatskog glumišta u kategoriji najbolje režije (Boris Bakal) što je pokazalo da se čak i u okoštalim institucijama možda može pronaći osjećaj za odmak i promjenu od tradicionalnog. No, da se ipak ne bi previše zanosili i ponadali pobrinula se komisija koja je dotičnu nagradu uručila za štreberski sterilnu režiju potpuno nezanimljive predstave znakovita naziva "Brak iz računa", zaključuje Kovač.

Broj tri na njegovoj ljestvici zauzela je predstava "Nos vamos a ver", kazališta za slijepe i slabovidne osobe Novi život u režiji Ksenije Zec i Saše Božića. Svoj izbor Kovač obrazlaže: Ona je tom kazalištu toliko željeni (i zasluženi) iskorak ka profesionalizaciji. Grand prix “Zlatni lav” festivala komornog kazališta u Umagu sjeo je kao šlag na tortu ove lijepe kazališne priče koja, nadajmo se, još nije dosegnula svoj maksimum.Kovač je u svom izboru također posebno istaknuo i visoku razinu rada Queer festivala te udruge Kontejner koja je u prosincu organizirala jedinstvenu manifestaciju - festival "Ekstravagantna tijela" koji se također vrlo visoko pozicionirao u pristiglim odgovorima. Barbara Matejčić stavlja naglasak upravo na ovaj događaj, među ostalim, zbog toga što je u fokus umjetničkih praksi stavio ljude koji u Hrvatskoj ni na ulicama nisu vidljivi jer im je otežano ispunjavanje elementarne potrebe kao što je kretanje.

I Miroslav Zec, novinar Novog lista, koji se u svom izboru referirao samo na zagrebačka događanja, također ističe "Ekstravagantna tijela": Šarolika umjetnička smotra široko je "zagrabila" u različite izražajne forme nalazeći tematsku poveznicu u tjelesnoj nesavršenosti, a opirući se i ironizirajući suštinski opasnu tendenciju normiranja ljudskog tijela. Umjesto "serijskog" tijela, usklađenog s idealom ljepote kakvog nam posreduju centri tehnokratske dominacije, ovaj festival i njegovi hrabri sudionici uvjerljivo su dokazali da se unutarnja snaga, izvornost te naposljetku ljepota kriju u različitosti, ne "istosti".

S kontinenta krećemo ponovo na obalu gdje smo u Splitu upitali književnicu Olju Savičević-Ivančević o događajima koji su, po njezinu mišljenju, obilježili tamošnju scenu. U svom izboru izdvojila je događanja vezana uz knjižaru Utopija i klub Ghetto u kojima su se prošle godine održavale izložbe, koncerti, a posebno književne dogodovštine, koje po prvi put u Splitu imaju mjesto kontinuiranog zbivanja, pa su tako prošlog ljeta ugostili "Festival europske kratke priče", a na dobro posjećenim književnim večerima kroz proteklu godinu, predstavili nemali broj novih knjiga domaćih autora (Dežulović, Karakaš, Bulić, Pogačar, Andrijašević, Ogresta, Žižović). Na drugom mjestu njene top liste nalazi se projekt Žena na raskrižju ideologija u organizaciji umjetnice Ane Peraice, dok treće mjesto dijele Festival pričanja kratke priče "Pričigin" i guslarska obrada tekstova iz Glorije Siniše Labrovića na splitskoj rivi.

I zadnji, no ne manje važan ili zanimljiv grad koji je obuhvatila ova anketa bio je Dubrovnik. Od svih kontaktiranih sugovornika dobili smo samo jedan odgovor koji je, mora se napomenuti, u rekordnom roku poslao pročelnik Upravnog odjela za kulturu i društvene djelatnosti, Miho Katičić. Katičić je u svom odgovoru naglasio programe Art radionice Lazareti čija je koncepcijska usmjerenost htjela izbjeći ljetnu zagušenost kulturnim događanjima, ali i obogatiti zimsku kulturnu ponudu grada te Udrugu mladih Orlando koja kontinuirano nudi programe prilagođene mlađoj kulturnoj publici, s posebnim naglaskom na one koji korespondiraju sa suvremenom umjetnošću. Posebno je istaknuo projekt Ljetna kulturna groznica koji je tijekom ljeta održao u suradnji ARL-a i Udruženja za razvoj kulture iz Zagreba te projekt Nomadski paviljon - Your Black Horizon koji je uključivao i međunarodni simpozij "Pokroviteljstvo nad prostorom".
Na top listama naših sugovornika našli su se i Zagreb Dox, Seasplash festival, festival Sloboda stvaralaštvu, Festival svjetskog kazališta te izložba u organizaciji kustoskog kolektiva WHW "Vojin Bakić i nove tendencije".

Prema odgovorima naših sugovornika možemo možda prepoznati nekoliko procesa koji su obilježili 2007. na području nezavisne kulturne scene. Kao prvo, po širokoj paleti izdvojenih događanja prethodna godina zasigurno nije bila neplodna te je iznjedrila niz kvalitetnih i društveno značajnih projekata. Također, mnogobrojnost i sadržajna raznovrsnost projekata diljem Hrvatske upućuje i na, doduše spor, ali izuzetno važan, proces decentralizacije. I na kraju, borba za prostor i pravilno gospodarenje prostorom koja već drugu godinu zaredom usko povezuje udruge civilnog društva, među kojima i one s područja kulture, više nije samo "opće mjesto" zagrebačkih građanskih udruga, nego važan primjer koji je prepoznat od pojedinaca i udruga diljem Hrvatske te postepeno postaje doista važna nacionalna aktivistička platforma.

Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 08.02.2008