U Solingenu, u Njemačkoj, otvoren je 8. prosinca muzej s umjetničkim radovima čije je izlaganje u vrijeme totalitarnih režima 20. stoljeća zbog političke nepodobnosti zabranjeno. Idejni začetnik i osnivač Centra zabranjene umjetnosti novinar je Hajo Jahn. Njegova želja bila je osnovati instituciju u kojoj bi građani imali pristup radovima umjetnika i pisaca zabranjivanih tijekom šezdeset godina nacističke, a potom i tiranije komunističke vlasti. U tu svrhu pokrenuo je humanitarnu zakladu i formalnu peticiju, no ideja je pretočena u stvarnost tek kada je upoznao Rolfa J. Petrovicha, direktora Solingen Kunstmuzeuma, krovne institucije koja obuhvaća dvije kolekcije Centra.

Radove mnogih slikara, kipara, pisca i glazbenika Nacisti su okarakterizirali "degeneričnim", a nakon toga, pod komunističkim režimom bivše Istočne Njemačke mnogo umjetnika i intelektualaca bilo je progonjeno. Neki autori kao što su Emil Nolde ili Paul Klee, danas su jako dobro poznati, no većina ih se nikad nije vratila u fokus javnosti i umjetničkog svijeta. Upravo zato, Jahnova želja bila je stvoriti mjesto koje će preispitivati problematiku "degenerične umjetnosti" i spaljivanja knjiga u vrijeme nacizma, kako i druge teme vezane uz cenzuru i progon. Također, važan cilj muzeja je i izložbama, koncertima, filmovima i seminarima upozoriti ne samo na poteškoće umjetnika u prošlosti već i na stvarnost u kojoj brojni umjetnici diljem svijeta žive danas. Nadaju se kako će moći surađivati s organizacijama poput Amnesty Internationala, Doktori bez granica, Pisci u zatvoru i brojnim drugim, kako bi ispričali i sačuvali priče pojedinaca pogođenih politikama opresivnih režima.

Za sada centar obuhvaća kolekcije Gerhard Schneider, koja sadrži tri tisuće djela četiristo autora nastalih između 1933. i 1945. godine, te Jürgen Serke, koja između ostalog uključuje i radove izraelskog strip crtača Michela Kichka. Muzej trenutno financiraju Rhineland Regional Council, grad Solingen te njemačka vlada, no još uvijek se očekuje uključivanje federalnih vlasti kako bi Centar u potpunosti zaživio i ostvario zadana očekivanja.

Ideja Centra zabranjene umjetnosti često je bila kritizirana, a njen autor optuživan za nepravedno izjednačavanje komunističkog režima Istočne Njemačke s Nacističkim režimom. No Jahn na to odgovara kako su zatvaranje kritičara režima i zabrana slobodnog govora također karakteristike diktature. 

Muzej jednaku pažnju posvećuje velikim, značajnim kao i manje poznatim radovima, koncentrirajući se prvenstveno na povijest i  pozadinu nastanka djela i sudbinu njegovih autora, a prema riječima Rolfa Petrovicha "nadolazeće generacije trebale bi znati za ove umjetnike, kao i o važnosti demokracije i slobode".