Čitaj! | kulturpunkt

Vijesti Znanost i obrazovanje

<

Čitaj!

Centar za knjigu pokrenuo je program Čitam da bih pisao, pišem da bih čitao.

  • A
  • +
  • -

U okviru projekta Čitaj!, Centar za knjigu pokrenuo je program radionica koje vode hrvatski pisci, namjenjen dvjema dobnim skupinama, djeci od 11 do 15 godina i mladima od 15 do 18 godina. Radionice se održavaju u prostorima gdje su živjeli i radili hrvatski pisci Marija Jurić Zagorka i Miroslav Krleža. U Zagorkinu stanu, sada Memorijalnom centru na adresi Dolac 8, čitat će i pisati djeca pod vodstvom Sanje Lovrenčić, a u stanu Miroslava Krleže, Memorijalnom prostoru na adresi Gvozd 23, Zoran Ferić čitat će i pisati s mladima.

Autori projekta Maja Zrnčić, Mirela Barbaroša-Šikić i Miroslav Mićanović žele započeti "pustolovinu zajedničkog listanja i otkrivanja nevidljivih gradova, događaja i uzbuđenja što ih donosi vjetar čitanja i strast pisanja. Projekt Čitaj! osmišljen je za sve one koji žele s drugima dijeliti vrijeme čitanja i maštanja, domišljanja vremena uzbuđenja što ga otkrivaju nama i u nama do jučer nepoznati autori i njihove knjige. Predstoji nam čitati tekstove knjiga, tekstove ulica, gradova i kontinenata, dijeliti vlastita iskustva sa sebi sličnima, s drugom djecom i mladima". Prva radionica najavljena je za srijedu, 17. listopada, a prva je gošća radionice ministrica kulture Andrea Zlatar Violić, čitateljica i spisateljica.

Kao što kaže Roland Barthes u svome tekstu Kritika i istina, "nitko na svijetu ne zna ništa o smislu, kao ni o označenom, što ga čitanje pridaje djelu, možda i stoga što se taj smisao, budući da je žudnja, uspostavlja onkraj jezičnoga koda". Projekt čitanja da bi se pisalo i pisanja da bi se čitalo tako predstavlja hvalevrijedan korak k obrazovanju suvremenog čitatelja, korak koji je potrebno poduzeti u najranijoj dobi, a čemu često nije doraslo ovdašnje školstvo. Kritički pogled na književnost ne može se nametati, ali ga nije preporučljivo ni zatirati. Stanje osnovnoškolskog i srednjoškolskog književnog obrazovanja, uz poneke iznimke, i dalje se vrti u začaranom kolu književne historiografije i pozitivizma, odgajajući nekritičkoga čitatelja kojemu je knjiga tek pri kraju popisa sredstava za razonodu. Odgajati čitatelja znači odgajati i spisatelja, i obrnuto, a to znači problematizirati jezik te njime i stvarnost. Na taj se način usmjeriti djeci i mladima aktivnost je prijeko potrebna ovome društvu.

MM / CZK

Objavio/la matija [at] kulturpunkt.hr 16.10.2012