Čovjek koji je previše znao | kulturpunkt

Kulturoskop Kinemaskop

<

Čovjek koji je previše znao

Topla i dirljiva, ali ne i patetična, Adult Swimova serija Joe Pera Talks with You će vas podsjetiti zašto volite svijet i ljude oko sebe.

Piše: Tonći Kožul

FOTO: IMDb

Iako je riječ o kanalu koji postoji već skoro sedamnaest godina i u tom je periodu nepobitno utjecao na trendove u suvremenom humoru, nekako imam osjećaj kao da je Adult Swim i dalje nepoznanica za većinu ovdašnjih ljubitelja serija. Okej, neki bi se mogli sjetiti da su to one dvije riječi koje uvijek vide u kutu piratskih ripova Rick & Mortyja ili su im poznate kao referenca na koju povremeno nalete u popkulturnim vijestima (kao, recimo, kad je prije nekoliko dana na Adult Swimu trebala biti premijera novog spota Aphex Twina, ali je u zadnji tren otkazana zbog bojazni da bi spot mogao izazvati epileptičke napadaje kod pojedinih gledatelja), no jako rijetko se viđa da se po domaćim internetima zbilja raspravlja o Adult Swimovim serijama.

Što i ne čudi previše, pošto je Adult Swim noćni produžetak Cartoon Networka za odrasle – ali se, za razliku od Cartoon Networka, nikada nije prikazivao u ovim krajevima svijeta. Jest da, naravno, postoje i nelegalni načini da se dođe do stvari koje se ne prikazuju kod nas, ali tinejdžeri i odrasli po defaultu uglavnom nemaju neki pretjerani interes za animiranim serijama. Tako je Cartoon Network bio popularan u devedesetima jer je često bio dio paketa manje-više svima dostupnih satelitskih kanala; hrvatski srednjoškolci bi doma šaltali po kanalima, zaustavili se na koji minut na Cow & Chicken ili na Johnnyju Bravu i pomislili "Ha, vidiš, mislio sam da sam prerastao crtiće – ali ovo je baš fora!" i sutradan podijelili impresije na školskom odmoru... 

Dok su Adult Swimove serije, uz iznimku sveprisutne Rick & Morty, nešto što moraš aktivno tražiti, nešto što ti nije dostupno na dodir daljinskog, o čemu ne priča skoro nitko koga znaš i za što obično saznaš jedino ako pratiš specijalizirane sfere internetskog diskursa. Adult Swimovi crtići usto nisu ni za svačiji ukus: njihov agresivno apsurdni i morbidni humor je kao stvoren za stonersku populaciju. I ne znam koliko imam pravo kriviti ljude što su slabo upoznati s AS repertoarom kad je i moje poznavanje jako sporadično: s jedne strane sam pogledao svih jedanaest sezona Aqua Teen Hunger Force, dok s druge moram posramljeno priznati da se nisam udostojio baciti oko ni na kultne naslove kao što su Venture Bros. i Tim & Eric Awesome Show, Great Job!.

(MALA DIGRESIJA! Od Adult Swimovih serija koje jesam gledao, a koje su kronično potcijenjene, najtoplije bih vam preporučio Moral Orel – crtić o pobožnom klincu Orelu koji počne kao nepretenciozna zajebancija, ali s vremenom preraste u nešto puno, puno više. Prve epizode su sve na istu šprancu – Orel pogrešno ili predoslovno protumači neku Božju zapovijed i eto ti belaja, pa čim vam špranca dosadi možete slobodno preskočiti na finale prve sezone, gdje stvari postaju ozbiljnije. Likovi se zatim nastavljaju produbljivati kroz drugu sezonu, pripremajući tako teren za treću – koja je jedna od najmračnijih i najtužnijih sezona ičega ikada.)

S vremenom je Adult Swim proširio repertoar i na igrane humoristične serije. Jest da je malo koja bila tako ujednačene kakvoće kao izvrsni Childrens Hospital (mada vrijedi istaknuti treću sezonu Eaglehearta kao neponovljiv vatromet bizarluka!), ali svakoj koju sam vidio je itekako išao u korist Adult Swimov format desetominutnih epizoda. Jer AS-ovski rubni humor toka svijesti najbolje funkcionira u malim zalogajima: kad se rastegne na klasičnih sitkomovskih dvadeset minuta, lako može postati zamoran i iritantan. 

A zatim je Adult Swim još proširio repertoar i na igrane humoristične sadržaje koji nisu uvijek humoristični. Prije četiri godine su tako uboli viralni hit s Too Many Cooks, kratkim filmom koji počne kao parodija špica starih sitcoma a završi na jednom... pa, moglo bi se reći dijametralno suprotnom žanrovskom terenu (neću spojlati, pogledajte svakako ako niste!). A prije par mjeseci su svijetu podarili jednu poprilično divnu seriju koja se zove Joe Pera Talks with You.

Naslovni lik glumi čovjek zvan... pa, Joe Pera. No nije riječ o još jednoj seriji u kojoj neki komičar glumi friziranu i produhovljenu verziju sebe, bez straha! Mislim, nemam pojma kakav je pravi Joe Pera – ali čisto sumnjam da je i u stvarnosti mladić s držanjem, dikcijom i tikovima simpatičnog djedice koji je i dalje beskrajno fasciniran svijetom oko sebe, iako ga taj isti svijet najčešće doživljava kao odioznog čudaka.

Joe Pera Talks with You svojom nježnošću i mirnoćom potpuno odskače od uvriježenog adultswimovskog stila napadno čudačkog humora. Svako malo očekuješ da će neko od Joeovih iscrpnih predavanja o mineralima ili automobilima ili čemu već završiti s nekim opičenim gegom, a onda na kraju ne bude nikakvog gega. Ili ga bude tamo gdje najmanje očekuješ. Jedan tren Joe svojim pričama zaglibi u posve nebitnim detaljima, da bi te već u idućem dočekao s nekim perceptivnim, iznenađujuće dirljivim momentom.

Uz iznimku zadnjih par epizoda koje su radnjom usidrene u konvencionalnije TV-vode, Joe Pera pliva slobodnim, hipnotizirajuće neobičnim stilom. U svakoj epizodi se uhvati jedne teme i pojašnjava je do najsitnijih detalja koji bivaju upotpunjeni crticama iz njegovog svakodnevnog života u gradiću na gornjem poluotoku države Michigan. Bilo da se radi o prirodi ili o društvu, ne postoji ništa na ovome svijetu što u Joea Pere ne može pobuditi opsesivno zanimanje. 

Ima, recimo, epizoda u kojoj je pozvan na vjenčanje pa gledateljima drži predavanje o tom društvenom ritualu, primjećujući kako je kum totalno u elementu  te da je mu to baš drago i zanimljivo vidjeti. U skoro svakoj drugoj seriji, društveno neprilagođen lik poput Joea bi na prizor kuma koji umješno očijuka sa ženama oko sebe imao neki moment u stilu "ah, vidi njega kako je dobar sa ženama, jado poput mene o tome može samo sanjati, šmrc". A u Joe Pera Talks with You toga nema ni u tragovima: kao što je jedan kritičar dobro primijetio, Joe je iskreno fasciniran time kako jedna specifična društvena prigoda iz kuma izvlači ono najšarmantnije, njegove najjače društvene instinkte. I to ga ne fascinira ništa manje ni više od geološkog sastava obale jezera Superior.

Da, ima štošta tužnog u Joeovoj neprilagođenosti, u tome koliko vremena provodi u samoći ili kako ga, naprimjer, duboko povrijedi kada mu njegova simpatija, učiteljica glazbenog, ne dopusti da prije školskog mjuzikla o štakorima održi trosatno predavanje o istrebljivanju štakora u Kanadi od 1950. do danas. Ali, istovremeno, on je i sretni samotnjak koji, ako ništa drugo, uvijek ima svijet i njegov ocean činjenica i zanimljivosti za društvo. A i uostalom, mjuzikl o štakorima biva postavljen upravo na njegovu ideju, za koju uspije zagrijati milu mu učiteljicu – iako je i njoj održao trosatno predavanje o istrebljivanju štakora!

Svojim tonom i sezonom u ukupnom trajanju od tek stotinjak minuta Joe Pera Talks with You je gotovo nalik američkom indie filmu razrezanom na deset komada. Pa je utoliko posebno impresivno kako uspijeva izbjeći boljke te vrste kinematografije: zazire od cinizma bilo koje vrste, a da pritom nije ni pretjerano sladunjav ni infantilan. Topao je i dirljiv, ali ne i patetičan. Joe Pera će vas podsjetiti zašto volite svijet i ljude oko sebe. Gledajte Joea Peru.

Objavio/la lujo [at] kulturpunkt.hr 10.08.2018

VEZANE VIJESTI

U ime obitelji

Piše: Tonći Kožul

Prikazujući mlade kreativce odbačene na krajnje margine društva samo radi kombinacije njihove boje kože i seksualnosti, serija Pose uspješno balansira između vedrine i mraka.

Na muci se poznaju plavi prijatelji

Piše: Tonći Kožul

Koliko god da je ležerna i dobroćudna, serija Brooklyn Nine-Nine je istobodno i neumoljiva, dobro nauljena mašina za proizvodnju šala.

Il' me ženi, il' kameru kupi

Piše: Tonći Kožul

Obilježena izvrsnom glumom, serija Unreal na spretan se način uspijeva izrugivati realityjima i istovremeno funkcionirati kao reality.