Da se ne zaboravi | kulturpunkt

Vijesti Društvo

<

Da se ne zaboravi

Genocid je najteži zločin po međunarodnom pravu, ali i najteže dokaziv, piše France Presse.

  • A
  • +
  • -

Uoči dvadesete godišnjice genocida u Srebrenici Vijeće sigurnosti UN-a glasat će o prijedlogu rezolucije Velike Britanije u spomen na taj događaj. Srbija je prošli tjedan oštro kritizirala nacrt dokumenta jer pokolj 8000 Bošnjaka naziva genocidom.

Riječ genocid, izvedena od grčkog "genos" (pleme, rod, narod) i latinskog sufiksa -cid (od "caedere", ubiti), skovao je 1944. Raphael Lemkin, savjetnik u američkom ministarstvu rata, kako bi označio zločine koje su počinili nacisti nad Židovima tijekom Drugoga svjetskog rata. Prvi put ga je u pravnom kontekstu upotrijebio Međunarodni vojni sud u Nuernbergu 1945., prilikom podizanja optužnice protiv nacističkih dužnosnika, koji su na kraju bili osuđeni zbog zločina protiv čovječnosti. U međunarodnom pravu, genocid je priznat od 1948. Konvencijom UN-a o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. U njoj se navodi niz zločina, među kojima ubojstvo, koji ga čine pod uvjetom da su počinjeni "u namjeri da se uništi, u potpunosti ili jednim dijelom, neku nacionalnu, etničku, rasnu ili vjersku skupinu".

Pokolj u Srebrenici 1995., u kojem su bosanski Srbi ubili gotovo 8000 muslimana, Međunarodni sud pravde (ICJ), najviša pravna instanca UN-a, priznao je kao genocid 2007. godine. Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY) prvi je sud koji je donio presudu za genocid u Europi. Presuda je 2001. izrečena protiv bosanskog Srbina Radislava Krstića zbog njegove uloge u pokolju u Srebrenici. ICTY je donio još četiri presude zbog genocida za taj pokolj, najgori u Europi od Drugog svjetskog rata, a dva procesa za genocid još su u tijeku - protiv političkih i vojnih čelnika bosanskih Srba, Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Drugdje u svijetu, Armenija smatra genocidom pokolj stotina tisuća Armenaca u Osmanskom Carstvu tijekom Prvog svjetskog rata, tvrdeći da je tada ubijeno milijun i pol ljudi. Turska kategorički odbija priznati da je riječ bila o planiranoj eliminaciji Armenaca i tvrdi da je zbog borbi i gladi stradalo oko 500 000 Armenaca koji su bili na strani njezina neprijatelja Rusije. Armenski genocid priznali su parlamenti više država (Rusije, Belgije, Švicarske, Kanade, Švedske, Francuske i Europski parlament).

U genocidu u Ruandi 1994. stradalo je 800 000 Tutsija i umjerenih Hutua, po podacima UN-a. Nakon toga u Arushi u Tanzaniji je osnovan Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području Ruande koji je od 1998. donio dvadesetak presuda za genocid ili suučešništvo u genocidu.

U Pnom-Penu, sud pod pokroviteljstvom UN-a sudi dvojici posljednjih živućih visokih dužnosnika kambodžanskog režima Crvenih Kmera (1975.-1979.).

Međunarodni kazneni sud izdao je također uhidbeni nalog protiv sudanskog predsjednika Omara al-Bašira zbog zločina nad civilima u Darfuru.

Izvor: HINA

Objavio/la vatroslav [at] kulturpunkt.hr 07.07.2015