Digitalna eksploatacija mladih | kulturpunkt

Digitalna eksploatacija mladih

Narativi o revolucionarnim tehnologijama i prilikama za ulaganje u digitalnu imovinu podložnu publiku pronalze u mladima koji traže načine za poboljšanje vlastitih životnih uvjeta.

Piše: Matko Vlahović

Foto: Flickr/James Cridland

  • A
  • +
  • -

"Mi smo kolektiv jedinstvenih pojedinaca koji se zalažu za svijetlu budućnost. Svijet u kojem je blagostanje u izobilju, a tehnologija djeluje kao zajedničko vezivno tkivo. Vjerujemo u Web3 svijet, gdje su podaci i plaćanja fluidni te kontrolirani od strane kreatora. Vjerujemo u težnju za otvorenim znanjem za opće dobro. Alati za povezivanje su konačno ovdje." Ovaj citat preuzet je iz manifesta organizacije Friends with Benefits, ekskluzivne online grupe na servisu Discord, koja želi zaživjeti kao mjesto okupljanja mladih kulturnjaka, umjetnica/ka, poduzetnica/ka i misliteljica/a. Iako na prvu ruku djeluje kao pomalo pretenciozni chat room s maglovitim prosvjetiteljskim idealima (dojam kojeg se zaista teško otarasiti jer je poprilično točan) priča je ipak nešto kompleksnija. Naime, FwB je decentralizirana autonomna organizacija (DAO) – decentralizirana jer nema eksplicitne hijerarhije, autonomna jer članovi zajednički donose odluke. Riječ je zapravo o još jednoj primjeni blockchaina, tehnologije koja je društvu već "podarila" kriptovalute i nezamjenjive tokene (NFT), a trenutno obećava revolucionirati Internet i vratiti ga u ruke korisnika. 

Zbog proklamiranih kulturnih ambicija Friends with Benefits na prvi pogled nije sasvim tipičan DAO, ali upravo zbog tih ambicija ima zanimljivu i značajnu ulogu u širem ekosustavu. U stvarnosti je većina srodnih zajednica eksplicitno usredotočena na trgovanje i spekuliranje cijenama raznih vrsta digitalne imovine. Naime, za sudjelovanje u FwB-u, kao i mnogim DAO-vima, potrebno je posjedovati određen broj digitalnih tokena koji figuriraju kao svojevrsni dionički ulozi i interna valuta – premda su nerijetko dostupni za spekulaciju na vanjskim posredničkim tržištima. Zbog tokena članovi imaju poticaj za aktivnu brigu o zajednici – što ona bolje funkcionira, to digitalni zalozi više vrijede, ili je barem takva ideja. O broju tokena nerijetko ovisi i glasačka moć pojedinaca unutar zajednice, činjenica koja podsjeća da autonomija i decentraliziranost ne podrazumijevaju demokraciju. Međutim, kako ćemo vidjeti, poanta i nije toliko u izgradnji pravednijeg i boljeg Interneta, koliko u proizvodnji narativa tehnološke revolucionarnosti kojim se privlače mladi korisnici/ulagači. Upravo je to i zadaća decentraliziranih organizacija s kulturnim pretenzijama kao što je spomenuti FwB – u široj javnosti stvoriti percepciju ekskluzivnosti i strah od propuštanja.

No napravimo mali korak unazad. Kako je spomenuto, DAO-vi se baziraju na blockchain tehnologiji i nerazdvojivi su od srodnih fenomena poput kriptovaluta i NFT-ova. U kratkim crtama, blockchain je vrsta peer-to-peer mreže koja nizom kriptografskih rješenja omogućuje stvaranje digitalnih zapisa koje je nemoguće, ili barem prohibitivno skupo, proizvoljno reproducirati ili kopirati – dakle, omogućuje proizvodnju oskudice i stvaranje nečega što može figurirati kao digitalna imovina. Također, budući da je riječ o peer-to-peer mreži, izbjegnuta je potreba za raznim transakcijskim medijatorima poput banaka ili države, što je automatski privlačno određenim ideološkim pozicijama. Valja napomenuti da čitav proces zahtijeva goleme količine energije s nezanemarivim utjecajem na okoliš i električne mreže država s jeftinijom strujom – samo Bitcoin trenutno troši više električne energije nego Argentina, a da pritom ne proizvodi bilo kakvu uporabnu vrijednost.

Osim stvaranja digitalne oskudice, blockchain se jednako uspješnim pokazao u generiranju popratne filozofije. Krovni konceptualni okvir koji trenutno spaja pripadnike raznih kriptozajednica – spekulante kriptovalutama, kriptosocijaliste, libertarijance, umjetnike koji pokušavaju naplatiti svoj rad kreiranje NFT-ova itd. – jest famozni Web3. Prema periodizaciji a16z, platforme posvećene idejnoj propagaciji i ulaganju u novu mrežnu revoluciju, servisi prve generacije interneta bili su vođeni etosom decentralizacije i korisničkog (samo)upravljanja, ali su nerijetko bili ograničeni na entuzijaste s dovoljnom količinom slobodnog vremena i entuzijazma da osiguraju funkcioniranje tih zajednica. Web 2.0 obilježila je pojava velikih monopolističkih kompanija poput Googlea, Facebooka, Amazona, itd., koje su razvitkom novih poslovnih modela baziranih na izvlačenju korisničkih podataka monopolizirale internet i aproprirale većinu vrijednosti, ali također i omogućile znatno veću funkcionalnost. Ponekad se zaboravlja, ali internet kakav danas uglavnom znamo i koristimo, dolazi na svoje tek pojavom velikih platformi koje omogućuju laganu komunikaciju dostupnu gotovo svima, pod pretpostavkom otuđenja prava na privatnost. Konačno, verzija interneta temeljena na blockchainu trebala bi pružiti sintezu prethodnih generacija i omogućiti istinski funkcionalnu i decentraliziranu mrežu koja je u vlasništvu pojedinaca, a ne velikih kompanija – na primjer, društvene mreže koje nisu u vlasništvu korporacija, već korisnika. Teško je doduše uvidjeti kako to rješava problem koncentracije vlasništva.

Prvo što u ovoj sažetoj i izuzetno reduktivnoj periodizaciji upada u oči jest činjenica da ideja globalne mreže koju opisuju zagovaratelji Weba3 nije nova. S ideološke perspektive, riječ je tek o pomalo osuvremenjenom recikliranju utopističkih predodžbi internetskih pionira koje sežu još u šezdesete godine prošlog stoljeća. Fantazija o mreži koja će jednostavno zaobići opresivne društvene odnose i institucije pa stvoriti slobodno društvo se opetovano pokazala neodrživom. Tako smo, umjesto utopije utemeljene na zamišljenoj emancipaciji "kognitivnih kapaciteta" pojedinaca i neometanoj razmjeni znanja, sve više svjedočili širenju trolova, mržnje, nasilja, teorija zavjera, raznim fabrikacijama itd. Ukratko, mreža je samo reproducirala već postojeće društvene odnose. No usprkos tome što su dosadašnji neuspjesi demonstrirali kako društvene probleme nije moguće riješiti tehničkim inovacijama, pokret organiziran oko Weba3 daje novi zamah tehnoutopističkim narativima. 

Upravo se shvaćanje Weba3 kao narativa pokazuje dobrim okvirom za kritički pristup. Kako je u nedavno objavljenom eseju istaknuo Evengy Morozov, "Web3 ne postoji izvan ovog narativa; riječ je isključivo o spinu. Ovo ne znači da ne postoje stvarni projekti i protokoli koje izgrađuju stvarni i predani programeri. Ali njihova vrijednost – i razlog zašto novac teče u njih – nerazumljivi su bez šireg Web3 narativa koji ih prožima gotovo milenarijskim duhom potpune i radikalne promjene." Diskurs o Webu3, kao uostalom i bilo čemu vezanom za blockchain, temelji se na nemaloj količini mistifikacije i konstantnoj oscilaciji između jednostavnih i razumljivih metafora te tehničke kompleksnosti kriptografskog protokola. Praktične posljedice dihotomije odražavaju se u tome što zagriženim poklonicima Weba3 omogućuje da s jedne strane vrlo lako privuku nove korisnike/ulagače, a s druge da skepticima oduzmu mogućnost kritike jer ne shvaćaju kako tehnologija zapravo funkcionira i zašto je revolucionarna. Jezgrovito rečeno, dvosmislenost i nesigurnost stvaraju povoljne uvjete za spekulaciju.

Najvažniji se aspekt širenja narativa oko Weba3 ipak ne krije ni u tehnologiji, ni u njezinoj filozofskoj nadgradnji, već u društvenim i materijalnim uvjetima unutar kojih se taj narativ pojavljuje kao uvjerljiv. Korak u tom smjeru dolazi iz neočekivanog izvora, Web3 poduzetnik i investitor David Phelps je krajem prošle godine za hvalospjevni članak u Forbesu dao iznenađujuće pronicljivu izjavu. Poduzetnik je naime primjetio kako je "na nekoj razini, Web3 produžetak honorarne ekonomije koja je tijekom posljednjih desetljeća atomizirala radnike kao neovisne suradnike. Svakog radnika tretira kao autonomnog graditelja koji može prodavati svoje usluge ili razvijati vlastite projekte. Ali u drugom smislu, Web3 je u velikoj mjeri prijekor honorarnoj ekonomiji jer radnicima nudi priliku da se kolektiviziraju i podržavaju jedni druge u zajedničkim strukturama na način na koji su to rijetko imali prije. Web3 je, u nekom smislu, model za održivo skaliranje zadruga jednostavnim prikupljanjem novca od zajednica usklađenih s njihovim vrijednostima."

Ono što Phelps tako dobro identificira jest povezanost Weba3, društvene prekarnosti i ideološkog uspjeha kulture poduzetništva (engl. hustle culture), i to u posebnoj mjeri kad je riječ o mladima. Prema istraživanju agencije Pew, 16 posto Amerikanaca je uložilo ili trgovalo kriptovalutama. Međutim, kada se razmotri dobna skupina muškaraca od 18 do 29 godina, brojka se penje na čak 43 posto. Mladi muškarci su daleko najbrojnija skupina spekulanata, dok je tek petina žena iz iste dobne skupine trgovala nekom digitalnom imovinom. Također valja spomenuti kako su manjinske skupine, dakle one u statistički prekarnijim materijalnim uvjetima, sklonije mešetarenju od općeg prosjeka. Podaci očigledno sugeriraju kako je narativ o revolucionarnoj tehnologiji našao gladnu publiku u mladima koji traže način poboljšanja svojih životnih uvjeta, a nemaju pristup ili mogućnost tradicionalnim načinima ulaganja poput kupnje nekretnine. Oni su ti koji na forumima, društvenim mrežama, Redditu i privatnim krugovima prozelitiziraju o novom internetu.  

Broj mladih ljudi koji sudjeluju u reprodukciji Web3 narativa govori mnogo o stvarnom karakteru tehnologije koja bi trebala promijeniti internet i institucije. Oni koji mešetare kriptovalutama i NFT-ijevima pripadaju generaciji koja se ne može nadati velikoj društvenoj mobilnosti, štoviše izgledno je kako će završiti u goroj društvenoj poziciji od roditelja, izuzetno teško rješavaju stambeno pitanje i pronalaze stabline poslove, odrasli su u doba društvenih mreža, obrazovani su i previše rade. Desetljeće politika štednje i rezanja socijalnih programa politički ih je atomiziralo i naučilo da se ne mogu pouzdati u kolektivnu pomoć. Kada se tome pridoda ideološki pritisak proizašao iz tehnološkog sektora, primjeren i potpomognut novim oblicima rada i promoviran od strane bezbrojnih influencera koji romantiziraju kulturu poduzetništva, slijepog i neutemeljenog optimizma te pronalaska zadovoljstva u samoeksploataciji, dobije se grupa ljudi koji su podložni obećanjima o revolucionarnim tehnološkim zaokretima koji će promijeniti svijet na bolje. Web3 im se pojavljuje kao mogući način poboljšanja vlastite društvene pozicije, ali za promjenu društva.

Međutim, svaki put kad neka nevjerojatna priča iz Web3 svijeta dopre do mejnstrima, šanse su kako nije riječ o revolucionarnoj promjene neke paradigme, već o pažljivo isplaniranom PR događaju. Upravo je takav primjer bila prodaja NFT-ja digitalnog umjetničkog rada Everydays – The First 5000 Days umjetnika Beeplea za 69 milijuna dolara. Senzacionalan iznos pokrenuo je lavinu investiranja u NFT-ove, kao i rasprava o novom modelu financiranja i valoriziranja umjetničkog rada, ali se kasnije ispostavilo da su kupac i umjetnik već imali prijašnji poslovni odnos te zajednički interes za inflacijom cijena Beeplovih umjetničkih radova. Sličnu marketinšku ulogu je imao nedavni pokušaj ConstitutionDAO-ove kupnje primjerka američkog ustava, kao i višemilijunsko ulaganje investicijske firme u ranije spomenuti Friends with Benefits. Takve priče privlače mnoge mlade ulagače u kockarski sustav u kojem korist ima samo nekolicina.

Konačno, u svojoj srži Web3 nije ništa drugo doli ideološki narativ koji  održava i pruža krinku krhkom sistemu spekulativnih ulaganja, piramidalnih prijevara i trgovanja koja parazitiraju na rastućoj društvenoj nesigurnosti mladih. Stvarnost iza mita o decentralizaciji jest da je većina digitalne imovine, kao i velik dio tehničke infrastrukture koja pogoni peer-to-peer mrežu, u vlasništvu malog broja ljudi s izrazitim interesom da što više poveća njenu vrijednosti. Doista je nužno izgraditi bolji internet, ali to neće biti moguće implementacijom nove tehnologije, već političkim organiziranjem.

Tekst je nastao u sklopu projekta I to je pitanje kulture? koji provode Udruga za promicanje kultura Kulturtreger kao nositelj i Kurziv - Platforma za pitanja kulture, medija i društva kao partner, u razdoblju od 19. kolovoza 2020. godine do 19. srpnja 2022. godine. Ukupna vrijednost projekta je 1.342.674,05 HRK, a sufinancira ga Europska unija iz Europskog socijalnog fonda u iznosu od 1.141.272,94 HRK. 

Više o Europskim strukturnim i investicijskim fondovima možete saznati ovdje, a o Europskom socijalnom fondu na ovoj poveznici.

Objavio/la matko [at] kulturpunkt.hr 24.01.2022

VEZANE VIJESTI

Alternativne budućnosti umjetničkog tržišta

Piše: Lea Vene
Prelazak umjetničkog tržišta u digitalnu sferu potiče razne umjetničke i istraživačke odgovore, od kritike njegovih postojećih temelja do zamišljanja novih, otvorenijih modela djelovanja.

NFT kripto art – umjetnost oskudice

Piše: Josip Brković
Komodifikacijom dolazi do neraskidivog povezivanja umjetničkog djela s pitanjima oskudice koja ranije nije bila prisutna u području digitalne umjetnosti i kulture. 

Maskiranje stvarnih odnosa moći

Piše: Matko Vlahović
Recentne rasprave o reguliranju tehnoloških korporacija jedan su u nizu primjera kako suvremeni diskurs o tehnologiji mistificira upravo one probleme koje želi razjasniti.