Dinamika izvan ustaljenih tokova | kulturpunkt

Kulturoskop Kinemaskop

<

Dinamika izvan ustaljenih tokova

Unatoč nesigurnostima koje proizlaze iz njihova položaja, neformalni filmski obrazovni programi uspješno nadopunjavanju manjkavosti sustava, a postaju i neizostavan dio šire kulturne scene.

Piše: Iva Rosandić

FOTO: Škola animiranog filma Čakovec / Facebook

  • A
  • +
  • -

Kad promišljamo obrazovanje za film u hrvatskim uvjetima, možemo uočiti nekoliko kontradiktornosti. S jedne je strane medijska kultura, kao pojam koji supsumira specifično filmsko obrazovanje, zapostavljena u školskim programima s tek povremenom pozornošću involviranih institucija, dok s druge postoji tradicija edukacije na neformalnom polju, koja uključuje sve generacijske uzraste. Programi ovih aktera postali su neizostavni segment filmske kulture, a brojni festivali kroz organizirane edukacije otvaraju vrata neprofesionalcima.

Izvan institucionalnih tokova postoji živa kultura koja filmu pristupa iz različitih vizura, ovisno o ciljanoj populaciji i interesima polaznika, radilo se o naglasku na teorijski ili praktični aspekt. Niz udruga u suradnji s lokalnom zajednicom iskorištava film kao pomoćno sredstvo spoznavanja i odnošenja prema društvenoj realnosti, dok su kinoklubovi širokim rasponom radionica često spona prema profesionalizaciji. Na široj društvenoj razini možemo prepoznati fenomen samoorganizacije, s ciljem istovremenog popunjavanja rupa u sustavu, ali i dubljeg zahvaćanja u sve aspekte kulturne produkcije. Organizacije su utemeljene na participativnosti i angažmanu u zajednici, nastojeći odgovoriti na potrebe različitih društvenih skupina. Usprkos svim nesigurnostima proizašlim iz položaja na kulturnoj sceni, pokazuju se uspješnima u nadopunjavanju manjkavosti sustava, a njihov utjecaj samim time seže dalje od zajednice na koju su primarno orijentirani.

Trajni kulturni utjecaj

Iako je izvan matične sredine možda manje prepoznatljiva, Škola animiranog filma Čakovec djeluje kontinuirano od 1975. godine i time se, kako sami na službenim stranicama navode, ubrajaju među najstarije dječje kinoklubove u Hrvatskoj. Od 1998. djeluju kao samostalna udruga kinoamatera, uključena u mrežu neprofesijskih aktera koordiniranu od strane HFS-a.

Djelovanje u dva različita sustava, čiji je odnos prema kulturi barem formalno drugačiji, nudi mogućnosti usporedbe utjecaja društvenih faktora na rad Škole. Dok je bivši sustav inzistirao na općoj dostupnosti kulturnog djelovanja, što je na praktičnom planu bilo vidljivo kroz osnivanje centara za kulturu prema francuskom modelu i političkoj maksimi kulture dostupne svima, promjena ekonomsko-društvenog okvira neminovno je značila poticanje komercijalno orijentiranih kulturnih čimbenika, uz zadržavanje postojećih kapaciteta i razvoj novih praksi u okviru nezavisne kulture i civilnog sektora. Prostor za aktivnosti ŠAF-a Čakovec i sam se nalazi unutar Centra za kulturu, potvrđujući značaj naslijeđene infrastrukture. 

Voditeljica ŠAF-a, Jasminka Bijelić Ljubić detektira osnovnu razliku u društvenoj percepciji kulture i kreativnog rada: "Bivši sustav je možda nudio manju financijsku potporu, ali je vidljivost bila bolja. Percepcija rada djece i mladih na filmu bila je šira i ozbiljnija. Praćenje rada djece i mladih u vidu kvalitetnih analitičkih tekstova bio je bolji. Zajednica je više sudjelovala u potpori, makar i simboličkoj, u radu naše udruge. Jedna od glavnih prepreka danas je orijentiranost na rezultat, isplativost i izrazito lošu percepciju kulture kao nečeg nepotrebnog."

Čini se da zanemarivanje kulturno-umjetničke produkcije, uključujući obrazovanje u tom području, potječe baš od kulturnih i obrazovnih politika, čije se tendencije odražavaju na društvo u cjelini. Dokle god se promovira tek jedan spektar djelatnosti, usko vezan uz nove tehnologije, svi se drugi naizgled neisplativi oblici obrazovanja degradiraju na razinu usputnih hobija. Dijeljenje iskustva i znanja istisnuto je pred uskom specijalizacijom, koliko god to u slučajevima poput animacije bilo neproduktivno. Čak i unutar diskursa profitabilnosti animacija zauzima istaknuto mjesto, bilo da je riječ o dizajnu ili marketingu, uključujući i specifičnu vještinu računalne animacije. Ipak, sustav rijetko prepoznaje takav potencijal i, suprotno vlastitim pretpostavkama, ne pokazuje interes za sistematičnom podrškom. 

Na istom tragu, Jasminka Bijelić Ljubić primjećuje da individualni rad danas ima tendenciju zamijeniti nekadašnju usmjerenost na suradnju. To nije nužno samo po sebi loše, no teško možemo govoriti o razvoju autorskih filmova kod početnika u animaciji. Kad je u pitanju potpora zajednice, Bijelić Ljubić je prije vidi u financijskom smislu, bez da na druge načine participira u radu udruga, a svi se pomaci oslanjaju isključivo na individualnu inicijativu. 

Iz ŠAF-a naglašavaju da je njihov rad koncipiran najvećim dijelom kao izvanškolska aktivnost djece, s obzirom na to da kontinuirano razvijaju film. "U radu s djecom u redovnoj produkciji naglasak nije na edukaciji već na odgoju – estetskom, etičkom i nadasve radnom, čiji vrhunac je za nas originalno dječje stvaralaštvo materijalizirano kroz nastali animirani film. Polaznici uz rad na filmu, naravno, usvajaju potrebna znanja vezana uz film, produkciju, animaciju, u mjeri koja im je za njihovu dob i iskustvo primjerena", ističe voditeljica. Klupski se pristup očituje u otvorenosti i fokusu na neometano stvaralaštvo prema osobnim interesima, dok se osnove svladavaju bez inzistiranja na ogoljelom tehničkom pristupu.

ŠAF također organizira povremene intenzivne radionice u suradnji sa školama i udrugama, a pritom je osnovni cilj upoznavanje s mogućnostima i značenjem animacije. Konkretan doprinos razvoju medijske kulture u nastavnom procesu ne može se negirati: "Sa školama surađujemo u vidu naših programa besplatnih jednosatnih predavanja iz animiranog filma za organizirane grupe učenika iz cijele Hrvatske, nudimo filmske radionice i online programe za škole, voditelji smo radionice animiranog filma za nastavnike pri Školi medijske kulture od 1999. do danas."

Na godišnjoj razini ističu se organizacijom Internacionalne filmske radionice uz međunarodno priznate predavače i susrete učenika različitih kulturnih krugova. Rad Škole reflektira se na zajednicu u cjelini kroz organizaciju projekcija i suradnje s renomiranim festivalima. Samo djelovanje unutar Centra za kulturu pritom otkriva već zaboravljeni potencijal kulturnih središta tog tipa, čija je primarna uloga omogućiti široku dostupnost sadržaja i participaciju zainteresiranih. 

Prepoznatljivost na filmskoj sceni

Najpoznatije edukacijske programe u domaćem filmskom obrazovanju provodi udruga Restart. Nastali u početku formiranja nezavisne filmske scene, profilirali su se kao produkcijska i distribucijska kuća orijentirana na autorski dokumentarizam, čije zasade implementiraju u sve aktivnosti. A one su mnogobrojne, od razvoja senzibiliteta za dokumentarni film kod publike do mentoriranja zapaženih radioničkih filmova. Anita Bastašić, producentica edukacijskog programa Restarta, precizira: 

"Najuspješniji programi su Škola dokumentarnog filma koju provodimo već deset godina i koja se etablirala u području audiovizualnog stvaralaštva u Hrvatskoj.  Ustrajemo na primjeni inovativnog i originalnog pristupa koji počiva na uvjerenju da je u filmskoj umjetnosti u posljednjih petnaest godina došlo do potpune promjene procesa proizvodnje i revolucionarnog obrata koji je iz temelja izmijenio bit filma. Naš pristup zasniva se na činjenici da, zahvaljujući demonopolizaciji znanja, dostupnosti tehnike i otvorenosti sadržaja, filmska umjetnost danas korespondira sa svim generacijama te može i mora biti dostupna svima. Dugoročni cilj je razvoj druge godine tj. specijaliziranog programa Škole dokumentarnog filma."

Nabrojane karakteristike čine sukus značenja autorskog filma danas. Rezultati pokazuju da je uz odgovarajuću podršku, minimalne tehničke predispozicije i odbacivanje elitizma moguće potaknuti kreativna ostvarenja. Filmovi nastali na Školi redovito dobivaju nagrade i priznanja na nacionalnim i međunarodnim festivalima. Već i površan uvid u godišnju radioničku produkciju otkriva težište na afinitetima samih polaznika, iz čega često proizlaze ostvarenja intermedijalnog karaktera, ponekad na granici dokumentarnog. Cilj očito nije tek snimiti film na temu, već razraditi koncept umjetnički relevantnog izraza. Samim time Škola zasigurno predstavlja jedno od najcjelovitijih bavljenja filmom u neformalnom obliku, izvan klasičnih filmskih institucija.

Anita Bastašić unapređenje novih metodologija i pristupa smatra ključem razvoja i provedbe edukacijskih programa, od kojih nije zanemariva niti suradnja sa školama. Radionicama uspostavljaju suradnju s institucijama u skladu s progresivnim idejama provedbe medijske kulture uz konkretni doprinos svih obrazovnih čimbenika. Kao direktna reakcija na nedostatno obrazovanje u vizualnim umjetnostima nastao je projekt Jedan na jedan u suradnji Restarta i Galerije Miroslav Kraljević. Niz predavača učenike uvodi u suvremene umjetničke prakse i kulturno-društvene teorije, omogućujući pritom susret u formalnom obrazovanju najčešće skrajnutih područja. Takvi se koncepti sveobuhvatnog povezivanja, u skladu s tendencijama fenomena koje opisuju, pokazuju uspješnima na partikularnoj razini. Međutim, izostaje politička volja za implementaciju uspješnih praksi u obrazovni proces. Na formalnoj razini postoje pretpostavke, no problem se javlja u provedbi. 

"Postoje nacionalne strategije, dokumenti, natječaji i ostala dokumentacija koja definira smjer razvoja i ciljeva, ali niti jedan od tih dokumenata, strategija ili natječaja nije intersektorski povezan i dogovoren te ne korespondira sa stvarnom situacijom na terenu. Naše dosadašnje prepreke u suradnji s institucionalnim akterima su uključivale lošu komunikaciju krovnih institucija (primjerice različitih ministarstava) i nepostojanje modela komunikacije ili željenih praksi na nižim razinama (primjerice obrazovni sustav)."

Današnja situacija oslanja se na pojedinačne akcije, ovisne o volji i mogućnostima, često financijski uvjetovanima, organizacija koje u određenoj zajednici djeluju. Kada to nije slučaj, zakinuta ostaje zajednica u cjelini, a perspektive djece i mladih su uslijed tromosti sustava ograničene sredinom u kojoj borave. Unatoč propagiranim političkim parolama jasno je da već na primarnoj obrazovnoj razini ne možemo govoriti o ujednačenim uvjetima rada, a tek sporadična djelovanja izvaninstitucionalnih faktora aktiviraju zanemarene sredine.

Aktivacija zajednice

Ideja da film i video mogu biti instrumentalizirani za usvajanje širokih kulturnih koncepata potiče razvoj interdisciplinarnih projekata. Već sam čin povezivanja srodnih umjetničkih praksi u našem kontekstu pretpostavlja sadržaje zanemarene unutar općeg obrazovnog procesa, a njima se najčešće bavi civilno društvo. Takvo djelovanje predstavlja istovremeno i korektiv, kao i riznicu alata za uspješnu provedbu zahtjeva nominalno upisanih u službene obrazovne strategije.

"Putujući istraživačko-edukacijsko-izložbeni projekt Grad na drugi pogled“, kako se sami opisuju, a iza kojeg stoji udruga PUNKT, u radu polazi od zaokupljenosti mladih tehnologijom i osmišljavanjem drugih načina njene uporabe. Objektiv postaje posrednik u redefiniciji javnih i urbanih prostora. Na sjecištu teorijskih i umjetničkih pristupa kroz suradnju učenika, studenata i vizualnih umjetnika nastaju novi kreativni materijali. 

Kao što nam potvrđuje Tanja Vujasinović, jedna od inicijatorica: "Osnovna ideja interdisciplinarnog umjetničkog projekta Grad na drugi pogled bila je povezivanje i osvještavanje lokalne zajednice o značaju kvalitetnog i dostupnog javnog prostora, a medij videa odabrali smo kao glavnu metodologiju kojom ćemo istraživati i misliti grad, što se vidi i u samom nazivu projekta pri čemu se 'drugi pogled' između ostaloga odnosi i na pogled kroz objektiv kamere."

Nakon uspješne suradnje s Galerijom Galženica u Velikoj Gorici, uvidjeli su potencijal projekta i odlučili ga prenijeti u nove sredine, ističe Vujasinović. Svaka se nova realizacija razlikuje ovisno o specifičnostima sredine i institucijama koje su uključene. Pojedini se grad sagledava iz različitih aspekata, od arhitekture i urbanizma do intervencija u javnom prostoru. Budući da sudionici različitih vokacija pretpostavljaju interakciju, istovremeno s inzistiranjem na višedimenzionalnom pristupu, komunicira se i prema širokoj publici, ali i direktno zadire u lokalnu problematiku.

Za uspostavljanje širokih platformi bitna je pretpostavka lokalna podrška, počevši od obrazovnih institucija, koje informiraju i okupljaju grupe. "S druge strane bitna nam je podrška lokalne politike i u samim aktivnostima projekta, prvenstveno se to odnosi na aktivističku grupu na kojoj srednjoškolci pokreću inicijative za poboljšanje javnog prostora. Npr. Koprivnica i Sisak su dobri primjeri gradova u kojima je prepoznato i realizirano najviše naših aktivističkih inicijativa – od realizirane šetnice uz potok u Koprivnici do sadnje drveća u parku u Sisku, kao i niz manjih inicijativa", naglašava Vujasinović.

Za lokalne je zajednice možda i najveća vrijednost činjenica da potaknuti aktivistički projekti i dalje opstaju. Osim umjetnički relevantnih radova, direktan je produkt suradnje aktivacija zajednice i uključivanje građana na različitih razinama. Osim što se događanja prenose iz kulturnog središta u manje aktive sredine, otkrivaju se i zadovoljavaju kulturno društvene potrebe različitih društvenih skupina. Pritom se financijska i operativna podrška, kao u većini slučajeva, bez sustavnog plana prolongira iz godine u godinu, ostavljajući inicijativu uvelike ovisnom o paušalnim odlukama kulturne i lokalne politike.

Nužnost povezivanja

Svi nabrojani akteri neformalnog filmskog obrazovanja dijele slična iskustva. Neke inicijative imaju dugu tradiciju, prije svega jer su vezane uz kinoklubove kao mjesta otvorenih za filmsko eksperimentiranje. Škola animiranog filma Čakovec nastavila se razvijati u kinoklubaškom kontekstu, produbljujući odnose s partnerima. Udruge poput Restarta i Punkta direktan su izdanak civilne scene s kojom dijele sustav vrijednosti, način funkcioniranja i probleme proizašle iz institucionalne nebrige. 

Sam pojam neformalnog obrazovanja u međuvremenu je izgubio pejorativnu konotaciju, čemu je zasigurno pridonijelo i njegovo uključivanje u zakonodavni okvir. S druge strane, u široj su javnosti postali prepoznatljivi rezultati rada u neformalnim uvjetima. Uz njih se vežu suvremene metode podučavanja, utemeljene na interferenciji različitih znanja i iskustava, a koje doprinose dinamizaciji i unapređenju samog nastavnog procesa. Iz pozicije formalnog obrazovnog sustava logično bi se trebala nametati suradnja s već prokušanim i uspješnim čimbenicima u obrazovanju. Ipak, nadležne institucije prije usporavaju, nego li potiču proces integracije dva samo naoko odijeljena pola. Nasuprot promoviranom političkom diskursu modernizacije obrazovnog procesa, odbacuju se uhodani projekti s istim ciljem, no drugačijim ustrojem. 

Dugoročno planiranje izvaninstitucionalne scene opstruira financijski okvir dodjeljivanja potpora, koji, ako i jest dostatan na godišnjoj razini, ne garantira kontinuira priljev sredstava za višegodišnju provedbu programa. Time se strogo razdvajaju institucionalno i izvaninstitucionalno područje s tek periodičkim kontaktima. Dok su jedni uljuljani u rutinu, drugi nezanemariv dio snaga ulaže u puki opstanak. Unatoč nesigurnosti na organizacijskom nivou, u urbanim sredinama djeluje dovoljan broj organizacija da bi sadržaj bio dostupan zainteresiranima. Problem ostaje aktivno uključivanje stanovnika rubnih područja. 

Ipak, bez političkog konsenzusa oko realizacije medijske kulture kao okvira koji omogućava različit pristup sadržaju, ali i uključivanja nadležnih institucija i izvaninstitucionalnih elemenata, teško možemo očekivati pomake. Razina političke volje i efikasnost provedbe odluka u Hrvatskoj nažalost ne pobuđuje optimizam, a već se i zadržavanje postojećeg stanja čini kao dobar scenarij. 

Objavio/la ivana [at] kulturpunkt.hr 31.12.2020

VEZANE VIJESTI

Između birokratizacije i neusklađenosti

Piše: Iva Rosandić
Smjernice i pravilnici koji reguliraju pitanje neformalnog obrazovanja u polju filma dobro funkcioniraju na papiru, no zbog tromosti i kratkovidnosti sustava provedba u praksi zapinje.

Razumijevanje novih oblika kulture i društvenosti

Piše: Ana Abramović
Prepoznaje li Zagreb, i u kojem obliku, važnost kulturnog i umjetničkog obrazovanja kao važnog segmenta participativne kulture?

Besplatno bavljenje filmom i potpuna autorska sloboda

Piše: Martina Domladovac
Unatoč društveno-političkim i turbulentnim kulturnim promjenama kinoklubovi su se uspjeli održati kao relevantne platforme amaterskog i slobodnog bavljenja filmom.