Dizajn kao aktivistička ćelija | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Dizajn kao aktivistička ćelija

Povodom izložbe upravo postavljene u Galeriji PM Doma HDL-a, Vid Mesarić razgovarao je s Jonathanom Barnbrookom.

Razgovarao: Vid Mesarić
  • A
  • +
  • -

Dizajneri, izbjegavajte korporacije koje žele da za njih lažete! – poruka je s plakata jedne od poznatijih aktivističkih kampanja koje je oblikovao Jonathan Barnbrook – 42-godišnji Britanac, kojega se smatra jednim od najutjecajnijih grafičkih dizajnera mlađe generacije. Vizualni identiteti, logotipi, tipografije, publikacije i svi ostali formati koji grafički dizajn čine medijem masovne komunikacije, za Barnbrooka su alati koje nastoji koristiti etično i odgovorno, promičući društveni angažman i aktivizam. Njegovo je djelo tako i često korištena ilustracija Georgea Busha s barkodom u obliku Hitlerovih brčića, zatim arapska verzija Ronalda McDonalda, tijekom karijere imao je priliku i surađivati s Davidom Bowiem, za kojega je oblikovao omote albuma, te Demienom Hirstom, kojemu je dizajnirao knjigu i dekoracije za poznati restoran Pharmacy.

Kako izgleda Barnbrookov angažirani dizajn ovih dana možete otkriti u Galeriji PM Doma HDLU-a u Zagrebu gdje je otvorena njegova putujuća izložba Kolateralna šteta, koja je proizašla iz retrospektive priređene mu 2007. u londonskom Muzeju dizajna.

barnbrook2_1 

Gdje god dođete ističete mogućnosti dizajna kao alata koji ima snagu da mijenja društvo. Taj je trend sve prisutniji i na našoj sceni. Smatrate li kako se radi tek o privremenom trendu i pomodnosti ili je posrijedi dalekosežnija promjena?

Mislim da se događa dalekosežna promjena čitavoga svijeta. Nekada se na one koji su protestirali protiv globalizacije i zatopljenja gledalo kao na nekakve ekstremiste, a danas na demonstracijama sudjeluju ljudi iz svih dijelova društva – od sveučilišnih profesora do male djece. To mi daje nadu da se društvo možda ipak može promijeniti nabolje. Aktivisti su danas odlično organizirani u mreže, i iako ih neke vlade ponekad proglašavaju agresivnim radikalima, oni to nisu. Oni su pametni građani koji vode brigu o smjeru u kojem ide čovječanstvo i žele na njega utjecati.

Koji je vaš stav prema današnjem grafičkom dizajnu? Ima li on društvenu funkciju?

Dizajn je samo jedan od mnogih ljudskih glasova. Naomi Klein u jednoj od svojih knjiga opisuje aktivistički pokret kao prilagodljivi sustav ćelija, za razliku od političkog koji je postavljen piramidalno i vrlo je statičan. Grafički dizajn samo je jedna od tih aktivističkih ćelija. No, drugi je problem što mnogi dizajneri smatraju da njihov zadatak nije mijenjanje svijeta, nego isključivo prenošenje poruka.

Takvom stajalištu dio dizajnerske zajednice suprotstavio se još prije desetak godina manifestom First things first, koji se temeljio na jednom tekstu dizajnera Kena Garlanda iz 60-ih godina. Kako vi kao jedan od potpisnika manifesta na njega gledate iz današnje perspektive?

Mislim da je on i dalje relevantan jer je uspio promijeniti neke stvari. Nemam iluzije da su svi dizajneri odjednom postali društveno odgovorni i osviješteni, no manifest je uspio skrenuti pažnju na takve teme i suočiti dizajnersku zajednicu s odgovornošću djelovanja u javnom prostoru. Naravno, neki su kritizirali sadržaj manifesta, no važno je da se zahuktala diskusija. Osim toga, s tim se tekstom prije ili kasnije susretnu i studenti dizajna, a mislim da je važno upozoriti ih na to kako se trebaju koristiti dizajnerske vještine.

barnbrook5 

Izgraditi karijeru na tim principa zvuči kao težak zadatak. Kako odabirete klijente za koje ćete raditi?

Teško je odrediti gdje točno završava odgovornost, tako da se na kraju moraš prepustiti intuiciji. Potencijalne klijente uvijek provjeravamo, istražujemo tko su vlasnici, čime se bave druge tvrtke u njihovu vlasništvu… Primjerice, jedna tvrtka naručila je od nas oblikovanje vizualnog identiteta za hotel, no saznali smo da se ista tvrtka bavi i proizvodnjom oružja, pa smo posao odbili. Ne želimo raditi ni za duhansku industriju, zagađivače i slične sektore.

Kritiziranje američke i britanske politike, globalizacije ili beskrupuloznosti korporacija doveli su vas u specifični položaj na tržištu grafičkog dizajna. Danas to diže vrijednost vašem komercijalnom radu, no na početku karijere odbijanje kompromisa bilo je puno rizičnije. Jeste li se ikada bojali za vlastitu egzistencju?

Pokušavao sam se time ne opterećivati, jer inače ne bih ništa postigao. Kada sam završavao fakultet, bio sam potpuno anoniman, tako da mi je imenovanje tipografskih uzoraka prema serijskim ubojicama bilo sasvim normalno. Kada sam sa svojim radovima izašao u javnost to se - dakako – pokazalo malo neuobičajenim…

Vodite li se za istim načelima i u svojem privatnom životu?

barnbrook3Naravno da sebe ne smatram savršenim i da postoje projekti koje bih volio da nisam napravio, ali pokušavam raditi onako kako živim. Ne mogu pričati o antiglobalizaciji, a voziti se u ogromnom automobilu…Pristupam tome vrlo jednostavno – ne kupujem proizvode onih s kojima se ne slažem i to može napraviti svatko. Jasno mi je da neki preispituju moju vjerodostojnost, da ih čak i nerviram svojim stajalištima, ali netko mora i to…

 

Interes šire javnosti privukli ste s nekoliko provokativnih projekata. Primjerice s fontom Oplimpovraćotina, koji ste objavili na dan otvaranja Olimpijskih igara u Grčkoj. Na dan inauguracije Baracka Obame objavili ste na svojim internetskim stranicama novi font. O čemu se zapravo radi?

Font se zove Režim i temelji se na stilu slova korištenih za vrijeme britanskog imperija. Time sam želio prokomentirati kraj Busheve vladavine – i samu sintagmu “promjena režima“, koja zapravo nema veze s demokracijom, nego smjenom ljudi koji će nastavljati provoditi dugoročnu američku politiku. Mislim da je dobro nadovezati se na važne događaje takvim komentarom, a u ovom slučaju kritika nije išla na račun Obame, jer on je – nadam se – optimistični znak kraja dosadašnje politike “novog svjetskog poretka“.

Zašto su fontovi tako važni za dizajnersku zajednicu?

Za mene je font izraz unutarnjeg glasa prožet duhom vremena. Ti apstraktni oblici zapravo predstavljaju cjelokupnu ideologiju nekog razdoblja i to se na njima vidi. Svaki novi font mora se osmišljavati na taj način, pa makar i nesvjesno. Zato i dalje dizajniram fontove – pokušavam uhvatiti odraze trenutka u kojem živimo.

Neki od uzoraka slova koje ste dizajnirali, pojavljuju se i na mjestima koja se nikako ne mogu poistovjetiti s vama – primjerice na web-stranicama američkih ultradesničarskih grupa. Kod nas je jedan od najpoznatijih korisnika vaših fontova Marko Perković Tompson. Smeta li vas ponekad kako se vaši fontovi koriste?

Ne opterećujem se time jer ne mogu kontrolirati što se događa s mojim fontovima nakon što ih izdam. Izbjegavam donositi moralne sudove o tome gdje se sve pojavljuju fontovi koje sam oblikovao, jer oni su poput jezika. Što se tiče Thompsona, dizajneri njegovog omota zapravo su dobro iskoristili taj font, no – budući da poznajem Tompsonov lik i djelo – moram priznati da bi mi bilo draže da ne koristi moje fontove.

Plod jednog od vaših posjeta Hrvatskoj je i font Double Think – temeljen na logotipu nekadašnje Standard konfekcije. Što mislite o našoj dizajnerskoj sceni i baštini?

Povijest ove regije je nevjerojatna, da spomenem samo komunizam i barnbrook4nedavni rat. I jasno mi je da je mnogima i danas mučno od svega što podsjeća na komunistička vremena, no mlada generacija razvija vlastiti pogled na prošlost, i taj dio baštine, koji ima veliku vizualnu vrijednost, ih ne odbija. Upravo svjesno promišljanje sadašnjosti i prošlosti u vlastitom kontekstu daje najbolja dizajnerska rješenja. Imam dobar osjećaj što se tiče mladih hrvatskih dizajnera, vidio sam puno interesantnih radova, koji na dobar način koriste lokalnu dizajnersku baštinu.

Koji su prema vašem mišljenju glavni problemi dizajna u Hrvatskoj?

Problem hrvatske dizajnerske scene je prevelik utjecaj oglašivačkih agencija. Prioritet agencija uvijek je zarađivanje novaca, a ne sloboda dizajnerske kreativnosti. Struktura je takva da sve mora odobriti “veliki šef“. Žele li stvarati dobre radove, dizajneri moraju zaboraviti na zarađivanje velikog novca preko agencija, jer one ih pretvaraju u zombije koji ne misle svojom glavom i gube vlastiti integritet. Možda toga još nisu svjesni, ali rade posao koji ih sigurno ne ispunjava.

 

Razgovor je prvotno emitiran u sklopu Katapulture, kulturnog magazina  prvog programa Hrvatskog radija. Katapulturu možete slušati svakog petka u 9:05.

 

 

Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 28.01.2009