Dodatak histerije, ubrzanja… | kulturpunkt

Najave Predstava

<

Dodatak histerije, ubrzanja…

Nova predstava BADco. nadahnuta je razgovorom Alexandera Klugea s Heinerom Müllerom pod naslovom Pjesnik kao katapult za metafore.

03.10.2013 - 07.10.2013 , Zagreb - Pogon Jedinstvo

BADco., hrvatska kazališna skupina međunarodne prepoznatljivosti, najavljuje novu premijeru. Radi se o melodrami pod nazivom Dodatak histerije, ubrzanja…. Predstava će premijerno biti izvedena u prostoru Pogona Jedinstvo u četvrtak, 3. listopada, u 20 sati. Slijede izvedbe u subotu, 5. listopada, i nedjelju, 6. listopada

Predstavu izvode Pravdan Devlahović, Ana Kreitmeyer/Daria Dožddor, Nikolina Pristaš i Zrinka Užbinec. Autor koncepta predstave i dramaturg je Tomislav Medak, dramaturginja je Ivana Ivković, a dramski materijal je oblikovao Goran Sergej Pristaš. Autor kostima je Silvio Vujčić.

U televizijskom razgovoru iz 1989. o raspadu Sovjetskog Saveza Heiner Müller i Alexander Kluge vraćaju se na Brechtovu rečenicu "nafta se opire petočinki". U toj rečenici sažet je problem pred kojim se nalazi epski teatar. Kako kroz dramski materijal prikazati historijske procese sa svim njihovim unutarnjim kontradikcijama, napredovanjima i nazadovanjima koji nadilaze likove i njihove međusobne odnose? To isto pitanje – koji je dramski materijal adekvatan prikazivanju organizirajućih načela današnjice problemski je ulog i predstave Dodatak histerije, ubrzanja…

U svojoj novoj predstavi BADco. pokušava naći odgovor upravo u povijesnom razgovoru dvojice umjetnika, dramskog pisca, Heinera Müllera, i filmskog redatelja, Aleksandra Klugea. Dva umjetnika krajem osamdesetih spekuliraju o politici, velikom društvenom prijelomu, a danas ta spekulacija odzvanja kao dokument naše sadašnjosti. Nafta jest i dalje problem epskog prikazivanja, ali ona je iz današnje perspektive i nevidljivi supstrat kolanja energija i materije u suvremenom društvu. Podloga za trajnu ekspanziju proizvodnje i konzumacije u cilju akumuliranja kapitala koja prijeti da planetu dovede do antropogenog uskuhavanja. Žitka tekućina koja nas nepregorivo vezuje uz očuvanje trenutnog načina života.

Scenski postaviti kompleksnost povijesnih previranja i društvenih odnosa, kolanja materije i afekata, nije pitanje teatarskog dokumentiranja zbilje, već brehtijansko pitanje funkcionalne transformacije sredstava kojima predstavljamo tu zbilju. Polemizirajući s tendencijama u današnjem teatru, tu Müllerovu intuiciju mogli bismo prevesti u kritiku da politički ulog teatra nije u tome da prikaže drukčiju društvenu zbilju, već da postojeću, melodramatsku društvenu zbilju prikaže pod drukčijim uvjetima.

Predstava je postavljena u alternativno televizijsko okruženje, u drukčiji ciklus kolanja slika i društvenog komentara zbilje. Ako je televizija bila suputnik zlatnog doba društva blagostanja, posttelevizijsko vrijeme novih ekranskih tehnologija suputnik je njegovog razaranja kroz atomizaciju medijatiziranog društvenog trenutka. Posttelevizijsko vrijeme istodobno je i stanje nove agonije tzv. srednje klase, novo melodramatsko stanje kojim dominira opći osjećaj nezadovoljstva jednom naizgled temeljito blokiranom društvenom zbiljom koju treba mijenjati iako iz svakodnevnog iskustva ostaje nedokučivo kako je mijenjati. Naboj tog agonijskog rastrojstva i ideologije nemoći ova predstava gradi i razgrađuje, dovodeći izvedbom intenzitet tog naboja do nužnosti njegovog prekida: "Kada sva ta masa stvari ne kola sve brže i brže, postojeće stvari pretvaraju se u duhove".

Predstava je nadahnuta razgovorom Alexandera Klugea s Heinerom Müllerom pod naslovom Pjesnik kao katapult za metafore, djelom Douglasa Sirka, Rainera Wernera Fassbindera, Pine Bausch, Michaela Heinricha, Timothyija Mitchella, Nannija Balestrinija i kolektiva Midnight Notes

Predstava je pripremana u Centru za kulturu Novi Zagreb, Centru za kulturu i informacije Maksimir i Pogonu Jedinstvo.


Objavio/la matija [at] kulturpunkt.hr 26.09.2013