Dodatak, ne zamjena | kulturpunkt

Dodatak, ne zamjena

Institucionalna filantropija relevantan je pristup u podršci umjetnosti i kulturi, no ona ne može nadomjestiti dugoročnu i održivu, javno financiranu potporu kulturnoj proizvodnji.

Piše: Ivana Pejić

FOTO: Alexas Fotos / Pixabay

Dugogodišnji trendovi sve manjih javnih ulaganja i sve slabije suradnje vlade i javnih institucija s neprofitnim sektorom, kontinuirani rezovi i guranje kulture u tržišne odnose za organizacije koje djeluju u vaninstitucionalnom polju znače osuđenost na preživljavanje u natječajnim ciklusima različitih europskih fondova i fondacija. No očekivanja ni u tom pogledu više nisu naročito optimistična – predviđa se da će zbog proračunske rupe uzrokovane Brexitom, ali i maničnim ulaganjima Unije u kontrolu svojih vanjskih granica, u narednom periodu na udaru najvećih rezova u okviru europske politike biti upravo kulturni sektor. Odgovornost za potporu kulturnoj proizvodnji tako će se dodatno izmaknuti iz javne sfere i prebaciti na aktivnosti privatnih filantropskih fondacija koje podržavaju samo one inicijative koje spadaju u njihovo specifično područje interesa. 

U tom kontekstu zanimljiva je studija koju je sredinom ožujka objavio Europski centar za fondacije (European Foundation Center - EFC), a koja za cilj ima prikazati upravo aktivnosti filantropskih organizacija koje "financiraju, zagovaraju i sudjeluju u inicijativama za promicanje umjetnosti i kulture u Europi". EFC u svojoj međunarodnoj mreži okuplja dvjestotinjak članica, a studija pod nazivom Umjetnost i kultura u srži filantropije (Arts and Culture at the Core of Philanthropy) temelji se na istraživanju provedenom među četrdeset filantropskih organizacija s područja Europske unije. Kompas EFC-a pokazuje da su umjetnost i kultura u fokusu filantropskog rada gotovo polovice (43%) njegovih članica, a ta je statistika podržana i odražena i u rezultatima predstavljenim u ovom mapiranju.

Prema rezultatima istraživanja, značajan postotak filantropskog budžeta u Europi slijeva se u područje umjetnosti i kulture – ukupni iznos procjenjuje se na 900 milijuna eura, što predstavlja više od 20% ukupnih izdataka organizacija pod okriljem EFC-a. To što je njihov značaj direktno povezan s proračunskim rezovima država članica, a slični trendovi u Sjedinjenim Državama doveli do kraha neprofitnog sektora, ovdje posebno ne zabrinjava. Ističe se tek kako su aktivnosti koje fondacije provode raznovrsne po pitanju tema kao i pristupa – uključuju dodjelu bespovratnih sredstava i razvoj programa, ali  i nefinancijske aspekte podrške poput edukacija, umrežavanja i sl. Odgovori ispitanih zaklada ukazuju i na jasan interes za (ne toliko jasno) polje multidisciplinarnih umjetnosti i međusektorskih područja i pitanja, dok je u aktualnim projektima više od 60% njih naglasak na nezaobilaznim aktivnostima razvoja i angažmana publike.

Iako bi potonje moglo uputiti, ako ništa drugo, na manjak imaginacije u programima podrške europskih fondacija, u studiji se zaključuje kako one “po svojoj prirodi mogu preuzeti rizik i ulagati u područja koja drugi akteri zbog svojeg položaja ne mogu podržati". Tako, bez nekog naročitog prostora (auto)refleksije tvrde ispitanici ovog istraživanja. No, neki drugi akteri zapažaju dijametralno suprotne tendencije. Tako u publikaciji o sudioničkom osmišljavanju i dodjeli potpora koji je objavio Foundation Center, Moukhtar Kocache iz Rawa fondacije primjećuje kako se u mnogim dijelovima tzv. globalnog juga osjeti snažna frustracija ustaljenom filantropskom paradigmom. "Mlade grupacije koje se okupljaju odbija aktualna dinamika i ne žele sudjelovati u postojećim procesima, prije svega onima koji se tiču financiranja", tvrdi. Upravo bi sudionička dodjela potpora mogla donijeti željenu promjenu okoštalih struktura moći, što je zasigurno i vodeći razlog zbog kojih je od gotovo 150 tisuća registriranih zaklada diljem svijeta, tek mali dio njih odlučio uključiti model participativnog dodjeljivanja bespovratnih sredstava u svoj rad. 

Iako bi filantropske fondacije idealtipski – ulaganjem u obrazovanje, istraživanja, alternativnu i kritičku kulturu – trebale biti pokretačke snage društvene promjene, u svojim koncepcijama često ne odlaze dalje od jednoznačnih intervencija i "tehno-popravaka". U tom ambivalentnom ključu može se interpretirati njihova uloga posljednjih tridesetak godina, posebno u istočnoeuropskom kontekstu u kojem su s jedne strane dale izniman doprinos uspostavljanju infrastrukture za rad nevladinih organizacija na prijelazu tisućljeća, no istovremeno zbog politike kratkoročnih planiranja bile i jedan od generatora nove krize. Odgovor na učestalu kritiku perpetuiranja logike dominantnog sustava umjesto izgradnje novog, fondacije bi, umjesto u cvrkutanju birokratskih buzzwordova, trebale potražiti u preispitivanju vlastite uloge u poticanju društvene transformacije.

Kao prvi pokušaj mapiranja institucionalne filantropije u području umjetnosti i kulture u Europi, studija EFC-a u osnovi je tek donijela potvrdu onog što smo i pretpostavljali. Riječ je o iznimno relevantnom pristupu i doprinosu u razvoju umjetnosti i kulture, što pokazuju i značajne količine resursa posvećenih ovom području. Na koncu, izvjesno je da će uloga filantropije u nadolazećim godinama biti sve važnija za kulturni sektor, no ona niti može niti treba nadomjestiti dugoročnu i održivu, javno financiranu podršku kulturnoj proizvodnji. 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Objavio/la ivana [at] kulturpunkt.hr 10.04.2019

VEZANE VIJESTI

Na tehnokratskoj giljotini

Piše: Lujo Parežanin
Reakcije ministrice i Ministarstva kulture na zahtjeve inicijative Dosta je rezova pokazuju osnovno nerazumijevanje uvjeta rada u umjetnosti i kulturi.

Prema novoj raspodjeli moći

Piše: Ivana Pejić

Ideja participativne dodjele potpora svodi se na sasvim jednostavnu egidu – da oni koji su najviše pogođeni odlukama imaju pravo sudjelovati u njihovu donošenju.

Kultura treba dostatnu financijsku potporu

Piše: Martina Domladovac
U pokušaju sprječavanja rezanja europskog fonda za financiranje kulture Mreža CAE kampanjom 1% za kulturu naglašava njenu višestruku važnost za očuvanje europskog projekta.