Dokumentarci kao uzrok i posljedica LFF | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Dokumentarci kao uzrok i posljedica LFF

Igor Bajok govori o počecima i razvoju Liburnia film festivala, jedinom festivalu u Hrvatskoj koji je posvećen isključivo domaćem dokumentarnom filmu.

Napisala i razgovarala: Hana Dagostin

Udurga Moji Ičići organizator je nedavno završenog Liburnia film festivala, koji već sedam godina u lučici Ičići, u takozvanom liburnijskom kraju, okuplja filmofile sa osobitom sklonošću prema hrvatskom dokumentarcu, i publici uz more nudi ne samo ljetno kino - već u njemu i najbolje od najboljeg.

7. Liburnia film festival tako je gledateljima i žiriju u sastavu redatelja Karpa Godine, filmskog kritičara Dragana Rubeše i redateljice i scenaristice Irene Škorić ponudio 18 dokumentaraca u konkurenciji, od kojih je žiri glavnu nagradu dodijelio filmu Splitski akvarel, Borisa Poljaka u produkciji Hrvatskog filmskog saveza, a publika filmu Plati i ženi, Atanasa Georgijeva.

No, osim programa u konkurenciji, mogao se pogledati  i Regionalni program, kao i uratci Restart laboratorija te filmovi s Revije amaterskog filma. Ono što slijedi je priča o Liburnia film festivalu.



publika_finalKP: Što je Liburnia film festival danas u odnosu na svoje početke?

I. B.: Liburnia film festival nastao je 2003. godine kao rezultat suradnje Aleksandra Pilepića, autora hvaljenog dokumentarca Pula, Heroin, i udruge Moji Ičići. U svom prvom izdanju LFF je bio revija hrvatskih dokumentarnih filmova s programom koji je pripremio Aleksandar. Udruga Moji Ičići pružila je tehničku i logističku podršku što se prije svega odnosilo na pretvaranje platoa u staroj lučici u Ičićima u pozornicu na otvorenom. Iako je prvi LFF pripremljen u svega nekoliko tjedana i gotovo bez ikakve reklame i sredstava, iz večeri u večer povećavao se broj ljudi koji su dolazili gledati filmove, i taj je broj nadišao sva naša očekivanja. U tom vremenu, u prvim godinama ovog stoljeća, u Rijeci, Opatiji i okolici gotovo da i nije bilo sličnih događaja, a potreba i interes su očigledno postojali. Također, filmovi koje smo prikazivali teško su mogli pronaći drugi put do riječke i liburnijske publike uz tek poneki izuzetak s obzirom na filmski program u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku odnosno dokumentarni program na javnoj televiziji. U konačnici, prikazani filmovi, brojna i zadovoljna publika te odlična atmosfera bili su glavni razlozi za organiziranje narednog i, zapravo, svakog sljedećeg LFF-a.



KP: Koliko je za LFF bila značajna suradnja s drugim udrugama, i u konačnici, kako je to oblikovalo festival? Je li prije sedam godina uopće postojala baza za takav "pothvat" na ovom području? Osjete li se sada , za razliku od prije, promjene na lokalnoj sceni?

I. B.: Suradnja s drugim organizacijama bila je ključna za opstanak LFF-a. U programskom smislu to se posebno odnosi na suradnju s Fade In-om i Factumom, a kasnije i s HTV-om. U organizacijskom smislu od neprocjenjive je važnosti suradnja s riječkom udrugom Filmaktiv koja je neposredno nakon osnivanja postala partner udruzi Moji Ičići u pripremi i provedbi LFF-a i, što je još važnije, provedbi radionica iz dokumentarnog filma i video-aktivizma u sklopu festivala. Krug partnerskih organizacija iz godine u godinu sve je širi pri čemu posebno treba spomenuti udruge Restart i Delta, Pulsku filmsku tvornicu, Reviju amaterskog filma te odnedavno zagrebačko Dokukino i riječko Art-kino. U Dokukinu Croatia krajem kolovoza prikazani su najbolji filmovi s prošlogodišnjeg Liburnia film festivala, a neposredno nakon održavanja 7. LFF-a prikazani su ovogodišnji pobjednici, Splitski akvarel Borisa Poljaka, nagrađen od stručnoga žirija, i Plati i ženi Atanasa Georgieva koji je dobio najvišu ocjenu publike. Uskoro će se dio programa 7. Liburnia film festivala naći i na repertoaru Art-kina Croatia u Rijeci.

KP: Dokumentarci su uzrok i posljedica LFF. Naime, publika gleda dokumentarce, no ima ih mogućnost i sama stvarati. Mnogi su ovdje svoj put započeli na LFF-u, zahvaljujući vašim radionicama.



I. B.: Ono što posebno raduje jest činjenica da su polaznici i polaznice prve radionice iz dokumentarnog filma i video-aktivizma koju je na 4. Liburnia film festivalu organizirao Filmaktiv nastavili s vlastitom izobrazbom u tom području i danas snimaju svoje filmove koji se prikazuju na LFF-u odnosno vode filmske radionice. Filmaktiv kontinuirano educira nove generacije mladih Rijeke i okolice u polju dokumentarnog, aktivističkog i eksperimentalnog filma, a praksa održavanja radionica na LFF-u nastavit će se i u narednim godinama.



najave_publikaKP: Festival se događa iz godine u godinu bez prekida, uvijek obogaćen nečim novim. Primjerice, prije je na izbor stizalo mnogo manje filmova i svi su bili prikazivani, dok sada izbornik izabire između 60-ak pristiglih, što publici otvara mogućnost da vidi najbolje.

I. B.: Značajna promjena u kreiranju filmskog programa na LFF-u dogodila se prije tri godine kada je uvedena selekcija filmova pristiglih na natječaj, a koju već treću godinu zaredom provodi Oliver Sertić. Ono što posebno raduje je broj filmova koji pristižu na natječaj i koji je svake godine sve veći, kao i činjenica da se povećava broj filmova snimljenih u našoj regiji, u Istri i Primorju. To je i glavni razlog za uvođenje Regionalnog programa na 7. LFF-u. Tako je ove godine prikazano 6 dokumentaraca autora i autorica iz Rijeke i Istre izvan konkurencije, u nedjelju, posljednjeg dana festivala. Nedjelja je tradicionalno rezervirana za dodjelu nagrada i priznanja te prikazivanje filmova izvan konkurencije. Tako su LFF-u u goste dolazili najbolji filmovi s Tabor film festivala, DORF-a i, redovno, najbolji dokumentarci s Revije amaterskog filma, ali i filmovi nastali u produkciji Filmaktiva, Restarta, Pulske filmske tvornice i drugih.



KP: Hoće li festival evoluirati, ili ostaje na dosadašnjoj zadaći?

I. B.:  Liburnia film festival jedini je festival u Hrvatskoj posvećen isključivo domaćem dokumentarnom filmu sa stalnom i brojnom publikom. Interes za LFF, kao i za dokumentarni film općenito, kontinuirano raste što predstavlja dodatni motiv za unaprjeđenje festivala. Mjesto na kojem se festival održava daje posebnu draž LFF-u, ali ocrtava i njegove granice u organizacijskom smislu. Ipak, prostora za poboljšanja još uvijek ima što se posebno odnosi na uvjete za projiciranje filmova. Ključno je da LFF zadrži svoju opuštenu atmosferu s jasnim fokusom na prikazivanju najboljih recentnih domaćih dokumentaraca. To je ono što je publika Liburnia film festivala prepoznala kao njegovu najveću vrijednost i što od organizatora očekuje i u narednim godinama. 

 

Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 15.09.2009