Došlo doba da se ljubav proba | kulturpunkt

Kulturoskop Kinemaskop

<

Došlo doba da se ljubav proba

Sex Education je serija o jednom boljem svijetu u kojem uz malo dobre volje i razumijevanja možemo riješiti međusobne probleme, ili bar otvoriti put ka njihovom rješavanju.

Piše: Tonći Kožul

FOTO: IMDb

Puno je razloga iz kojih volimo gledati tinejdžerske serije, ali vjerujem da ćemo se moći složiti da nam je sirovi realizam... poprilično nisko na listi prioriteta? 

Riječ je, na kraju krajeva, o žanru u kojem tinejdžere većinu vremena igraju glumci koji su dobrano, ako ne i debelo u dvadesetima: Gabrielle Carteris i Ashleigh Murray su tako, primjerice, počele glumiti srednjoškolke u Beverly Hills 90210 i Riverdaleu kada im je svakoj bilo po 29 godina, dok je Bianca Lawson debitirala kao srednjoškolka u Pretty Little Liars kada je imala čak 31 godinu! No u svijetu tinejdžerskih serija – to je nešto najnormalnije na što nitko neće trepnuti. 

Isto kao što se vjerojatno nećete ni previše iščuđavati nad time kako je u Sex Education, engleskoj seriji o engleskim tinejdžerima, praktički preslikana socijalna hijerarhija srednjih škola iz američkog pop-imaginarija – od neuglednih nerdova, preko jockova u napuhnutim sportskim jaknama, pa sve do škvadre zločestih "popularnih" cura... Što je u slučaju Sex Educationa posve namjerno: autorica serije Laurie Nunn ne krije da se inspirirala serijama i filmovima poput Freaks and Geeks i Mean Girls te komedijama Johna Hughesa iz osamdesetih. 

S tim da su ta opća mjesta američke teen-mitologije tek jedan od kamena-temeljaca od kojih je sazdan posve osebujni svijet ove serije koji je jedva nalik ičemu drugom što se može vidjeti na televiziji. A kamoli u stvarnome svijetu!

Za početak: iako svi likovi u seriji žive u istom mjestu, mi ne znamo ni kako se ono zove. Znamo da tinejdžeri Sex Educationa pohađaju srednju školu Moordale, ali nijednom nije eksplicitno navedeno da se tako zove i njihovo mjesto... ili bi to bio grad? Ili bar gradić? Jer tako bi se valjda, u najmanju ruku, okarakteriziralo naselje koje je dovoljno veliko da ima srednju školu veličine sveučilišnog kompleksa, fine restorane, noćni klub za samce srednjih godina...

A opet, prema onome što vidimo na ekranu, ispada da svi iole dobrostojeći mještani tog neimenovanog mjesta žive u – velikim kućama nasađenima nasred bujne prirode, bez ijedne druge građevine na vidiku. Školarci čekaju autobus na stanicama s trošnim drvenim stupovima usred ničega, okruženima samo šumama i brdima. Jedino što u seriji liči na ljudsko naselje je park kamp-kućica u kojima živi sirotinja – a opet, ti deseci kamp-kućica su poredani tako uredno i simetrično da u panoramskom prikazu djeluju skoro kao prizor iz nekog SF-filma. E, da, ima i nešto između deponija i napuštene željezničke postaje, s naizgled neiscrpnom zalihom lomljivih predmeta za razbijanje bejzbol-palicom kada se poželite malo ispuhati!

Geografija Sex Educationa kao da slijedi logiku snova u kojima se jedan čas nalazite u svom domu, u idućem trenutku se šećete gradskom promenadom, samo da bi zatim odjednom prolazili autobusom pored nekog kanjona na putu tko zna kamo: svaka od tih lokacija jest nalik nečemu što vam je poznato iz stvarnosti, ali na javi ih nikada niste, niti ih igdje uopće možete vidjeti jednu do druge. 

A najbolje od svega – NIJE sad da serija brije na nekakvo oniričko čudaštvo. Niti malo! Njezina prostorno-vremenska neodređenost je čisto u službi estetike bezvremenosti i univerzalnosti: da nije engleskih naglasaka i ipak neizbježnog dopisivanja smartfonima, lako biste mogli pomisliti da bi se Sex Education mogao zbivati bilo kada i bilo gdje u zadnjih tridesetak godina. Ali valjda to i jest jedan od razloga zašto je serija postala tako naširoko popularna.

Glavni lik serije je Otis, sin jedinac razvedene seksualne terapeutice koja ga oduvijek potiče na otvoren razgovor o njegovim osjećajima i seksualnim čežnjama. I koliko god Otisu znalo biti neugodno zbog toga, isto tako je s vremenom upio dosta njezinog psihoanalitičkog know-howa – pa kada njegova školska kolegica Maeve skuži da ima talenta za to, ona ga nagovori da pokrenu tajni biznis savjetovanja učenika u vezi njihovih seksualnih problema... Za "ordinaciju" pritom, uzgred budi rečeno, odabiru stari školski WC koji – kao još jedan prilog ambijentalnom nadrealizmu serije – više izgleda kao nešto što su, ne znam, Amerikanci izgradili prilikom okupacije Vijetnama pa je nakon njihovog povlačenja ostalo napušteno i obraslo vegetacijom?

Sex Education od početka očekuje da ćete takve neobične detalje uzimati zdravo za gotovo, navodeći vas na suspenziju nevjerice potrebnu da bi se prihvatila i centralna stavka svijeta ove serije - a to je da se gotovo pa sve životne brige i preokupacije njezinih likova vrte oko... njihovih seksualnih odnosa.

Mislim, okej, znam da će neki na to reći da se i u stvarnom životu zapravo manje-više sve vrti oko seksa: nisam siguran koliko bih se mogao složiti, ali dobro, nebitno! Slagali se ili ne – činjenica jest da u stvarnosti barem, ako ništa drugo, ne pričamo o seksu baš non-stop... Za razliku od Sex Educationa – u kojem svi, i staro i mlado, stalno sve nešto o seksu i seksualnim problemima, k'o Hrvati o masonima i koronavirusu! Pa mislim, govorimo o seriji u kojoj srednjoškolci naprave hiperseksualizirani školski mjuzikl o Romeu i Juliji, s falusoidnim plesačima i raspjevanim vaginama i svim – i to, kako se čini, ne smeta nešto posebno nikome od njihovih roditelja u publici?

Tako da, ono, tajna seksualna psiho-klinika pod okriljem srednje škole: ništa čudno u svijetu Sex Educationa. Pri čemu je spektar seksualnih problema oko kojih Otis savjetuje svoje vršnjake izuzetno širok, od masturbacije pa do klistiranja i korištenja lubrikanata... Sex Education je u tom pogledu serija dostojna svog imena, jer otvara brojne teme o kojima mlađi gledatelji rijetko s kim mogu pričati bez srama. I mada seksualni savjeti koje serija nudi znaju biti i praktične naravi, njezina je glavna poanta da ipak nema boljeg lijeka za rješavanje kako seksualnih, tako i inih međuljudskih problema – od iskrene i otvorene komunikacije. 

Naravno da protagonisti Sex Educationa nisu uvijek iskreni prema sebi i prema drugima: da je tako, ne bi bilo nikakvih konflikta, a time ni serije. Kojoj svakako služi na čast što u svom središtu ima tako prekrasne pozitivce kao što su Otis i njegov gej prijatelj Eric, a opet, ni oni si ponekad jednostavno ne mogu pomoći – a da ne ispadnu totalni kreteni! Kao što, naprimjer, u drugoj sezoni Otis ispadne šupak sa svojom pijanom tiradom na kućnom tulumu, a ni Eric se bome ne proslavi sa svojim ljubavnim trokutom. Glede kojeg sam, s jedne strane, navijao da završi s jednim dečkom – stvarno se ne sjećam kada sam zadnji put toliko zagriženo navijao da dva lika iz neke serije završe skupa – dok mi je istovremeno bilo užasno bed zbog onog drugog dečka kojem nije prestajao davati lažne nade.

Ali u Sex Educationu svako razbijanje glavom o metaforički zid u pravilu biva okončano osvještavanjem kako svojih, tako i tuđih želja i potreba. I tu Sex Education prestaje biti samo serija o jednom ekscentričnom fiktivnom svijetu – i postaje serija o jednom boljem svijetu. Svijetu u kojem možemo, uz malo dobre volje i razumijevanja, riješiti manje-više sve naše međusobne probleme, ili bar otvoriti put ka njihovom rješavanju. Svijetu u kojem je dovoljno da kažemo drugima što uistinu želimo i što osjećamo i da pitamo druge što oni uistinu žele i osjećaju – i sve će odmah biti lakše. 

Ako vam to sve zvuči kao utopija – neću proturječiti, jer Sex Education i jest utopija... Ali, što je drugo utopija nego – svijet kakav trebamo i kakvom trebamo, kakvom moramo težiti?  

Dok gledam Sex Education, imam osjećaj kao da je ta utopija nadohvat ruke. To je jedan tako divan osjećaj! I zato je ovo jedna tako divna serija.

Objavio/la lujo [at] kulturpunkt.hr 28.02.2020

VEZANE VIJESTI

Droga je bol na srcu mom, seks također

Piše: Tonći Kožul

Euphoria je prvenstveno serija o tinejdžerkama koja duboko suosjeća sa svojim problematičnim junakinjama i poziva nas da ne otpisujemo olako djevojke poput njih.

Sve je teško kad si mlad

Piše: Tonći Kožul
Serija Search Party glumački je senzacionalan, duhovit osvrt na stereotipe o milenijalcima koji prati četvero plitkih njujorških prijatelja u potrazi za nestalom vršnjakinjom.

Velika nužda u maloj srednjoj školi

Piše: Tonći Kožul

Mada humor svakako jest jedan od najprivlačnijih aspekata serije American Vandal, ona se gleda s guštom prije svega zato što je briljantan whodunit.