Eksperiment društvenog inženjeringa | kulturpunkt

Najave Izložba

<

Eksperiment društvenog inženjeringa

Izložba donosi umjetnička djela iz područja vizualnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma, kazališta, filma, dizajna te svakodnevnog života u Wrocławu od 1960-ih do današnjih dana.

16.06.2016 - 15.08.2016 , Zagreb - Muzej suvremene umjetnosti
  • A
  • +
  • -

Otvorenje izložbe Divlji zapad. Neoavangarda iz Wroclawa u Muzeju suvremene umjetnosti je najavljeno za 16. lipnja u 20 sati.

Wrocław je grad u takozvanim "vraćenim teritorijima" u Donjoj Šleskoj koja je Poljskoj pripojena nakon završetka Drugog svjetskog rata. Prije rata, grad je imao skoro milijun stanovnika, ali desetljećima se nije mogao oporaviti od razaranja prouzročenih borbama za utvrdu Breslau (opsada nazvana Festung Breslau), što je bila jedna od najvećih bitaka Drugog svjetskog rata u Europi. Na tim fascinantnim "divljim poljima" smještenim na rubnim područjima komunističke zemlje, na mjestu gdje se dodiruju razne kulture i zbivaju migracije, wrocławski su umjetnici, u duhu slobode i neovisnosti, stvorili svoj originalan mikrokozmos. Beskompromisno su eksperimentirali i surađivali s umjetnicima s obje strane Željezne zavjese.

Izložba predstavlja umjetnička djela, filmove, dokumentarne fotografije, predmete i zvučne zapise iz područja vizualnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma, kazališta, filma, dizajna ali i iz svakodnevnog života u Wrocławu od 1960-ih do današnjih dana. Njezin povijesni narativ započinje sredinom šezdesetih godina kada u Wrocław dolaze dvojica iznimnih umjetničkih vizionara: Jerzy Grotowski, pokretač Teatra Laboratorij i Jerzy Ludwiński, autor pionirskog koncepta Muzeja recentne umjetnosti u Wrocławu i osnivač Galerije Mona Lisa. Wrocław je do kraja sedamdesetih godina bio prijestolnica poljske neoavangarde, da bi u sljedećem desetljeću — u godinama izvanrednog stanja — postao žarište kontrakulture i umjetnosti koja se suprotstavljala sustavu. Današnji koncept Wrocława kao otvorenoga grada, kao mjesta susreta, nasljeđe je duha tog vremena, zbog međunarodnih susreta tijekom festivala Jazz nad Odrom, Festivala otvorenog kazališta koje je organiziralo Kazalište Kalambur i radionica Teatra Laboratorija. To je nasljeđe tijekom osamdesetih godina obogaćeno djelovanjem Narančaste alternative, zatim glazbenim izvedbama skupine Kormorany, kao i hepeninzima što ih je organizirala grupa Luxus

Izložba se sastoji od sljedećih cjelina: Jerzy Ludwiński (kritičar i teoretičar umjetnosti; osnivač Galerije Mona Lisa i organizator Simpozija umjetnosti Wrocław ’70); Simpozij umjetnosti Wrocław ’70 (najveća manifestacija konceptualne umjetnosti u Poljskoj); Wrocław – otvoreni grad (suradnja s drugom umjetnicima i razna gostovanja); Kazalište i izvedbene umjetnosti (eksperimenti u kazalištu i festivali); Izložba "Umjetnost žena", 1978, Galerija Jatki (prva feministička izložba u Poljskoj); Panorame Wrocława – Wrocławski filmski studio (kultni filmovi tzv. poljske škole); Wrocławska pobuna (razdoblje izvanrednog stanja u zemlji); Novi mediji u Wrocławu (fotografija i video); Umjetnička kolonija "Ziemia Zgorzelecka" (rani naglasak na ekološkim temama), konkretistička poezija te naposljetku povijesni i suvremeni kontekst grada i djelovanja umjetnika u njemu.

Prema sporazumu na Potsdamskoj konferenciji, održanoj po završetku Drugog svjetskog rata, Poljskoj je pripojen širok pojas njemačkih teritorija, tzv. sjeverne i zapadne zemlje, a dio istočnih vojvodstava pripojen je SSSR-u. Uslijedila je stopostotna razmjena stanovništva: Poljaci su preseljeni u tzv. vraćene teritorije, a njemački su se stanovnici morali preseliti u neku od okupacijskih zona u Njemačkoj. Taj dotad neviđen eksperiment društvenog inženjeringa imao je velike posljedice na daljnju povijest poljskih pokrajina: Mazura, Zapadna Pomeranija, Lubuško vojvodstvo i Donja Šleska. Tijekom Bitke za Breslau, Wrocław je kao najveći grad novopripojenih teritorija pretrpio sedamdesetpostotno uništenje. Usprkos sloganima komunističke propagande (poput "Bili smo, jesmo, bit ćemo!" i "U Wrocławu i kamenje govori poljski!"), prema mišljenju komunističke vlasti taj nekoć njemački grad, nije zaslužio pomoć i potporu za obnovu. Usto, po gradovima i u sjevernim i zapadnim pokrajinama bila je stacionirana vojska Sovjetskog Saveza sve do 1990. godine i stanovništvu dodatno ulijevala osjećaj privremenosti. Čak je i danas, 70 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, kulturna različitost tih pokrajina problem s kojim se moraju nositi lokalne zajednice poljskih doseljenika. Međutim, o toj se temi rijetko govori u poljskoj suvremenoj umjetnosti. Stoga se taj povijesni kontekst mora uzeti u obzir i kod predstavljanja fenomena "neoavangardnog Wrocława". 

Kustosica je izložbe Dorota Monkiewicz, ravnateljica Suvremenog muzeja Wrocław, a postav potpisuje Robert Rumas.

Izložba je otvorena do 15. kolovoza.

Objavio/la matija [at] kulturpunkt.hr 03.06.2016