Estetizacija svakodnevice | kulturpunkt

Kulturoskop Kritika

<

Estetizacija svakodnevice

Performans Put yourself in my place Milijane Babić i Ide Hansson, nastao u okviru platforme Corners, ispituje društvenu percepciju umjetnosti u Hrvatskoj i Švedskoj.

Piše: Martina Jurišić

FOTO: Siniša Koprivšek i Nina Klarić

Osim što se temelji na ideji decentralizacije istraživanjem rubnih dijelova Europe, onih izvan kulturnih, političkih i društvenih centara, platforma Corners je usmjerena i na ideju deestetizacije umjetnosti i estetizacije svakodnevnice prikazujući umjetničke prakse kao važne funkcije usmjerene na društvo. Iako se ideja o umjetnosti kao društvenoj funkciji pojavila još u avangardi, kao kritika na umjetnost utemeljenu u samoj sebi (umjetnost kao Apsolut), postavlja se pitanje koliko uistinu platforma Corners društveno privlačna, tj. usmjerena na šire slojeve društva nevezane uz umjetničku produkciju? 

Dugoročni performans Put yourself in my place dviju umjetnica, Milijane Babić iz Rijeke te Ide Hansson iz Švedske, nastao u okviru platforme Corners, dijelom nudi odgovor na potonje pitanje. Kroz performans umjetnice ispituju društvenu percepciju umjetnosti u Hrvatskoj i Švedskoj kroz dvije izrazito individualne razine: (1) društvena podloga / podrijetlo / set vrijednosti koji utječu na iščitavanje umjetničkog djela te (2) odnos / granica između javnog i privatnog, tj. posla i života. Kakva je društvena percepcija umjetnosti i koji su načini prilagodbe vlastitih potreba društvenim očekivanjima, problemski su sklopovi prve razine performansa. Naš sustav vrijednosti i doživljaja određuje okruženje u kojem smo rođeni, svojevrsni mentaliteti kojima smo okruženi i koji utječu na formiranje naših stavova. Taj oblik doživljaja i stavova umjetnice pokušavaju ispitati pomoću metodologije performansa. Odnos privatnog i javnog, tj. druga razina performansa, usmjeren je na ispitivanje propusnosti granica između posla i privatnog života. Svojom umjetnošću, odnosno životom, Milijana i Ida oduzimaju promatraču/ici mogućnost određivanja jasnih granica između javne i privatne sfere života, odnosno između posla i privatnosti, ujedno kritizirajući kapitalistički odnos prema životu pojedinca koji je neodvojiv i podređen zahtjevima tržišta i poduzetništvu. 

Obje razine nadopunjuje remakovi performansa It's a Sin i Working Day produbljujući time pitanje odnosa društva prema umjetnosti, vlastite društvene prilagođenosti te granica između javne i privatne sfere. Milijanin remake Idina performansa It's a Sin o životu drag queen iza pozornice koja se želi osjećati kao muškarac, ali i kao žena, no zbog neuspjeha osjeća frustracije, povezuje obje razine kroz problematiku roda i pitanje ženskoga – suptilni lajtmotiv koji se proteže cijelim performansom. Odnos je privatnog i javnog u životu žene, kroz povijest, drugačije društveno percipirano nego kod muškaraca. Žena je uglavnom bila vezana uz privatnu sferu – dom, djecu, kućanske poslove – koja je uvijek bila važnija od njezina javnoga djelovanja (ako ga je bilo). Umjetnice u svojem performansu miješaju privatnu i javnu sferu ukazujući kako je njihovo javno djelovanje jednako važno kao i privatno, dok se Idin performansa, kao i njegov remake, može iščitati i kao ženska frustracija kapitalističkom predodžbom o borbi za jednakost koju se često interpretira kao žensku težnju da se osjeća / bude kao muškarac. Frustracija žene u 21. stoljeću, njezina javna i privatna sfera, dodatno su tematizirani i u video isječcima razgovora s psihologom. Društvena percepcija žene, ženskog rada i ostvarenja na privatnom planu razotkrivaju licemjerje zajednice u kojem žena, za razliku od muškarca, mora birati između javnog i privatnog. Umjetnice u svojim razgovorima s psiholozima otkrivaju svoje nezadovoljstvo u kontekstu neizrečenoga pitanja "jesam li postupila ispravno?" jer ženinim usmjeravanjem na javnu sferu (posao i karijeru) društvo otežava ostvarenje u privatnom životu (obitelj, veza, djeca) – problem s kojim se muškarci rijetko susreću. S druge strane, sve ono privatno / intimno iz svojeg života, što umjetnice prikazuju kroz performans, ujedno je i refleksija njihova posla, odnosno njihova je umjetnost (posao) njihov život. Iz tog je razloga Idin remake Milijanina performansa Work Day – prikupljanje plastične ambalaže i zamjena za novac – moguće interpretirati kao njihovo viđenje važnosti umjetnosti na ljestvici društvenih prioriteta. Kao i prikupljanje odbačene ambalaže kod socijalno ugroženih, umjetnost za ove umjetnice predstavlja i njihov život i novčanu egzistenciju. 

Formu izvedbe performansa, u obliku zamjene života, moguće je iščitati kao referencu na popularnu kulturu i reality showove, dok je, s druge strane, diskurs i kontekst unutar kojeg se razmjena provodi kontradiktoran zahtjevima popularne kulture, tj. usko je vezan uz umjetničke kodove, bez šokantnih događaja i velikih obrata. Same umjetnice ističu kako im nije bila namjera referirati se na formu reality showa te na taj način privući širu zajednicu ili ukazati na društvenu funkciju (njihove) umjetnosti. Iz tog razloga, iako su umjetnice inicijalno usmjerene na širi društveni kontekst u smislu društvene percepcije umjetničkog rada, njihov je performans isključivo odraz njihove individualne svijesti, ili kako to slikovito Ida objašnjava psihologinji: "It's me that makes this place". Njihova umjetnost čini njih i njihov svijet u jednakoj mjeri u kojoj one kao individue čine svoju umjetnost. Stoga se njihov performans može interpretirati iz dva rakursa. Prvi je individualna razina u kojoj Put yourself in my place omogućuje umjetnicama da istraže svoje granice, osjećaj društvene prilagođenosti te prezentiraju svoju umjetnost kao i svoje viđenje društvene percepcije umjetnosti. Drugi je onaj šireg, društvenog konteksta, kojem značenje daje sama platforma Corners, a taj je uranjanje u drugo društvo kroz razmjenu života i promatranje na koji način drugo društvo percipira umjetnost. Slabost rada iz ovog rakursa krije se u činjenici što obje umjetnice pripadaju istom polju kulturne proizvodnje (umjetničkom), imaju iste habituse zbog čega dijele slični etos i slične ukuse pa je stoga njihova razmjena isključivo fizička, geografska, dok je kontekst ostao neizmijenjen jer su se obje, iznova, našle u istom polju kulturne proizvodnje – umjetničkom.

Dubravka Oraić Tolić ističe kako je 1960-ih godina, pojavom medijske kulture, paradoksalna teorija o autonomiji umjetnosti, umjetnosti kao Apsolutu, u potpunosti odbačena. Nastavno na ovu tezu, umjesto autonomije umjetnost danas, kao i ostale oblike kulturne proizvodnje, čini veliki splet referencija, nadopunjavanja, povezivanja i utjecaja. No, iako umjetnost možda više nije utemeljena sama u sebi te se ne promatra kao Apsolut, s druge strane ona je odraz individualne svijesti umjetnika zbog čega rijetko dolazi do estetskog prevrednovanja društva pomoću umjetnosti. Dokaz tome je i performans Put yourself in my place, ali i platforma Corners koja okuplja individualne umjetničke iskaze sa željom djelovanja na šire društveno područje intervenirajući u javnom prostoru. Čini se kako je potonja praksa jedini način da bi se za umjetnost, posebno onu suvremenu, zainteresirali ili je u prolazu zamijetili i oni širi slojevi društva, nevezani uz umjetničku produkciju. Tako i društvena funkcija platforme Corners dobiva smisao jedino nametanjem u javni prostor šire zajednice računajući na moguće i slučajne prolaznike koji će vidjeti izložak, uz uvijek otovreno pitanje kolika je mogućnost da ostvari značajniji utjecati na njihove privatne i javne živote.

Objavio/la antonija [at] kulturpunkt.hr 03.06.2016

VEZANE VIJESTI

Trenutak bivanja zajedno

Razgovarala: Matija Mrakovčić

S Ivanom Ivković razgovaramo o radu koji "na karti Evrope mapira podrhtavanja jednog globalnog procesa", a koji će biti izveden u sklopu Corners Trianglea.

Lišeno elitizma mrtvih muzeja

Razgovarao: Vatroslav Miloš

Ususret Platformatu razgovaramo s akademskim slikarom i strip autorom Ivanom Svagušom koji će u sklopu festivala održati predavanje o stripu kao subverzivnom mediju.

Prostor prilika

Piše: Nina Čalopek

Izlog suvremenog zvuka nije tek puki izlagač. Prije svega on je mjesto eksperimenta. Mjesto inovacije, pokušaja i promašaja, iznenađenja i uspjeha.