Fenomen ljudske gluposti | kulturpunkt

Fenomen ljudske gluposti

Film se zove Vertige i u ovo blagdansko vrijeme skrenuo je na sebe popriličnu pozornost hrvatskih medija koji inače baš i nisu naklonjeni recentnoj francuskoj kinematografiji.

Piše: Ante Jerić
  • A
  • +
  • -

Skupina prijatelja iz Francuske odluči odmor provesti pentrajući se po Risnjaku. Osim arkadijskih pejzaža u Hrvatskoj (koju za ovu prigodu predstavljaju francuske Alpe) nailaze i na incestuozne, nakazne i izuzetno neprijateljski nastrojene domoroce koji njihov opušteni izlet pretvaraju u grčevitu borbu za opstanak. Zvuči kao petparački horor. Izgleda kao petparački horor. I, ne dajte se prevariti, stvarno je petparački horor. Ono nešto zanimljivije od fabule Vertigea je njegova percepcija na ovim prostorima.

'Ajmo malo promotriti širi kontekst. Balkan je na svjetskoj razini sinonim za nerazvijeni, primitivni, plemenski i, što je posebno važno, podijeljeni prostor. To se mišljenje uvriježilo toliko da je postalo dio općeg znanja. "Civilizirana" Europa već dugo definira Balkan kao svoje Drugo. Ukidanje viza, zatvaranje još dvaju poglavlja pretpristupnih pregovora ili, na kraju krajeva, integracija ovih zemalja u Schengenland neće to promijeniti. Sasvim sigurno ne za još par generacija. Uzevši u obzir to mnijenje, jasno je da će njegove simboličke reprezentacije vjerojatno podcrtati većinu nabrojenih karakteristika. E sad, s obzirom na specifičnost žanra, također je sasvim razumno očekivati da će scenaristi nepretencioznih hororčića kakav je i Vertige pod Mjesto radnje:______________ napisati ime neke balkanske državice ne mozgajući pritom previše oko toga. Mogla je to biti Srbija, ali je ovaj put sasvim slučajno ispala Hrvatska.

Neki su novinari to upravo tako shvatili, dok su drugi redatelja Abela Ferryja optužili da u svojem "sramotnom i poprilično plitkom filmu" demonizira hrvatski narod jer, eto, prikazuje naše highlandere  kao neartikulirane divljake koji masakriraju turiste. I jedni i drugi su se, iz skroz različitih pobuda, zapitali hoće li naši ministri reagirati na bilo koji način. Nije da slične stvari već nisu viđene. Nedavno je Eli Roth protagoniste svog Hostela poslao u Slovačku koja je za tu priliku prikazana kao postapokaliptična zemlja s valjda najvećim brojem kurvi po glavi stanovnika. Stvar je otišla tako daleko da je Turistička zajednica Slovačke ponudila redatelju potpuno besplatan put u Tatre ne bi li na svoje oči vidio da njihova država baštini civilizacijske tekovine. Budući da smo mi prilično sujetni glede percepcije Lijepe Naše, novinari su se s pravom zapitali što će biti kod nas. Nova godina će, kako slušamo posljednjih dana, krizu dodatno produbiti. Budući da je otplata našeg vanjskog duga u izravnoj korelaciji s brojem automobila koji ljeti prijeđu PasjakMacelj, možemo li očekivati da ministru Bajsu padne na pamet uplatiti puni pansion cijelom setu Vertigea podno Risnjaka ili će se odgovorni možda odlučiti na jeftiniju recesijsku varijantu i uputiti Jandrokovića da pošalje nekakvu prosvjednu notu francuskoj vladi?  

Bojim se da neće biti ništa od toga. Ne kažem to zato što imam malo povjerenja u zdravi razum spomenutih resornih ministara već čisto zato što ovaj film neće pogledati nitko osim pasioniranih ljubitelja žanra i, čini se, nekolicine zainteresiranih Balkanaca. Ipak je Vertige minorni francuski horor kojeg je producirao Pitajbogatko, a ne eksponiraniji primjerak žanra napravljen pod Tarantinovom paskom. Abel Ferry očito nije Abel Ferrara pa da s nekom sićom umjesto lošeg napravi dobar film koji bi pokupio pokoju nagradu na nekom od filmskih festivala i na taj način privukao pažnju kritike. Najljepše što možemo reći o filmu je da se radi o srednježalosnom primjerku žanra koji zaboravite tri sekunde nakon odjavne špice. Imalo ambiciozniji tekstovi o ovom filmu - ako ih bude - neće biti kritike filma, nego eventualno kritike balkanizma kao diskursa. I to će biti zanimljivije od filma.

Zanimljive stvari zbog kojih uopće vrijedi spominjati ovaj film događaju se u bespuću cyberspacea. Zanimljive, naravno, ako ste bar trunku zainteresirani za fenomen ljudske gluposti. Vijest o filmu u kojem degenerični Hrvati kasape mlade Francuze djeluje na SHS ekipu kao kap krvi na morske pse - totalno polude. Rasprava o filmu, ako je to ikad i bila, prerast će svoj kontekst. Nacionalizam će opet djelovati kao transformator koji će jedan oblik frustracije prebaciti u drugi. Mnogi "diskutanti ", iako nisu dogurali do osamnaeste, proglasit će bez zadrške svojeg vršnjaka s drugog servera krvožednim koljačem. Nabrajat će se u jednom komentaru za drugim sve čarke i svi ratovi na ovim prostorima otkad su se protobalkanci dovukli u jugoistočnu Europu. Svatko će sveudilj na primjerima pokušati pokazati da je baš onaj drugi genocidno đubre. Nezainteresiran promatrač moći će zaključiti samo da su Francuzi možda bili u pravu. Nije jasno jesu li Hrvati (Srbi, Slovenci, Svejedno) u stanju izgovoriti, ali je jasno da nisu u stanju napisati dvije-tri suvislo složene rečenice koje bi imale bar subjekt, predikat, par dopuna i interpunkcije na pravim mjestima. Čitate to, scrollate dalje i shvaćate da ti internetski komentari nisu ništa doli još jedna neartikulirana demonstracija podijeljenosti i mržnje zbog kojih Zapad začepljenog nosa može pronaći legitimaciju za zadržavanje kulturne hegemoniju nad ovim prostorima. Dosta vam je i gasite računalo. Ne sjećate se uopće o čemu ste uopće čitali. A dečki? Oni nastavljaju svoju besmislenu prepirku dugo nakon što se sva svjetla ugase.

Sretna Nova godina!

Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 30.12.2009