Filozofija i pop-muzika | kulturpunkt

Video

Filozofija i pop-muzika

Njemački kulturni kritičar Diedrich Diedrichsen u Zagrebu je 31. listopada održao predavanje o tome 'zašto Pop-muzika nije stvar muzike'.

Predavanje naslovljeno Druga kulturna industrija: zašto Pop-muzika nije stvar muzike, a koje su zajednički organizirali Kulturtreger, Kurziv, Multimedijalni institut i WHW, sumiralo je neke od teza iznesene u Diedrichsenovoj novoj knjizi Über Pop-Musik

"Diederichsenova knjiga Über Pop-Musik u kratkom roku nakon objavljivanja postala je ne samo njegov vlastiti magnum opus, već je zauzela iznimno važno mjesto u sveopćem promišljanju i pisanju o popularnoj glazbi. To impresivno djelo na petstotinjak stranica predstavlja Diedriechsenov ulazak u problematiku kapitalističke kulturne industrije s jedne strane, dok je s druge strane to primjer promatranja objekata želja, frustracija i snova recipijenata. Vodeći se mišlju da je popularna glazba uvijek toliko dobra koliko i pitanja koja omogućuje, Diederichsen se bavi pitanjima o uvjetima proizvodnje i recepcije popularne glazbe, kao i njezinog pozicioniranja u široj slici umjetničke proizvodnje, odnosno bavljenjem vječnim pitanjem da li pop glazba spada u sferu trivijalne ili umjetničke produkcije", zapisao je Tomislav Žilić u kratkom kritičkom pregledu Diedrichsenova rada. 

U osvrtu na samo predavanje Petar Odak piše: "Diederichsen fenomen o kojem govori naziva pop-glazbom, razlikujući je od popularne glazbe. Naime, pop-glazba je kompleks, nesvodiv na samu muziku i uspostavljen negdje s pojavom medija (vinilne ploče; zbog čega joj rađanje smještamo u 1950-e godine) koji ju može reproducirati uvijek iznova van konteksta u kojem je nastala. Popularna glazba u širem smislu bila bi onda termin koji je Diederichsenovoj pop-muzici nadređen, a obuhvaćao bi ispod sebe i narodnu glazbu ranijih perioda, koja je mogla biti pronošena oralnom tradicijom. Diederichsen, nezainteresiran za tradicionalne distinkcije kao što je ona između visokog i niskog, uspostavlja onu distinkciju koju smatra suvislijom i relevantijom, distinkciju između pop-glazbe i glazbe (ili 'glazbe-glazbe', kako ju ilustrativno naziva)".