Generator društvenih promjena | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Generator društvenih promjena

O festivalu kreativnosti, učenja i samoorganiziranja koji će se održati u nekadašnjim proizvodnim halama sisačke Željezare i naselju Caprag razgovarali smo s Marijanom Crtalićem.

Razgovarala: Janja Sesar

Fotografije: Marijan Crtalić, Sadašnjost povijesti

  • A
  • +
  • -

Sisačka Željezara, nekad industrijsko-kulturni simbol grada Siska, a danas simbol svih zapuštenih radničkih prostora, postaje privremeni dom Festivalu Željezara. Festival će se održati od 6. do 8. lipnja u industrijskoj zoni Željezare i naselju Caprag, a uključit će umjetnički, aktivistički i glazbeni program. Kroz tri dana koncerata, performansa, izložbi, predavanja, tribina, instalacija, Festival Željezara u nekadašnjim će proizvodnim halama okupiti domaću i regionalnu glazbenu, umjetničku i aktivističku scenu te tako ponovno i barem privremeno učiniti Željezaru proizvodnim pogonom. Organizator Festivala je udruga Pressing — Centar za istraživanje i razvoj medija, u partnerstvu sa Žednim uhom d.o.o. i Koordinacijom udruga mladih Siska uz podršku civilnih inicijativa iz Siska, Zagreba i ostatka Hrvatske, a o konceptu festivala razgovarali smo s Marijanom Crtalićem, umjetničkim direktorom festivala.


KP: Sisak (nije) grad slučaj – kako je došlo do ideje kreiranja festivala i koji je njegov cilj? 

M.C.: Ideja je nastala još 2007. godine, u kontekstu mog projekta Nevidljivi Sisak čija osnova je bila kulturna revitalizacija grada Siska koja je po mojim tadašnjim maštarijama obuhvaćala, osim pojedinačnih izložaba, i kompleksnije kulturno umjetničke zahvate u tkivu grada. Tadašnje vlasti nisu pokazale interes za realizaciju programa koji se ne oslanja na komercijalu i domoljublje, već se bavi nekakvom kulturnom revitalizacijom komunjarskog naslijeđa koje je savršenije od ičega što je tadašnja neobrazovana politička elita mogla zamisliti. Tek promjenom vlasti (HDZ je zamijenjen SDP-om) dobio sam priliku raditi nešto, a "nešto" je postalo Festival Željezara. Cilj je već navedena tzv. kulturna revitalizacija grada odnosno njegova promjena iz dosadne i bezidejne sredine u živopisno mjesto kulturne razmjene zasnovane na stručnosti i komunikaciji s lokalnim i svim ostalim svjetovima.

KP: Što biste rekli, kakvo konkretno i simboličko mjesto je željezara imala i ima u ovom gradu za vas osobno, za vašu generaciju i vaše sugrađane?

M.C.: Dok sam bio klinac, nisam znao, nit me je zanimalo, što se u predgrađu dešava. Uvijek je postojao nekakav animozitet između klasično koncipiranog grada Siska i živopisne i "divlje" Željezare. I takva koncepcija grada kao i željezarski građanski neposluh danas su samo sjećanja na uistinu bolju prošlost, jer sadašnjost praktički ne postoji, postoji samo mukotrpno i osiromašujuće čekanje. Željezara je bila društvena avangarda, fenomen tadašnjeg, nama normalnog pozicioniranja Siska u sam vrh gospodarski i kulturno najrazvijenijih sredina bivše Jugoslavije, a danas hrvatskog Detroita odnosno jedne od najsiromašnijih i najdosadnijih provincija Hrvatske. Od 14 000 zaposlenih u nekadašnjem kombinatu Željezare Sisak, ostalo ih je tek stotinjak u privatnoj talijanskoj firmi, od modernističkog i novovalnog eksperimentiranja nije ostalo baš ništa, a to ništavilo popunio je turbo folk, estrada i domoljubni lopovluk zbog kojeg je Sisak školski primjer privatizacijsko-pretvorbene pljačke s dvadesetogodišnjim političkim totalitarizmom koji je u grad unesao strah i građansku poslušnost kakva se ne pamti još od najtvrđih dana bivšeg sistema koji su već 70-ih i 80-ih bili mračna prošlost.

KP: Mjesto željezare kao platforma za promjene - na koji je način u okviru festivala želite stvoriti, odnosno što je potrebno za promjene? 

M.C.: Željezaru želim pretvoriti u generator društvenih promjena grada Siska, a umjesto izumrle industrije želim uspostaviti kulturno umjetničku produkciju kao osnovu urbanog razvoja. Zapravo ni ne znam što je drugo moguće učiniti ovdje. Osnova za bilo kakvo djelovanje tog tipa nalazi se u suradnji na lokalnoj i međugradskoj bazi, a i šire. Politički nametnuta izolacija u centraliziranom gospodarskom hrvatskom sustavu dovela nas je do kriminala i korupcije koji su postali društvene vrline nezaobilazne u funkcioniranju grada. Svi kreativni ljudi Siska ili su napustili grad ili su se, po suvremenom žargonu, uhljebili u život kroz poslove koji su im dodijeljeni putem pripadanja poželjnoj stranačko-političkoj opciji. 

KP: Kakvu ulogu u ostvarivanju promjena imaju kultura i umjetnost?

M.C.: Te dvije kategorije su na listi društvenih potreba čovječanstva definitivno najveći prioriteti jer jamče razvoj i kreativnost odnosno organizaciju društvenog života u svakom pogledu, kako kulturnom, tako i gospodarskom. U Hrvatskoj su, danas, na dnu ljestvice financijskog ulaganja i razvoja društva, odnosno u najboljem slučaju su pretvorene u turističko potrošačke karikature čiji je najočitiji primjer Dubrovnik s ostatkom obale. Kič, estrada i novokomponirano hrvatstvo "kulturni" su ulagački prioriteti. Stručnost i visoka obrazovanost ozbiljne su prepreke u radu hrvatskih političkih elita, a u Sisku su praktički neprijateljske aktivnosti, u što sam se i osobno uvjerio.

KP: Umjetnost, aktivizam, glazba tri su osnovne komponente festivalskog programa. Na koji način one čine festivalsko tkivo i što nas u sklopu ovih programa očekuje?

M.C.: Sve tri programske cjeline zasnivaju se na interakciji, udruživanju, solidarnosti i inovativnosti kao pokretačima promjena odnosno djelovanja nebaziranog na stranačkoj uhljebljenosti već na civilnim inicijativama i aktivnostima, bilo individualno, bilo kroz nevladine udruge odnosno kroz metode i prakse samoorganizacije. Društveno angažirana umjetnost kao neelitističko kulturno dobro koje omogućuje publici sudjelovanje odnosno vlastito kreativno djelovanje, aktivizam kao vještina društvene samoorganizacije u borbi za ostvarivanje vlastitih prava te nekomercijalna glazba kao otpor masovnom estradnom i turbo folk konzumerističkom zaglupljivanju, programi su rađeni u skladu s potrebama lokalne zajednice i osnovne su ideje na kojima je nastao Festival Željezara.

Objavio/la matija [at] kulturpunkt.hr 04.06.2014