Glasovi koji se moraju čuti | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Glasovi koji se moraju čuti

O ideji i uredničkoj politici Feministiskt Perspektiv, sustavu financiranja medija, feminizmu i švedskom društvu razgovarali smo s izvršnom urednicom portala Jenny Rönngren.

Razgovarala: Matija Mrakovčić

U organizaciji zagovaračke platforme Novi prostori govora, u sklopu 7. Vox Feminae Festivala, održana je tribina na kojoj je govorila Jenny Rönngren, izvršna urednica internetskog portala Feministiskt Perspektiv (Feministička perspektiva), medija koji se aktivno bavi pitanjima ravnopravnosti spolova, a zahvaća i šire kulturne, političke i ekonomske teme, kao i sportske te obiteljske teme, pri čemu naglasak čvrsto stoji na angažiranom feminističkom i aktivističkom pristupu.

 

KP: Možete li našim čitateljima predstaviti kolektiv koji stoji iza portala Feministisk Perspektiv?

J.R.: Zamjenica sam glavne urednice Anne Klare Bratt i obje zapravo dijelimo dužnosti vezane uz portal. Na početku sam bila urednica vanjskopolitičke rubrike, ali kada smo bili prisiljeni reorganizirati se, shvatile smo da bi bili učinkovitiji kada bismo obje radile puno radno vrijeme. U međuvremenu su neki ljudi otišli tako da smo se takoreći organski reorganizirali. Međutim Anne je glavna odgovorna, tako da u slučaju da napišemo nešto neprimjereno ona kazneno odgovara. Imamo puno vanjskih suradnika, oko 100 koji su surađivali s nama u posljednje 3 godine i oko 20 koji redovito doprinose portalu, pišu kolumne itd. S obzirom na to da naš budžet nije velik, isplaćujemo honorar koji je isti za sve i iznosi oko 120 eura po tekstu. Međutim, standard života je u Švedskoj doista visok tako da je ovo simbolični iznos. 

 

KP: Kakva ideja i urednička politika stoji iza Feministiskt Perspektiv

J.R.: Osnovna je premisa portala da su vijesti inače jednostrano predstavljene, napravljene tako da se često zaboravi na mnoge čiji se glasovi posljedično ne čuju. Kada započnete pričati o promjenama ljudi će vas često optužiti da napadate slobodu govora. Ono što mi predlažemo jest ideja da način na koji se donose i predstavljaju vijesti već stoljećima jesu samo izbor koji reflektira prevladavajuće strukture moći. Ako želimo promijeniti strukture moći moramo ne samo odražavati trenutnu situaciju u društvu nego i prikazati ono što je skriveno u društvu, ono što se ne prikazuje i ne zauzima poziciju koju bi trebalo. Mi smo odlučili pisati vijesti iz feminističke perspektive. Nama to znači baviti se novinarstvom kao i bilo koji drugi medij, istovremeno se trudeći pronaći glasove koje se ne konzultira kada se raspravlja, na primjer, o donošenju budžeta ili koje nitko iz nekog razloga ne smatra stručnima. Pokrivamo na isti način i teme iz sporta, kulture, gospodarstva. Osnovna ideja jest kompenzirati sve ono što nedostaje u drugim medijima, ali i prikazati da su stvari kompleksnije nego što se prikazuje. 

Kada osporavate patrijarhalne strukture borite se protiv više vrsta opresija koje proizlaze iz tih struktura. Primijetili smo da su neke priče koje donosimo uočene i kod drugih ili drugačijih platformi. Tu je također važno ne samo davati mišljenja, pogotovo jer danas, s društvenim mrežama, postoji toliko načina da se ljudi izraze. Naša misija je zapravo osporiti ne samo strukture društva, nego i samih medija. A to pokušavamo napraviti tako da pišemo tekstove koje bi i same htjele čitati. 

 

KP: Koliko razumijem, vaša perspektiva, feministička perspektiva, nudi mogućnost izražavanja i drugim pozicijama i drugim glasovima pod istim imenom. U tom smislu, što je onda feminizam? 

J.R.: Naš portal ima sve dijelove kao i bilo koje druge novine, ali imamo i sekciju koja je naslovljena "feminizam", a koja je prostor za sve interne debate o feminizmu i aktivizmu bilo koje vrste. Ovdje se može vidjeti da postoji više vrsta feminizma i kako nekada postoje problematike oko kojih se ne slažu svi. Imali smo nekoliko žustrih rasprava o hidžabu, ubojstvima iz časti, surogat majkama, prostituciji itd. 

Također, pišemo tekstove o tim temama i u drugim dijelovima portala. U početku nam je bilo teško navesti feministkinje i feministe na raspravu upravo zato što postoji percepcija feminizma kao nečeg ekstremnog od strane mainstream medija, koja nas potiče da budemo ujedinjeni. Feministkinje su dobrodošle u mainstream medije jedino kada se međusobno napadaju. Mi smo pokušali odvesti takvu raspravu u pozadinu našeg portala u svrhu otvaranja zaista konstruktivne rasprave. To je otvorilo prostor za sve, prostor na kojem želimo nastaviti raditi, ali koji je u isto vrijeme i problematičan prostor koji izaziva nepovjerenje kod mnogih. 

Percipira nas se kao ljevičarsku publikaciju i to je točno. Pišemo priče iz feminističke perspektive, ali i priče o ljudima koji djeluju na ljevici. Međutim, trudimo se nikoga ne isključiti, pa tako na primjer pratimo sastanke ženskih grupa na desnici, voditeljica press ureda kršćanskih demokrata također je otkrila naš prostor i sudjelovala u debatama. Razgovarale smo i sa ženskim grupama konzervativnih stranaka, ali nam oni nikada ne šalju svoja priopćenja za tisak. Ne trudimo se previše to promijeniti, ali s obzirom na to da je naša osnovna ideja stvoriti prostor za one čiji glas se ne čuje, surađujemo na primjer s anarho-feminističkim grupama koje imaju dobrih ideja. 

 

KP: Primjećujete li promjene u društvu, u svakodnevnom životu i na radnom mjestu?

J.R.: Švedska je poseban slučaj. Toliko je godina bila predvodnica u raspravi o jednakosti, a sada su se stvari promijenile. Percipiramo vlastitu zajednicu kao da smo već ostvarili sve ciljeve jednakosti i kao da ne moramo više puno raditi na tome. Ljudi ne vide potrebu za feminizmom i postanu agresivni čak i kada spomenete feminizam. I kada postavite zahtjeve za promjenama počinju vam govoriti "nemojte dirati u ovo ili ono, žene žele jednu stvar, muškarci drugu, feministička utopija je nemoguća", itd. Ali ako pogledamo statističke podatke u posljednjih tridesetak godina, stvari se nisu puno promijenile kada pričamo o poziciji žena.

Najveći napredak se dogodio sedamdesetih godina kada smo dobili puno novih zakona. U devedesetima se također pojavio feministički pokret, kao posljedica frustracije zbog niskog udjela žena u političkim strankama, koji je zaprijetio osnivanjem vlastite stranke u slučaju da se ne počnu otvarati mjesta za žene unutar stranaka. Tako smo dobile prostor za žene prvo u stranci socijalnih demokrata, a uskoro su se počele otvarati i druge stranke da ne bi bile prikazane u lošem svjetlu. Međutim, prema podacima još uvijek postoje velike razlike u plaćama, mali broj žena radi u medijima, a unatoč tome da se žene više obrazuju i imaju sve više radnog iskustva. Na primjer, trenutno u novinarskoj branši otprilike je omjer 50-50 između žena i muškaraca, ali ako pogledamo rukovodeća mjesta tu još uvijek dominiraju muškarci. 

Mnogo se takvih priča ne pokriva, danas sam na primjer vidjela u novinama tekst o mirovinama gdje je priopćeno da polovica žena umirovljenica u Švedskoj prima mirovinu koja je toliko niska da ih smješta ispod razine siromaštva u Europi. Novinar koji je napisao tu priču upitao je državnog dužnosnika kako je to moguće, i zašto nitko nije šokiran tom činjenicom. Da je čitao Feministisk Perspektiv ta ga činjenica ne bi previše iznenadila. Promjene koje trebamo provesti da bi popravili takve stvari utjecat će na cijelu strukturu našeg društva i to je razlog zašto ljudi ignoriraju neugodne činjenice.


KP: Kada ste već spomenuli medije, možete li nam reći koja je pozicija i uloga portala Feministisk Persperktiv u širem medijskom polju?

J.R.: Mislim da u svakom uredništvu imate par ljudi koji su feministi i feministkinje i koji se bore da uključe tu perspektivu u svoj rad te nailaze na dosta otpora. Propituje se jesu li te stvari koje oni rade stvarno vijesti i koje su vijesti vrednije. Mnogi od tih ljudi dio su naše zajednice, članovi Facebook i Twitter grupa i pretplatnici. Smatram da je portal postao neka vrsta grupe podrške koja govori "da, i to su vijesti" i neke od priča koje smo donosili imale su velikog odjeka u drugim medijima, kao na primjer spomenuta priča o ženskim mirovinama. 

Međutim, mislim da još nemamo utjecaj kakav bismo htjeli imati. Uglavnom sudjelujemo u raspravama s ljudima koji su nam naklonjeni, kao naprimjer na društvenim forumima i feminističkim forumima. Idemo kamo god nas pozovu. 

Od početka se znalo da pokrećemo feminističke online novine. I to pretplatničke online novine, ono u što mnogi mediji sada pokušavaju ući s obzirom na to da broj pretplatnika za tiskana izdanja pada. Postojale su i mane i prednosti. Prvo smo trebali stvoriti cijeli sustav pretplata što nas je prilično zaokupilo. Zatim smo imali neke tehničke probleme kada su pretplate počeli stizati u spam. U isto vrijeme, sve to čini naš proizvod zanimljivim. Svake godine dolaze nam studenti medija i pišu o nama, sve češće u posljednje vrijeme jer se radi na novom sustavu sufinanciranja medija. Ovakav rad je pionirski i u vidu feminističke perspektive i u vidu samih online pretplatničkih novina.

 

KP: Možete li nam približiti švedski sustav financiranja medija?

J.R.: Početkom dvadesetog stoljeća imali smo toliko novina u Švedskoj da je svatko tko je imao političko mišljenje mogao osnovati i izdavati vlastite novine. Nakon toga, u pedesetim godinama je uslijedio tzv. period smrti novina, čemu smo i danas opet svjedoci. U mnogim gradovima tiskalo se dvoje novina, ali postojao je strah da jedne od tih novina neće preživjeti tako da je tijekom sljedećeg desetljeća razvijen sustav poticaja koji su omogućavali i malim izdavačima da prežive. Taj sustav je očuvao pluralnost političkih mišljenja. Tako je započeo sustav sufinanciranja novina. Da bi primali tu potporu morate izdavati barem jednom tjedno, morate producirati 1000 metara teksta svake godine (što se još uvijek mjeri ravnalom!) i ti kriteriji su isti i za nas. 

Prošle godine sredstva za sufinanciranje su iznosila sveukupno 440 milijuna kronora, što je otprilike 40 milijuna eura i naš portal je primio 150 000 eura. Da ostvarite pravo na ta sredstva morate imati minimalno 1 500 pretplatnika. Tako smo i mi započeli. Naša glavna urednica je imala odličnu ideju da pokrenemo lažnu web stranicu na kojoj je pisalo da ćemo pokrenuti portal ako dobijemo 1 500 pretplatnika. U to vrijeme ona je radila za sindikalne novine, poznavala je sustav i čula je da će proširiti sustav sufinanciranja i na internetske medije. U samo tjedan dana prikupili smo potrebnih 1 500 pretplatnika. Naša urednica je također bila jako povezana s feminističkim pokretom i uočila je kako su ljudi zasićeni medijima. Mnogi su govorili "da, upravo zbog ovakvih stvari potrebne su nam feminističke novine". I bili smo šokirani kada se sve tako brzo odigralo. Neke ljude smo izgubili kada su počeli primati naš newsletter jednom tjedno sa svim člancima jer im je jednostavno bilo previše sadržaja! Nismo imali prigovore na sam sadržaj, većina njih se zapravo osjećalo krivima jer nisu stizali sve pročitati. Tako da trenutno radimo na tome da kontinuirano objavljujemo tekstove, iako postoji puno stvari koje su nezgodne za izvesti i ne mogu se mjeriti na tradicionalan način na Internetu. 

Europskoj uniji ne odgovara nordijski sustav sufinanciranja jer smatraju da čini natjecanje između raznih medija nejednakim. Međutim, cijela ideja sustava i jest da se održi pluralnost, da se omogući različitim glasovima da se čuju. Trenutno postoje još tri online medija koji primaju potporu kao i mi, a jedan od njh je i ekstremno desničarski portal koji se zapravo modelirao na našem primjeru. 

 

KP: Dakle, sustav funkcionira tako da prvo morate osigurati pretplatnike i nakon toga možete početi objavljivati?

J.R.: Morate pokazati da imate pretplatnike. Kada počnete izdavati, prate vas prvih 6 mjeseci i nakon toga, ako ste ispunili sve uvijete, primite sredstva za cijelu godinu. Sredstva se isplaćuju jednom mjesečno i postoji više razina. Ako imate 1 500 pretplatnika dobijete sredstva u iznosu kojeg mi dobivamo, ako imate 2 000 pretplatnika idete na višu razinu. U prvoj godini izdavanja imali smo oko 3 000 pretplatnika tako da su sredstva koja smo primili za 2012. godinu bila veća. Tijekom ove godine izgubili smo neke pretplatnike pa nam se u isto vrijeme smanjio prihod i od pretplata i od potpore. U slučaju da se broj pretplatnika smanji ispod 1 500 gubite potporu. Nitko vam ništa ne garantira tako da morate stalno raditi da bi zadržali pretplatnike. 

 

KP: Vaš sadržaj nije dostupan ljudima koji nisu pretplatnici? Stvara li vam to probleme?

J.R.: Stvara. Odlučili smo da će dio portala namijenjen izražavanju stavova i komentarima biti besplatan. Tko god želi sudjelovati u debati slobodan je to činiti. Nedavno nam je rečeno da možemo jednom godišnje otvoriti i dio sadržaja iz arhive. Također možemo otvoriti i 20% našeg sadržaja s obzirom na to da nam je to izvor marketinga. Kontinuirano moramo pregovarati oko toga! Voljeli bismo sav sadržaj otvoriti za sve. Na primjer, kada radimo neko posebno istraživanje pokušavamo otvoriti taj sadržaj da ga svi vide. Nekada izdajemo priopćenja s objavljenim dijelovima toga materijala da omogućimo pristup drugim novinarima. Imamo različite načine širenja informacija o onome što radimo. 

 

KP: U slučaju da otvorite sav sadržaj, mislite li da biste još uvijek imali pretplatnike?

J.R.: To je zanimljivo pitanje. Zašto bi se netko pretplaćivao na sadržaj koji je besplatan? To je kao da nekome poklanjate novac. U Norveškoj imaju drugačiji sustav koji su razvili upravo zbog novih medija. Ne daju sredstva na temelju broja pretplatnika nego na temelju uredničke politike i sadržaja. Glavni uvjet je ono što producirate. Mislim da je to bolji sustav za online novinarstvo barem za sada s obzirom na to da ljudi nisu navikli plaćati. Mnoge tiskane novine su bile započele objavljivati sadržaj online besplatno i sada pokušavaju retrogradno naplaćivati. Smatram da je to loše za novinarstvo jer ljudi počnu plaćati za sadržaj koji u njima budi znatiželju, poput tračeva, seksa, nesreća, poznatih ljudi koji pričaju o svojim životima. Provedu istraživanje, vide što dobiva više klikova i znaju da je tako. U isto vrijeme toliko dobrih stvari je besplatno. I ako je dobro novinarstvo besplatno, veliki dio medija neće biti. Ono što omogućava isplaćivanje plaća dio je nekog medija. Mislim da je ovo čudan razvoj stvari. Pravi izazov za medije jest pronalaženje načina financiranja dobrog novinarstva koje se bavi temama koje trebaju doći do publike. 

 

KP: Postoje li još neki drugi načini financiranja medija u Švedskoj koji bi bili zanimljivi hrvatskim čitateljima?

J.R.: Postoji još nešto što smo i mi sami htjeli napraviti. Postoji portal na kojem objavite nešto poput "saznali smo da se određene stvari događaju u tom i tom sektoru i želim napisati istraživačku priču o tome i to bi nas koštalo ovoliko" i ako kao čitatelj želite da se ta priča objavi, donirate novac. Ovo je neka vrsta crowdfundinga, način kako doći do dodatnih sredstava. Slično je onome što smo mi učinili kada smo prikupljali 1 500 pretplatnika. Na ovaj način ljudi koji su zaista zainteresirani za temu na neki način plaćaju za taj sadržaj. Ne znam funkcionira li to u potpunosti, nisam još ni sa kim od tih novinara razgovarala. Tu se radi o grupi koja je financirana od strane sindikata, koja između ostalog izdaje knjige, organizira tečajeve i ima dnevnu publikaciju na Internetu. Uglavnom se radi o objavljivanju komentara i otvoreno je svima. Oni su poprilično slobodni u svom djelovanju i ovo im je nova metoda financiranja. Smatram da je bilo koja vrsta crowdfundinga dobra stvar, pogotovo u zemljama u kojima nema sustava državnog sufinanciranja. Tiskane novine se uglavnom financiraju kroz reklame i pretplate. One manje isto dobivaju potporu, ali do sada baza financiranja je bio marketing koji u zadnje vrijeme opada u tiskanim novinama, ali raste na Internetu. 

 

KP: Kojim se još temama bavite u svom svakodnevnom poslu na Feminstisk Perspektiv?

J.R.: Jedna od stvari kojima se između ostalog bavimo i o kojima raspravljamo je rasizam. Od 2010. u švedskom parlamentu imamo rasističku stranku Sverigedemokraterna. Njihove političke smjernice kao i sve novosti o njima objavljuju se jako oprezno. U posljednje vrijeme se i rasprave okreću u njihovu korist i to postaje sve gore. Tako je na primjer 9. studenog, što je dan obljetnice Kristalne noći, nasilna nacistička organizacija Švedski pokret otpora marširala ulicama. 

Vođa Sverigedemokratema je kao provokaciju organizirao potpisivanje knjige o svom životu u jednoj od najliberalnijih četvrti Stockholma gdje apsolutno nitko ne glasa za njega. Jedna gospođa u svojim šezdesetima gađala ga je tortom nakon čega je većina mainstream medija podigla hajku da se radi o prijetnji demokraciji. Mnogi političari su prije dobili tortom po glavi pa nitko to nije smatrao prijetnjom demokraciji. Ovaj slučaj samo pokazuje kako se novinari uzbude oko ove stranke. Pišući o tome želimo malo zaokrenuti stvari. 

Najvažniji zadatak za nas u ovom je trenutku djelovati i povezati se s drugim feminističkim grupama u cijeloj Europi zato što je situacija svugdje ista. Suprotnost feminizmu je rasizam. Mainstream mediji rade na očuvanju postojećih struktura moći i ne žele progledati, što olakšava takvim ljudima da uđu u parlament. I Hitler je bio izabran u parlament na legitimnim izborima i smatram da ljudima nije jasno što to znači. Mnogi alternativni mediji uviđaju važnost kontraakcije i potrebu da se ovakve stvari učine vidljivima i to ne pod njihovim uvjetima. Realnost nas prisiljava da se bavimo tim stvarima. 


KP: Na koji način gradite zajednicu oko svog portala?

J.R.: Ono što se nama dogodilo, dogodilo se toliko brzo da zapravo još o tome nismo imali vremena razmisliti. Rekla bih da su društvene mreže moćan alat u povezivanju ljudi. Imamo grupu na Facebooku koja broji 10 000 pripadnika i tamo objavljujemo neke otvorene članke jer ako objavite nešto što nije dostupno samo naživcirate ljude. Također stavljamo linkove na priče drugih medija za koje mislimo da su zanimljive, a za koje možda mi nemamo vremena. Pri tome pokušavamo dati prednost našim suradnicima i feminističkim zbivanjima. Na društvenim mrežama se svašta događa svaki dan, ljudi dolaze i raspravljaju, komentiraju i smatram da je to najvažnija grupa za širenje informacija i nije prestala rasti od kada je počela. Tu su nam se na primjer žalili čitatelji na način plaćanja, koji je u jednom obroku, tako da se sada pokušavamo prebaciti na sustav plaćanja u mjesečnim obrocima. 

Koristimo i Twitter i Instagram i stavljamo fotografije i neke zanimljive stvari kojima se bavimo. Kada objavimo dobru priču i imamo velik broj posjetitelja, na društvenim mrežama ponudimo pretplatu. Nekada priče privuku veliku pozornost. U prosjeku imamo 40 do 50 000 posjeta mjesečno, a ako se radi o zanimljivom tekstu onda skupimo i do 100 000 posjetitelja. Trenutno pokušavamo uvesti oglase institucija i sveučilišta koja žele doprijeti do naše publike. 

Smatram da su društvene mreže puno važnije u stvaranju zajednice nego što mi mislimo i da su naš glavni alat za stvaranje i izgradnju zajednice.


Objava ovog teksta omogućena je temeljem financijske podrške Zaklade 'Kultura nova'. Mišljenja izražena u ovom tekstu mišljenja su autora i ne izražavaju nužno stajalište Zaklade 'Kultura nova'.

Objavio/la matija [at] kulturpunkt.hr 13.12.2013