Građani žele sudjelovati | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Građani žele sudjelovati

O građanskoj participaciji, javnom prostoru i medijima govori Carolyn J. Lukensmayer, članica savjetničkog tima Baracka Obame i predsjednica organizacije AmericaSpeaks.

Razgovarala: Antonija Letinić

Carolyn J. Lukensmeyer, članica savjetničkog tima američkog predsjednika Baracka Obame za pitanja razvoja sudioničke demokracije te stručnjakinja za inovativne i učinkovite modele građanske uključenosti/građanskog aktivizma u procese donošenja odluka javnih politika, osnivačica je i predsjednica američke neprofitne organizacije AmericaSpeaks čije djelovanje je usmjereno na razvoj i implementaciju inovativnih deliberativnih alata. AmericaSpeaks i njezini međunarodni ogranci Global Voices uključuje oko 145 000 članova. Pod njezinim upravljanjem, AmericaSpeaks je stekla međunarodnu reputaciju vodeće organizacije u području sudioničke demokracije i demokratske obnove. Doktorirala je na području organizacijskog biheviorizma na Sveučilištu Case Western Reserve, a poslijediplomske studije završila je na Gestalt Institutu u Clevelandu. Autorica je brojnih publikacija među kojima su Public Deliberation: A Manager's Guide to Citizen Deliberation, Institutionalizing Large-Scale Engagements in Governance: A Link Between Theory and Practice in Beyond e-Government and e-Democracy: A Global Perspective (2008).  U Zagrebu je gostovala u studenom 2009. na poziv Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva i tada je održala predavanje o važnosti sudioničke demokracije.

 

KP: Važan pravac o kojem treba misliti pri zagovaračkim strategijama je zagovaranje prema publici, za razliku od dominantnog zagovaranja političara i biroktatskog sustava. Koji su mogući modeli za zagovaranje i pridobivanje povjerenja publike, odnosno javnosti?

C. L.: Većina rada organizacije AmericaSpeaks fokusirana je na to kako uključiti građane i stanovnike u ključne teme vezane uz politike, a većina našeg rada se odvija u SAD-u. 
Prvi ključan faktor za aktivno uključivanje i angažiranje građana oko određene teme jest da imaju osjećaj, odnosno da znaju da će ih političari saslušati. Naša je uloga u tome da se pobrinemo da političke figure zaista i sudjeluju i da se i oni sami uključe. Drugi ključan faktor je da su informacije koje nudimo građanima neutralne i točne, da ne odražavaju neki politički stav i da ne navode na neki ishod. U SAD-u većina informacija koje građani mogu dobiti iz različitih izvora su uglavnom propagandne. Građani žele čiste, neutralne informacije i mogućnost da o tome misle sami i stoga je važno da imaju povjerenje u informacije. Treći faktor, kojega je najteže objasniti, krije se u osjećaju građana da rade nešto što je važno i što će doprinijeti promjenama u zajednici. Ono što također može motivirati građane jest mogućnost razgovara s ljudima koji drugačije razmišljaju. Dakle, da svatko može iznijeti svoj stav, a da pri tome postoji mogućnost međusobnog razumijevanja i upoznavanja s raznolikostima. Postoji tu još i praktična razina. Naime, živimo u vremenu u kojem ekonomija pokreće većinu ljudi – mnogi rade dva do tri posla, i stoga je veliki problem pokrenuti ljude na uključivanje. Iz tog razloga za okupljanja i događanja uglavnom odabiremo nedjelje kada su ljudi slobodni, a pri tome organiziramo prijevoz, čuvanje i druženja za djecu kako bi građani znali da su njihova djeca na sigurnom i slično. Brinemo se dakle o ovim praktičnim aspektima koji građanima omogućavaju da dobiju što im je potrebno kako bi mogli sudjelovati. 

 

KP: Rekli ste da je jedna od ključnih stvari za animiranje građana uključiti političare na način da oni zaista reagiraju i slušaju građane. Pitanje je kako to postići? Kako navesti političare da se uključe i saslušaju? I kako ih uvjeriti da je to i u njihovom interesu?

C. L.: Danas se političari često nalaze pod pritiskom pojedinih interesnih grupa -  žele biti izabrani, i bivaju izabrani. No kada dođu na poziciju, pritisak počinje rasti. Javnost želi rješenja. Ponekad političari lako razumijevaju koliko je važno uvesti javnost u raspravu te dati više prostora pojedinim interesnim grupama, jer to u stvari i njima daje prostora za manevriranje. Kad javnost dođe do rješenja, na političaru je u pravilu zadatak da ga sprovede u djelo. Temeljno je imati političku volju i političku moć, ali tek ako političar ima javnost na svojoj strani ponovno će biti izabran na izborima. Stoga je potrebno sudjelovanje građana definirati na način da i političare u tome vide svoj interes. 

 

KP: Djelovanje političara u našem lokalnom kontekstu se temelji na ishitrenim potezima, "gašenju požara" u zadnjem trenutku i teško je u takvim okolnostima one koji su na pozicijama moći dovesti do dugoročnog promišljanja i planiranja. Kakve su mogućnosti djelovanja u takvom kontekstu, a s ovakvim ciljem?

C. L.: Hrvatska je mlada demokracija i takva je situacija uobičajena u nerazvijenim infrastrukturama. Većina situacija koje su se pokazale uspješnima i učinkovitima u ranim demokracijama je rad i djelovanje na onim točkama i pitanjima na kojima se ionako mora raditi, uz uvjeravanje političara da uključe građane u te teme, koji bi tako bili aktivni ko-agenti u rješavanju određenih problema i situacija. Tako bi dakle građani sudjelovali u donošenju odluka koje su ionako političarima u agendi. To je na primjer usvajanje budžeta – zašto se građane ne bi u to uključilo? Pitanje budžeta će istodobno stvoriti i interes građana, a njihovim uključivanjem moguće je dovesti do dugoročnijeg razmišljanja, jer javnost uostalom o takvim stvarima i inače vrlo često razmišlja.

No, istina je da je teško je prenijeti rad i planiranje s kratkoročnog na dugoročan način razmišljanje. Razlog tome se nalazi s jedne strane u izbornim ciklusima, a s druge strane je problem i u trenutnoj perspektivi financijske krize.

 

KP: U svakom slučaju, u pogledu civilnog djelovanja važna je podrška medija. No, kako ostvariti suradnju medija i dobiti podršku u medijskom prostoru koji je pod velikim utjecajem kapitala?

C. L.: Mediji su u vrlo rizičnoj poziciji ne samo u mladim demokracijama, već i u starim demokracijama jer su diktirani utjecajem kapitala i vođeni onim tko ih posjeduje, tko im je vlasnik. U starim demokracijama se to također događa u posljednjim desetljećima. U ranijem razdoblju, u dvadesetom stoljeću su mediji uglavnom bili u vlasništvu onih kojima je do samih medija bilo stalo na nekoj tradicionalnoj razini. U Americi je kvaliteta jako pala, mnogi community mediji su nestali, televizija je u potpunosti ideološki oblikovana, a javni mediji su jako slabi i gotovo nestaju. Ali mislim da je i dalje jako važno da ljudi rade na tome, da investiraju i materijalna i intelektualna sredstva i tako stvaraju i potiču razvoj community medija.

U Americi su na tom području jako aktivne Knight Foundation, nacionalna zaklada za demokratizaciju medija, te Aspen Institut. Oni postavljaju najvažnije pitanje, a to je kakve informacije zajednica treba da bi se ponašala demokratski. Također, umjesto da u komisiju postavljaju neke politički utjecajne figure, oni pozivaju organizacije koje su angažirane u animiranju građana i koje slušaju građane.

 

KP: Drugi važan aspekt u animiranju i angažiranju građana nalazi se u javnom prostoru, no on također postaje sve ugroženiji u današnjim sustavima i okolnostima.

C. L.: U SAD-u je situacija po pitanju javnog prostora bila prilično dramatična, svaka zajednica ima svoje uzlazne i silazne faze. U našoj povijesti je svaka zajednica dolazila iz različitih konteksta i one su stvarale svoje trgove kao mjesta susreta, mjesta na kojima su donosili odluke, tako da imamo bogatu tradiciju javnih prostora kojima su se ljudi koristili za različita okupljanja. Amerika ima bogatu tradiciju javnog prostora, a rastom i širenjem gradova njihova se pozicija mijenjala. Ja sam rođena u Clevleandu, i gradonačelnik Clevelanda je nekada sazivao sastanke građana kako bi s njima komunicirao i razmjenjivao ideje i pitanja te diskutirao o problemima. Sada dolazi do toga da gradske vlasti moraju platiti komercijalnu cijenu najma prostora kako bi ih mogli koristiti za javna okupljanja. Mnoge su zajednice to prepoznale - prepoznale su komercijalizaciju javnog prostora, ali i činjenicu da nemaju slobodu kretanja na nekim prostorima koje su do tada koristili, i da građani više ne mogu koristiti određene dijelove grada. Danas se nalazimo pred pitanjem kako možemo sagraditi ili stvoriti višenamjenske građevine kao što su nekada na primjer bile crkve.

 

Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 15.12.2009