Gradovi mogu diktirati tempo integracije | kulturpunkt

Kulturoskop Tekst

<

Gradovi mogu diktirati tempo integracije

Iako se civilno društvo godinama aktivno bavi izoliranošću i nevidljivim statusom stranih radnika u Hrvatskoj, njihova integracija u društvo još uvijek nije tema šire javne rasprave.

Piše: Vuk Tešija

FOTO: Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek / Facebook

  • A
  • +
  • -

Sunil Bam tridesetpetogodišnji je Nepalac, jedan od njih 49 trenutno zaposlenih u okolici Osijeka. Govori polako, engleski mu nije najbolji, ali se snalazi, gleda u oči, prijateljski je nasmiješen i odaje dojam smirenog i iskrenog čovjeka. Nekada je bio učitelj u Nepalu, danas je radnik u tvrtki Drava International koja se bavi sekundarnom plastičnom sirovinom. O svojem poslodavcu govori u superlativima – zadovoljan je poslom, plaćom, smještajem i hranom. Ne žali se ni na što. U Nepalu ga čeka supruga, kći i velika četrnaesteročlana obitelj. Oni su razlog zbog kojeg je došao u Hrvatsku na čak dvije godine. Po započinjanju razgovora o obitelji, osmijeh nestaje i lice prekriva sjena sjete i nostalgije. Radna dozvola mu vrijedi do siječnja 2023. godine i zna da do tada neće vidjeti obitelj.

Sunil kaže da planira nakon dvije godine otići kući na mjesec dana i ponovo se vratiti. Računa da će za pet godina ostvariti svoj cilj i zauvijek se vratiti kući. To znači da će u pet godina dva puta vidjeti svoju obitelj. Prem Badahur s nestrpljenjem odbrojava zadnje dane do kraja listopada ove godine da se vrati kući nakon dvije godine rada u Hrvatskoj. U Nepalu je bio inženjer strojarstva – u Hrvatskoj je samo radnik na razvrstavanju plastičnih sekundarnih sirovina, iako – prema njegovim riječima – dobro plaćen. Odgovor na pitanje zašto su odabrali Hrvatsku kao zemlju u koju će otići u pečalbu leži prije svega u činjenici da Nepal ima BDP 1.235 dolara po glavi stanovnika, a Hrvatska nešto više od 15.600 dolara, što je oko 13 puta više. Velika razlika u životnom standardu učinila je da Hrvatska u njihovim očima izgleda kao bogati Zapad. U razgovoru saznajemo da ih poslodavac pošteno plaća, rade osmosatno radno vrijeme a prekovremeni se uredno plaćaju. Najveća frustracija im je lokalna hrana, pa kuhaju sami jer su željni okusa svoje nacionalne kuhinje koja ih podsjeća na dom koji im toliko nedostaje.

Samo u Osječko-baranjskoj županiji prošle je godine zabilježeno 1227 novozaposlenih stranih radnika koji su dio kvote. Produljenje radnih dozvola osigurano je za još 347 stranih radnika, 26 ih se zaposlilo izvan kvote, a još 35 radnika je izvan kvote dobilo produljenje radne dozvole. Kvote za strane radnike u Hrvatskoj određuje Hrvatski zavod za zapošljavanje na temelju istraživanja tržišta, a ovogodišnja iznosi 78.470 radnih dozvola, od kojih je iskorišteno tek 26.243. S obzirom na depopulaciju Hrvatske, na sve veći odljev radnika prema zapadnim zemljama, deficit radne snage postat će sve veći problem za našu ekonomiju koja će se neminovno morati sve više oslanjati na stranu radnu snagu. Kako će Hrvatska odgovoriti na izazove integracije stranih radnika, pitanje je koje još nije došlo na dnevni red u široj društvenoj raspravi, ali će se o njemu neminovno morati početi razgovarati.

Civilna podrška lokalnoj razini

Oni koji već rade na tom pitanju su ljudi iz Centra za mir, nenasilje i ljudska prava u Osijeku, prije svega jer su registrirani za besplatnu pravnu pomoć i monitoriraju stanje sa stranim radnicima na terenu. Centar za mir je nevladina organizacija koja ima iskustva rada s migrantima, bili su UNHCR-ov partner 15 godina i jako dobro poznaju migrantsku problematiku. Natalija Havelka, izvršna direktorica CMNLJP-a, osim što pruža besplatnu pravnu pomoć (i) stranim radnicima, ujedno je i članica Koordinacije za integraciju – neformalne inicijative civilnog društva koje kroz svoj rad pružaju podršku izbjeglicama i migrantima u integraciji.

"Izradili smo metodologiju za programe integracija u lokalnoj zajednicu, koju može primijeniti bilo koja lokalna zajednica u Europi kako bi izradila svoj plan za integraciju migranata. Testirali smo metodologiju na lokalnoj zajednici, odnosno mi na svojoj osječkoj, a program se provodio u pet zemalja i prepoznat je kao primjer dobre prakse", kaže Havelka. Naime, Centar je u partnerstvu s organizacijama iz Bugarske, Češke, Italije i Slovačke od siječnja 2018. do konca 2019. godine provodio je projekt Integracija državljana trećih zemalja putem urbanih partnerstva – INTEGRA koji se financirao sredstvima Fonda za azil, migracije i integraciju EU. Projekt je osmišljen kako bi unaprijedio integraciju državljana trećih zemalja u spomenutih pet država članica EU putem razmjene znanja i iskustava među gradovima.

"Nakon što smo razvili alate krenuli smo u njihovo testiranje i to na primjeru naše lokalne zajednice – Grada Osijeka. Lokalna vlast, kao i ostali relevantni dionici, bili su otvoreni za dijalog i pripremu lokalne zajednice za prihvat osoba koje dolaze. Najveći izazov za testiranje novih metoda i alata na primjeru naše lokalne zajednice bio je taj što trenutno u gradu Osijeku nema izbjeglica, osim maloljetnika bez pratnje koji su smješteni su u Domu za odgoj djece i mladeži u Osijeku. Međutim, prema podacima koje nam je dostavio Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH, nacionalno koordinacijsko tijelo za integraciju, Plan razmještaja osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita je u postupku izrade i Osijek je jedna od mogućih lokacija", objašnjavaju u Centru za mir.

Nastavno na započete aktivnosti podrške lokalnoj zajednici u izradi gradske strategije i akcijskih planova za integraciju državljana trećih zemalja, održan je integracijski laboratorij "Izrada plana lokalne integracije državljana trećih zemalja na području grada Osijeka". U participativni proces bili su uključeni i predstavnici Grada Osijeka, akademske zajednice, regionalnog ureda Pučkog pravobranitelja, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, predstavnici Crvenog križa, organizacija civilnoga društva i vjerskih zajednica, a rezultat su definirani opći i specifični ciljevi u odabranim područjima (obrazovanje, zdravstvena zaštita i socijalna skrb, zapošljavanje i stanovanje, lokalni kapaciteti i sigurnost i podizanje svijesti građana).

Osim zagovaračkih aktivnosti na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini, Centar za mir provodi i aktivnosti podizanja svijesti i vidljivosti migrantske populacije u gradu. Tako su povodom Svjetskog dana izbjeglica organizirali INTEGRA dan te i suradnji s Gradskim društvom Crvenog križa Osijek i Udrugom Breza u Galeriji Kazamat postavili izložbu Create the Change. Izložba je predstavila radove nagrađivanih slovenskih fotografa Cirila Jazbeca, Matica Zormana, Boštjana Pucelja i Mateja Povše pod nazivom Balkan Trails. Fotografije su nastale za vrijeme migrantskog vala 2015. godine te predstavljaju individualni doživljaj svakog autora na zatečeno stanje, a pratila ih je serija Djeca na balkanskoj ruti osječkog fotoreportera Marka Mrkonjića koje su nastale za vrijeme izbjegličke krize na području Mađarske, Srbije i Hrvatske. U sklopu izložbe prikazane su i fotografije i edukativni vizuali putem kojih se građani mogu upoznati s arapskom kulturom, pronaći zanimljive recepte arapske kuhinje, saznati više o poznatim migrantima, a predstavljen je i kreativni alat – strip Sličnosti u različitosti koji upućuje na dodirne točke između hrvatskog i perzijskog jezika. Na ovaj način Centar nastoji upoznati lokalno stanovništvo s drugim kulturama, kako bi što spremniji dočekali iduću migraciju do koje može doći iz klimatskih, političkih, ratnih, humanitarnih ili bilo kojih drugih razloga.

Nedostatak integracije i stalna čežnja za domom

Što se tiče stranih radnika, oni dolaze u Hrvatsku tek kad im poslodavac ishodi radnu dozvolu i dozvolu za boravak. To je uglavnom u pitanju model "jedan plus jedan" – dozvola za jednu godinu s mogućnošću produženja na još jednu godinu, pojašnjava izvršna direktorica u CMNLJP i napominje da je integracijski moment  jako bitan stranim radnicima koji dolaze sami. "Kod nas mogu dobiti besplatnu pravnu pomoć, ali ne dolaze samo zbog toga. Njima je drago doći i komunicirati s nekim lokalnim, jer i oni imaju potrebu za makar malom količinom interakcije", kaže Havelka. Strani radnici, naime, mahom žive u smještaju u blizini radnog mjesta, izvan grada, a ionako oskudno sudjelovanje u životu zajednice dodatno im je otežala COVID pandemija. Veliki problem integraciji predstavlja i jezična barijera zbog koje su osuđeni na komunikaciju među sobom, a sve skupa dovodi do otuđenja. 

Na pitanje što rade u slobodno vrijeme, kako se zabavljaju, imaju li kakvu razonodu, Sunil odgovara: "Nogomet! Nogomet i odbojka". No, pitanje je koliko nogometa i odbojke može biti dovoljno da im odvrati misli od svakodnevice ispunjene čežnjom za domom. U Centru za mir došli su na ideju da pokušaju napraviti neka događanja koja će ih povezati s lokalnim stanovništvom pa su organizirali Nepal food fest, večeru s nepalskim specijalitetima koju je prema njihovim receptima pripremio profesionalni kuhar i koja je bila prilika da se Osječani upoznaju sa svojim novim sugrađanima. Usprkos dobroj posjećenosti, jezična barijera se opet pokazala kao najveća prepreka integraciji radnika iz trećih zemalja. 

Zapošljavanje radnika iz trećih zemalja krije i neke druge probleme; ako je poslodavac korektan, i radnici poštuju propise, problema neće biti, ali ima slučajeva kada to i nije tako. "Događa se da dođu s radnom dozvolom pa pobjegnu dalje na zapad, u tom slučaju gube legalni status i dozvolu za boravak i rad. Onda i poslodavac ima problema. Nama su se javljali radnici iz drugih dijelova Hrvatske. Događalo se da ih poslodavac odjavi, pa počnu raditi 'na crno' i prelaze u sivu zonu. Mi ih zovemo nevidljivi radnici", objašnjava Natalija Havelka. Izlazak iz legalnog radnog odnosa otvara mogućnost za mnoge nezakonitosti od kojih je rad "na crno" još najmanji problem jer ljudi bez ikakvog pravnog statusa postaju potencijalne žrtve trgovine ljudima i različitih oblika robovlasničkih odnosa. 

U Centru za mir su zato, zajedno sa tri nepalska državljanina koji imaju odobrenu dozvolu za boravak i rad u RH, osnovali Udrugu Namaste – koja će se baviti upravo integracijom stranih radnika i zaštitom njihovih radničkih prava. Udruga je već upisana u Registar udruga i Registar poslovnih subjekata, a u procesu je otvaranja poslovnog računa i upisa u Registar neprofitnih organizacija. U svakom slučaju, civilno društvo se pokazalo kao mnogo agilnije od institucija u bavljenju ovom zasad još nedovoljno vidljivom temom.

Predstavnicima jedinica lokalne samouprave u nošenju s izazovima migracija može pomoći i priručnik Integracija državljana trećih zemalja, autorica Nikolete Poljak i Lejle Šehić Relić, kojeg je objavio vladin Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. "Radili smo pregled od političkog do zakonodavnog okvira", kaže koautorica Lejla Šehić Reljić i napominje kako Europska unija traži da se radnicima koji dolaze iz trećih zemalja omogući sindikalno udruživanje, kako bi ih sindikat mogao zaštitit. "Priručnik je namijenjen lokalnoj samoupravi jer oni imaju najveću moć pa stoga mogu diktirati i tempo integracije, iako treba reći da ne ovisi samo o njima", napominje. Priručnik doista pruža dobar "nacrt" i upute za lokalnu samoupravu kako treba raditi na integraciji, pogotovo na inkluziji kao njezinom sastavnom dijelu. Stanovanje, zdravstvena zaštita, socijalna skrb, obrazovanje, zapošljavanje, društvena i politička participacija, sve su to područja u kojima lokalna samouprava može dati svoj doprinos. Brošura je detaljna i puna pozitivnih primjera, konkretnih koraka koje se mogu ili moraju poduzeti. Pri tome jasno definira ono što je ustavna i zakonska obaveza jer bi Ustav i pozitivni zakoni Republike Hrvatske trebali biti polazišna točka u suzbijanju diskriminacije.

Lokalna zajednica ipak još nije sasvim spremna na život s nekim drugačijim, pa je bilo slučajeva da građani zovu policiju zbog "ilegalnih migranta", iako je bila riječ o sasvim legalnim radnicima iz trećih zemalja. Još mnogo toga naposljetku ovisi o društvu koje je do jučer i samo bilo djelomično "gastarbajtersko", a danas postaje zemlja čija će ekonomija sve više biti ovisna o stranim radnicima. 

 

Tekst je nastao u sklopu projekta I to je pitanje kulture? koji provode Udruga za promicanje kultura Kulturtreger kao nositelj i Kurziv - Platforma za pitanja kulture, medija i društva kao partner, u razdoblju od 19. kolovoza 2020. godine do 19. kolovoza 2022. godine. Ukupna vrijednost projekta je 1.342.674,05 HRK, a sufinancira ga Europska unija iz Europskog socijalnog fonda u iznosu od 1.141.272,94 HRK. 

Više o Europskim strukturnim i investicijskim fondovima možete saznati ovdje, a o Europskom socijalnom fondu na ovoj poveznici.

Objavio/la ivana [at] kulturpunkt.hr 03.11.2021

VEZANE VIJESTI

Brisanje migrantskog iskustva

Piše: Matko Vlahović

Represija i odvraćanje ne događaju se samo na granici, već se njihovi učinci prelijevaju na institucije, društvo i svakodnevno iskustvo izbjeglica. 

Življena kultura rasizma

Piše: Josip Brković
Policijska brutalnost samo je jedan aspekt nasilja koje se provodi nad romskim zajednicama, a koji svjedoči o pogubnim učincima diskriminacije i rasizma na manjine i na društvo u cjelini.

Integracija počinje učenjem

Piše: Petra Sever
Iako pristup visokom obrazovanju osobama pod međunarodnom zaštitom znatno olakšava uključivanje u zajednicu, hrvatske institucije u tom procesu umjesto podrške predstavljaju prepreku.