Hibridne ustanove postaju nužnost | kulturpunkt

Hibridne ustanove postaju nužnost

S Damirom Batarelom razgovaramo o modelima korištenja i upravljanja prostorima Palacha, Marganova i Filodrammaticae, suradnjama i mogućnostima riječke nezavisne kulturne scene.

Razgovarala: Matija Mrakovčić

FOTO: Blanka Uzelac/Radio Rijeka

U mnogim gradovima u Hrvatskoj postoje objekti, često napuštena zdanja vojne ili industrijske baštine, koje bi organizacije nezavisne kulture mogle koristiti za obavljanje svakodnevne djelatnosti i za prezentaciju svog rada. No, procesi otvaranja, prenamjene i obnove tih prostora uglavnom su spori, neefikasni i netransparentni. Radi ukazivanja na potrebe nezavisne kulture, kao i na koristi koje oživljavanje ovakvih prostora s novom namjenom može donijeti životu lokalne zajednice, u Hrvatskoj je aktivno više zagovaračkih platformi i inicijativa. Te inicijative promiču inovativne modele upravljanja temeljene na međusektorskoj suradnji te civilno-javnom partnerstvu. Njihov je cilj utjecati na donošenje političkih odluka u ovom polju te otvaranje i realizaciju zajedničkog procesa iznalaženja adekvatnog modela obnove i vođenja takvih prostora u pojedinim lokalnim sredinama. 

Prošli smo tjedan razgovarali s Darkom Ciglarom, voditeljem koordinacijskog tima čakovečke Inicijative 1729/2, a u sljedećim ćete tjednima moći čitati razgovore s inicijativama i udrugama iz Pule, Zadra, Splita, Karlovca i Zagreba. Ovaj tjedan razgovaramo s Damirom Batarelom, predsjednikom riječkog Saveza udruga Molekula i članom udruge Šaktula.

 

KP: Možeš li nam ukratko predstaviti kronologiju događaja od dobivanja prostora na Delti, raspisivanja natječaja Grada za korištenje Palacha, Marganova i Filodrammaticae, te suradnje s novoosnovanim SKC-om? Je li gradska vlast samo donator nezavisne kulturne scene ili i partner?

D.B.: Ured Drugoga Mora na adresi Ivana Zajca 28/I u jednom je trenutku te dosta hladne zime 2005. postao uistinu premalen za sve zainteresirane aktere rastuće riječke nezavisne scene. Tih, čini mi se, 60m2 jednostavno nije bilo dovoljno. Iako su mnogi dionici koristili prostor povremeno, želja za preseljenjem je sve više postajala nužnost. Ubrzo, unutar toga istoga ureda nastaje ideja o savezu udruga koji bi zajednički nastupao pri definiranju potreba same scene i stvaranju snažnijega temelja za buduće aktivnosti, za koje je početna točka bilo upravo dobivanje novih prostorija. Tada nastaje i projektni prijedlog koji su pripremili agilni pripadnici/ice Drugoga Mora u suradnji sa svim ostalim zanesenjacima iz premalenoga ureda. Skica ubrzo ostaje ovjekovječena u pamfletu unutar kojega precizno, prema potrebama udruga i organizacija, biva objašnjeno na koji način nastaviti razvijati kreativni zanos unutar industrijskih prostora kojima se tada već očajnički tražila kognitivna prenamjena. Sjetimo se tadašnjih Hartera festivala koji su privremeno prostoru vratili vrijednost i pripremili ga na neki način za ono što će se dogoditi kasnije. 

U još jednu zimu, sada 2007, nastaje i formalno (statutom definirano) udruživanje udruga u ono što i danas znamo kao Savez udruga Molekula. Delta 5 je kao prostor na početku doista funkcionirala posve zajednički. Naknada za plaćanje hladnoga pogona se među udrugama disperzirala prema kvadraturi korištenja i činilo se da ćemo zauvijek ostati raditi u tom istom prostoru s istim brojem udruga. Početna jezgra od 5 udruga se počela raspadati negdje na biografskoj sredini saveza, oko 2010. Kriza koja je zahvatila cijeli sektor je dakako utjecaja ostavila i na javne potrebe grada Rijeke te se iznos za kulturne aktivnosti drastično smanjio. Neminovno, to je polako vodilo i prema gašenju pojedinih udruga, sve težim mogućnostima plaćanja itd. Razmišljalo se čak i o preseljenju u neki manji prostor, pokušalo se na razne načine otvoriti prema novim licima, posebno mlađim osobama. No, takvo nešto se nije dogodilo. Tome je pridonijelo i tadašnje letargično rukovodstvo što je skoro dovelo do raspada. Ipak, godine su nastavile prolaziti. Nekadašnjih 5 članica je poraslo na 7, da bi potom opet palo na 4 i negdje u proljeće 2013. je bilo jasno da Odjel za kulturu priprema novi model upravljanja prostorima Palacha, Filodrammatice, Marganova bez naknade. Posebnost ovoga pristupa je upravo u činjenici da se radi o velikoj kvadraturi prostora, o kultnim mjestima riječke povijesti koje odjednom bivaju "predane" radnicima u kulturi. Savez se tada počeo regrupirati. Odjednom je na sastancima opet bio prisutan sličan zanos kao i na samome početku. S 4 na 9 udruga kroz par mjeseci; sa 7 na 30 aktivnih govornika/ica na sastancima. 

Natječaj smo dočekali spremno te naposljetku u rujnu 2013. "pobijedili". Sad, taj prvobitni zanos uskoro biva zamijenjen iscrpnim dogovorima s Odjelom za kulturu koji su počeli odmah nakon objavljivanja rezultata. Velik broj udruga/organizacija je značio novu sistematizaciju svačijih želja. Sada nije bilo pripremljenoga pamfleta kao na početku nego se usputni kaos morao rješavati dio po dio. Odjednom je sve postalo bitno, od najobičnijih utičnica u Palachu, beskorisnih konzervatorskih markacija u Filodrammatici, nedostatka ičega na Marganovu. S.K.C. tih je mjeseci također aktivnije počeo raditi. Nastao radi definiranja problema rastuće studentske zajednice i pružanja kulturalnih aktivnosti jednoj od rijetkih preostalih industrija (fakultet!), nama je pružio oslonac pri dugačkim razgovorima s Odjelom za kulturu. Kako se radi o tijelu Sveučilišta u Rijeci, S.K.C. je u startu imao uistinu dobru poziciju za razvoj kvalitetnih aktivnosti manifestiranih kroz financiranje studentskih projekata, rad galerije koju vodi studenti za studente i dobrih festivala kao STIFF i IMPULSE. Kreativna energija nezavisne i studentske scene se počela spajati u čudnu simbiozu kvalitetnih i pristupačnih programa gdje su upravo stari prostori postali novi kreativni centri gdje grad dakako nije samo donator već i partner. Mnogima se ovaj potez u početku činio promašenim. Ipak, volja i ambicija su presudile. Danas, gotovo godinu dana nakon, pričamo o gotovo stotinu različitih programa u manje od 8 mjeseci rada, što je uz sve "ostale" koncerte, izložbe, predstave itd. uistinu brdo sadržaja za grad kao što je Rijeka, gdje vrhunac kreativnog ludila i dalje ostaje orgazmičko potezanje pića vikend ratnika na različitim punktovima diljem grada. 

Palach

KP: Nedavno je otvoren Omladinski kulturni centar Palach, Filodrammatica je u punom pogonu što se tiče iskorištenosti prostora za rad udruga, u Marganovu su se počeli organizirati programi, unatoč požaru u lipnju. Kako nezavisna scena funkcionira u tim prostorima? Postoji li publika?

D.B.: Čini mi se da se dio dionika srami ovoga za nas nekolicinu sjajnog prefiksa Palacha. Ugostitelj ponosno izostavlja O.K.C. iz svih promotivnih materijala (a naštampali su sve, od šalica za kafu do gigantskih suncobrana), S.K.C.-u također nije drag, ali još uvijek nikome nije mrzak. Priče o ostalgiji su nas za sada mimoišle unatoč rastu desnih opcija kako na ulici tako i u parlamentalnoj sferi. Otvorili smo O.K.C. uz diplomatski parti s lošim kanapeima i rock'n'rollom te glasnom porukom iz hardcore/punk/metal podzemlja. Posjećenost u prvih mjesec dana ne jenjava.

Ljudima je prostor Palacha falio koliko i meni samome. To je mjesto gdje sam često "ležao", ali kao i svi/e ostali/e nisam nikada bio u poziciji da razmišljam o programu i onome što je nužno za omladinu, na koji način smiriti susjede ili jednostavno učiniti Palach žarištem, ne samo subotom već i na tjednoj bazi. Nekako smo sami sebi rekli da će vrijeme do Nove godine biti testni period u kojem se upoznajemo kako s publikom tako i s ugostiteljem. Filodrammatica je nastavila raditi u domeni izvedbeno-scenskih umjetnosti, edukacije i novih medija. Sve je manje začudnih upita oko provedbe programa koji nemaju dodirnih točaka s Molekulom. Razvija se tihi programski profil na tragu onoga što smo i prijedlogom zamislili. Zbog Marganova sam posebno sretan. Upravo taj kompleks mi je ideološki najzanimljiviji jer tamo strogih pravila nema, tj. kako nema struje i vode svaki program je novi anarhični početak. Ono što i ostane iza nas koji se trudimo oko programa, nestane krađom ili, kako i sama navodiš, nestaje u požaru. Dežurni palioc i dalje ne odmara. Pred nekoliko dana je ponovno gorilo u zgradi koja nije u vlasništvu grada te unatoč gomili nadzornih kamera, velikom broju policajaca u civilu netko uporno pokušava spaliti ne samo Marganovo već cijelu Harteru. S druge strane dogodila se u pravom trenutku kreativna implozija, kultura se našla obujmljena u prostoru bez stalnih lutanja i to je dakako rezultiralo vrlo dobrom posjećenosti. Broj ljudi je konstanta, radilo se o dub đuskanju ili mahnitom trance plesanju ili metal punk glupiranju. Isto vrijedi i za galerijski program, diskusije itd. 

Nezavisna scena u ovim prostorima funkcionira te se otvara prema novim udrugama koje mogu nešto napraviti, daleko od glupavih animoziteta sredine nultih kada se često više energije trošilo na prepucavanja nego na samu izvedbu. 


KP: Na koji je način uređen odnos vlasnika prostora (Grada) i korisnika (SU Molekula i SKC)? O kakvom se modelu upravljanja radi? Kako je riješeno odvajanje ugostiteljske od programske djelatnosti i kako to za sada funkcionira?

D.B.: Odnos između Grada i Molekule je uređen ugovorom o korištenju prostora kroz 23. članka unutar kojih su jasno definirana prava i obveze Molekule. Objašnjeno je neplaćanje naknade za Filodrammaticu i Marganovo te plaćanje grijanja u prostoru Palacha, nužnost suradnje s S.K.C-om u vremenu od 5 godina itd. Nema nekakvih posebnih tričarija koje bi doušnici htjeli saznati. Ovo je klasičan dokument s obvezama između davatelja i korisnika gdje je propisano sve od ponašanja prema inventaru do rješavanja spora mirnim putem na sudu. 

Model upravljanja je vrlo jasan, dužni smo pokrivati glazbeni, izvedbeno-scenski, vizualni, novomedijski, književni i audio-vizualni program. Slobodno smo da sami konstruiramo kontinuitet i Odjel za kulturu s time nema problema. Što je sjajno, dakako. Postojeći ugovor smo doradili i sporazumom koji grad obvezuje na nastavak ulaganja u infrastrukturu svih prostora (dakako u financijskim mogućnostima). Naime, za sada smo djelomično riješili Palach. Filodrammatica je posebna jer radi se o baštini koju su konzervatori markirali i u takvom stanju ostavili te dakako Marganovo na kojemu osim golih zidova i dobre volje nedostaje sve ostalo. Nadolazeća godina bi i dio ovih problema trebala riješiti upravo spomenutim sporazumom. 

Odvajanje ugostiteljske djelatnosti je riješeno zasebnim natječajem od onoga programskoga. Iako se u jednom trenutku ozbiljno razmišljalo o tome da bi Molekula morala imati i šank, jednostavno za takvo nešto nije bilo financijskih mogućnosti. Velik polog nas je sve ostavio u čudu i nakon prvoga natječaja u lipnju 2014. ugostitelji Kristofer d.o.o. su postali naši novi ponuđači pića i ostalih potrepština. Za sada funkcioniramo. Šank radi i oni su još na samome početku shvatili da je Palach mjesto laganoga gubitka ili ekonomske nule. Nadam se da će tako i ostati jer naš program često nije komercijalan i posve je suludo očekivati da će u takvom prostoru cijena pića ima neku velebnu cijenu poput raznih klubova u centru grada gdje se za cijenu pića običan smrtnik dobrano mora namučiti. Sama programska dijelatnost još uvijek nije posve odvojena od ugostiteljske. Međusobno se nadopunjujemo, posebno radi većih mogućnosti unutar Palacha koji sada ima dvije koncertne prostorije čime se također jako ponosim. O definiranju odnosa putem ugovora se razmišlja, ali za sada smo prije svega solidarno realni. 

Hartera

KP: Prijava Grada Rijeke i SU Molekula svrstana je u kategoriju A natječaja za financiranje gradskog društveno-kulturnog centra Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva zbog "visoke razine spremnosti dionika za zajednički rad“. Kako je tekao proces dogovaranja suradnje s gradom? 

D.B.: Riječki kontekst je naspram ostalih gradova sjajan. Prije svega radi činjenice da smo nakon prvih informacija o razradi koncepta društveno-kulturnih centara sazvali sastanak između predstavnika Molekule i Grada, podijelili zadatke te u 48 sati imali jasnu sliku onoga što želimo raditi i na koji način. Dakle, nije bilo mnogih pitanja i još većega broja upitnika. Tome je pridonijela i pozicija u kojoj se trenutno nalazimo, a to je dakako programsko upravljanje prostorima koji bi kroz nove mogućnosti još više postali prepoznatljivi unutar kulturne scene grada. Odjelu za kulturu je stalo do toga i to je samo nastavak međusobne suradnje. Dakako, postoje i unutar ovih razgovora različite misli koje katkad neminovno vode prema problemima, ali za sad smo dovoljno unisoni u radu i onome što želimo napraviti od sva 4 prostora, jer ne zaboravimo da Delta 5 još uvijek postoji.

 

KP: Što za vas znači društveno-kulturni centar, kakav sadržaj podrazumijeva, a kakav model upravljanja? 

D.B.: Prisjećam se jedne zgode iz zgrade mjesnoga odbora u naselju gdje sam odrastao. U toj zgradi se gotovo na svakodnevnoj bazi moglo plesati, učiti štrikanju, stranim jezicima. Ta praksa je polako i sustavno nestajala tijekom 90-ih. Lokalna kulturna aktivnost je bivala povezana s širim društvenim kontekstom aktivne mladeži koja je konstruktivno provodila vrijeme ili kako to naši susjedi iznad Palacha vole reći: "omladina se znala zabavljati i potom otići kući u normalno vrijeme". 

Potom se dogodio jedan predugačak jaz između razmišljanja o slobodnom vremenu, naučili smo mnogo o kulturnim politikama i revitalizaciji prostora te društveno-kulturni centar postaje novi model razrade stare priče o kvalitetnom iskorištvanju slobodnoga vremena. Sada, iz nešto drugačije pozicije dionika civilnoga društva koji će se uskoro pozabaviti Europskim socijalnim fondom i financiranjem ponovnoga razvoja mjesta unutar kojega se moguće dobro zabaviti, nešto novo naučiti i pritom se možda i zaposliti pri razradi ideja koje se prekarno pomiču prema stabilnosti. Za nas DKC znači snažniju ulogu nezavisne scene prema jednako bitnoj poziciji spram ostalih institucija u gradskom suodnosu. Tada hibridna ustanova koju čine predstavnici civilnoga društva i gradskih odjela postaje nužnost pri daljnjem apliciranju i stvaranju snažnih programskih cjelina unutar kojih je moguće napraviti pank koncert, ali i stvoriti društveno poduzetnički hub u kojem se primjeri "dobre" ekonomije pokazuju kao alternativa neprekidnoj krizi, profitu i nezaposlenosti. Sva navedeno je Rijeci potrebno, prije svega radi gomile "kulture" koja bi ovim putem mogla uistinu i nešto društveno prouzročiti na većoj razini. Ne treba se zanositi milijunima eura koji su pred nama. Stvarati će se mikro podrške spram onih većih, te će, kao i bilo koji drugi proces, stvaranje DKC-a trajati.  

 Filodrammatica

KP: Na koji se sve načine može financirati društveno-kulturni centar i kakva je uloga strukturnih fondova za njihov razvoj? 

D.B.: Uloga strukturnih fondova je neizbježna za Rijeku, ali izbježna za neke druge gradove. Nakon ovogodišnjega posjeta Čakovcu i ACT Grupi stekneš dojam da je samo nebo granica jer je nakon godina ustrajanoga rada moguće postati posve samoodrživ.

No, uistinu, za sam početak strukturni fondovi su nužan oslonac pri nastavku što programskoga ulaganja, razvoja ljudskih kapaciteta i nešto manje infrastrukturnih zahvata. Radi se o vrlo velikim iznosima za koje većina gradskih poglavarstava vjeruje da će u suradnji s predstavnicima/icama organizacija civilnoga društva biti dovoljni kako bi se prostori doveli u svoju potpunu (pre)namjenu. DKC je vrlo širok pojam koji je teško klasičnom projektnom logikom specifično ciljati. Strateški ga možemo usmjeriti unutar zadanih omjera, ipak to nužno ne moraju biti upravo te potrebe. Čitajući razne strategije prije svega Grada Rijeke olako stekneš dojam da se radi o planu sustavnoga ulaganja u sve vrste sektora pa tako i u onaj nezavisni. Niti 2 godine otkako te iste strategije postoje, osim promjene prostornih politika, promjena dominirajućih paradigmi unutar institucija, i katkad suludih izleta gradskih vlasti u organizaciju velebnih festivala, ništa se zapravo tektonski ne pomakne. 

U tom kontekstu DKC predstavlja sjajnu alternativu. Prije svega jer se sada financijski fokus mijenja prema europskim novcima čime se spašava dotrajali proračun i financiranje kulture iz javnih potreba. Nastavljajući aplicirati na gradske/županijske natječaje udruge civilnoga društva, i pritom ne mislim samo na Molekulu, mogu nadići ovaj stalni problem budžeta koji će struktrni fond pokriti. I ovdje leži najveća dobrobit spomenute hibridne suradnje. Uzajamno se kreira potreba prema mogućnostima lokalnog konteksta u kojem se sada nalazi i Molekula kao koordinacija 4 vrlo atraktivna prostora različitosti. 

 

KP: Prema tvom sudu, kakve su zagovaračke mogućnosti organizacija civilnog društva u Rijeci i okolici? Izlazi li riječka scena u javnost?

D.B.: Ovdje smo također drugačiji i od ostalih gradova s liste A, tj. s liste prioriteta NZRCD. Nije potrebno spominjati civilni aktivizam Zagreba, Pule ili Splita. Rijeka je i ovdje posve u drugoj poziciji. Zagovaračke mogućnosti Molekule nakon ulaska u prostore Delte 5 prestaju ili se smanjuju ovisno o potrebama. Udruge unutar Molekule su bile dovoljno jasne pri definiranju ciljeva na početku. Unutar tadašnjega prostora kao i svih ovih koje trenutno koristimo je moguće organizirati svakojake sadržaje, ali primjerice organiziranih utjecaja na politiku Grada nije bilo. Što je meni osobno vrlo problematično, posebno kada se rad institucija favorzira na različite načine spram sadržaja koji nastaju u prostorijama civilnoga društva. Za okolicu je teško razmišljati. Primjerice, nikakve informacije ne dolaze iz upravnoga središta goranskoga dijela županije. Najveći hepening je bio ovogodišnji skup nacionalista u Delnicama koji je dvije godine ranije pompozno zabranjen u Zagebu. Kako je takva informacija uspjela zaobići širu javnost meni apsolutno nije jasno.

Utjecaj udruga/organizacija bi se u tom kontekstu morao politizirati. Osim toga, ove smo godine i započeli razgovore s različitim akterima, primjerice klupske scene grada Rijeke i potencijalne pripreme nekih zajedničkih programa. Jer na kraju krajeva, radi se istoj publici ili gotovo istoj publici koja pohodi većinu klupskoga programa. Dio udruga Molekule se posvetio i stvaranju nadnacionalnih platformi koje se tiču izvedenih umjetnosti i aktivizma. Drugim riječima, u javnost se izlazi, ali pravu eksplozija najavljujem s 2015, i rastom već spomenutoga aktivizma koje i ide spram LGBTIQ osoba i dakako suzbijanja desnog populizma. 

Delta, prije uređenja

KP: SU Molekula nastao je iz inicijative pokrenute 2007, a danas broji 9 organizacija u svom sastavu. Postoje li na sceni novi modeli organizacija u kulturi ili kulturnih inicijativa i nove potrebe za prostorima? Kakve su mogućnosti prenošenja znanja iskusnijih organizacija na nove?

D.B.: Prije desetak dana, predloženo je primanje novih članica u Savez. Rijeka ima veliki broj sjajnih udruga i s novim akterima je bitno snažno krenuti u novim prostorima. Radi se o 3 udruge i ako Skupština odobri, Molekula će imati 12 članica. Sad, što će to sve značiti ili neće vrijeme će pokazati. Tvrdim da je to nužno zlo pri nastavku rada i osnaživanja. Za novim prostorima nema potrebe jer ako ostvarimo zamišljenu policentričnu varijantu DKC-a, tada bi trebalo biti i više nego dovoljno mjesta za svih 12 članica. Molekula nema pretenzija biti revolucionarnom u otkrivanju novih modela korištenja ili stvaranja novih inicijativa. Nastavit će se raditi na revitalizaciji prostora, suradnji s Gradom i produkciji programa. Najveća novost će nadam se biti zagovaranje k hibridizaciji. Ako se ovo dogodi, za Rijeku će to biti sasvim dobar početak, dakako nov, u kojem neće biti jednakijih. Ili sam samo ja previše sklon politizaciji procesa. Reći ću onako posve karakteristično za kraj: "vrijeme će pokazati".

Objavio/la matija [at] kulturpunkt.hr 02.11.2014