I moj brat Robert također | kulturpunkt

I moj brat Robert također

Kako su stranački predizborni spotovi postali predizborni skečevi i zabava za narod.

Piše: Marija Andrijašević
  • A
  • +
  • -

Neki dan me, baš prije izlaska, zove prijatelj na mobitel i nabraja sve koji me čekaju u autu. I moj brat Robert, također, kaže prijatelj na kraju i počne se smijati kao da je provalio neku nenormalno smiješnu bazu. Dan poslije, neki penzioneri, svaki od preko sedamdeset godina, nadglasavaju se tko bi mogao potvrditi neku njihovu starozavjetnu dogodovštinu i jedan od njih, očito ne baš uvjeren u tu dogodovštinu veli: Je, potvrdit će to Pero. I moj brat Robert također. Sve penzionerke koje su se našle pokraj tog smiješnog društvanceta počele su namigivati jedna drugoj i gurati se laktovima kako bi pikirale macana penzionera koji je provalio tu urnebesnu bazu.

I dok sam se, naslonjena na prozorsko staklo autobusa, zapravo i ja smijala s njima, razmišljala sam kako se bar jednom, u četiri godine, taj porezni novac koji ulažemo u zapravo nikakve humoristične i ine serije po televiziji, nije uložio u nešto što je u rangu Top liste nadrealista i Đurinih kućnih čarolija. Sjećate se toga, zar ne?

No, nedavno su na našoj javnoj televiziji započele stranačke predizborne čarolije.

Uvjerljivo najridikulozniji ispada taj spot s Nikom Kovačem gdje se pojavljuje "I moj brat Robert također". Kako ne bi zaostali za uzvraćanjem HDZ-ovcima, SDP- je napravio parodiju na spot s Nikom. U glavnoj ulozi je Jadranka Puž. I njena sestra Barica također. Bez Barice se ne bi moglo.

Iako je većina stranačkih kampanja krenula zapravo s raznim podmetanjima i ismijavanjima, ono što se inače radi četiri godine sad treba nekako sabiti u što kraće predizborno vrijeme tako da smo se nagledali svega i svačega. U nas se još ne događa kampanja u kojoj političari stječu poene na račun svog rada. Ovdje se događa ona koja se oslanja na nerad i pogreške vladajućih stranaka ili oporbenjaka. Demokracija je, bar kad su u pitanju izbori, najgora vrsta "legitimnog" verbalnog linča protivnika s druge strane. I to smo, sad dok glumimo publiku, svi iskusili.

Poslije one ankete o kojoj sam pisala u jednoj od prijašnjih Poptika, dvaput mi se pismeno javio Zoran Milanović, a jednom i Željka Antunović. Poslali su mi i nekakav izborni list u kojem predstavljaju svoje ciljeve i program. Potrudili su se biti korektni pa nisu na tiskanicama stavljali svoj logo. Valjda da osiguraju sigurnu dostavu pošiljke. A ja sam se, valjda da si osiguram anonimnost, predstavila kao svoja majka. Toliko o povjerenju koje pokazujemo jedni drugima.

A i neki pripadnici alternative, ove mlade, urbane, odlučili su dati svoje povjerenje HNS-u bez nekog posebnog razloga. Naime, netko se dosjetio za HNS napraviti uvjerljivo najuvredljiviji predizborni spot, a to je onaj gdje neka tri dečka nemaju pojma zašto će glasati za HNS, ali će glasati za njega (iako sliježu ramenima na pitanje zašto?) jer je to HNS. Možda se taj potez od strane HNS-ovaca može i razumjeti, ako se recimo pretpostavi da ne žele zarađivati poene na blaćenju drugih stranaka.

Tko god je osmišljavao ove predizborne spotove, pokazao nam je da se ovaj put kod nas ne bira onaj tko je učinio više ili možda ona stranka koja predstavlja manje zlo, nego ona koja će nas najviše nasmijati na račun onog drugog.

Ali, što kad vam nije do smijeha? Kad vam nije do Nike Kovača i njegovog brata Roberta? Što kad vam nije do Jadranke Puž i sestre Barice? Što ako vam je, ovaj put, stalo do fair playa, nekakvih ozbiljnih lica koja će predstavljati nekakav cilj, a ne sredstvo?

Zapravo me najviše brine što ću, na dan izbora, biti kod kuće i što bih se, ako se odlučim izaći na izbore, htjela jasno opredijeliti za nešto iz uvjerenja. Ne, npr. kao Jacques opravdavati svoj nastup za HDZ zato jer su me dobro platili. On kao ne pjeva iz uvjerenja nego za novce. Al', možda se može drugačije od Jacquesa.

Možda, evo hipotetski govoreći, postoji mogućnost odlaska na izbore, ne da potvrdim jednima kako su dobro zaje*ali druge i postali penzionerski ili mladenački vic, nego zato jer su me uvjerili u nešto. Al' problem je što se ne osjećam uvjerenom. (N)I moj brat Robert, također.

Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 23.11.2007