Intervju: Feđa Vukić | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Intervju: Feđa Vukić

Feđa Vukić, urednik još uvijek neobjavljene knjige "Savska 25 - arheologija modernosti u prostoru Studentskog centra", govori o značenju prostora Savske 25 te knjizi koja kroz 12 auto

Razgovarala: Dea Vidović

Zašto je Savska 25 važan prostor?
O tome zašto je to važan prostor upravo pokušava svjedočiti zbornik Savska 25 – arheologija modernosti u prostoru Studentskog centra. Ta je adresa važna zbog toga jer je jedna od središnjih pozicija u gradu Zagrebu, a koja je stjecajem okolnosti do dana današnjeg ostala zapuštena i neuređena, kao i mnoge druge. To bismo vjerojatno mogli prepisati jednom specifičnom stanju razvoja urbane kulture, pa tako i urbane strukture u Zagrebu, a koja je, usudio bih se reći tipična za dobar dio Hrvatske. To je stanje koje se može opisati kao permanentna tranzicija ili pak tranzicija kao stanje u kojem se uspostavlja neka vrsta hibridnih identiteta u istom prostoru. Naime, određene društveno-političke i ekonomske okolnosti u nekim tipovima društva i društvenim organizacijama nikako se ne mogu do kraja, barem javno izrealizirati pa ona uvijek, iako je jedna društveno-politička ili ekonomska okolnost prestala postojati, nastavlja živjeti u novim i tako se pretvara u nove idenmtitretske (institucionalne, predmetne, prostorne, legislativne ili osobne) oblike. I upravo je Savska 25 jedna od takvih lokacija koja pokazuje te karakteristike i zbog toga je ona i danas toliko problematična kako u fizičkom tako i u institucionalnom smislu. I mislim da je to cijela njena povijest, od početka 20. st. otkad je tamo bila tvornica namještaja Bothe i Ehrmann, pa onda kroz sve promjene funkcije te lokacije, počevši od Zagrebačkog zbora koji je tamo uselio 30tih godina, koji je nakon 45 godine promijenio ime u Zagrebački velesajam, da bi od konca 50tih godina do danas tamo bio Studentski centar.

Kako je došlo do ideje da se napravi zbornik Savska 25?
Početkom 2004. godine Mladen Martić, tadašnji voditelj kulture u Studentskom centru pozvao me da mu dam prijedlog projekta koji bi na posvjedočio kulturni identitet te adrese. Naravno, to je učinio poznavajući moj rad na knjizi Zagreb-modernost i grad. Imajući to iskustvo predložio sam sličan model; da se napravi zbornik od više tekstova koji bi u jednoj specifičnoj optici zasnovanoj na različitim pogledima ponudili čitanje te gradske adrese kroz tekstove autora, ali i kroz vizualni materijal koji je vrlo važan dio dokumentarija te gradske adrese i koji je uglavnom, što će se vidjeti u knjizi, neobjavljen i nepoznat. Zašto arheologija? Pa upravo zbog toga jer hibridnost stanja permanentne tranzicije na toj adresi jednostavno niže materijalne slojeve koji tamo nastaju i nestaju. Oni su danas fizički i metafizički u tom prostoru, a teorijski se taj tematski okvir naslanja na nešto što je u anglosaksonskoj društvenoj teoriji u zadnjih 15tak godina poznato kao the archaeology’s of the contemporary past, odnosno pokušaj da se teorijski i kritički zahvati metodom istraživanja arheoloških slojeva u nešto što bi bio kulturalni profil društva. Naravno ovdje je riječ o jednom metodološkom cross overu, dakle korištenju metode arheologije u svrhu istraživanja kulture ili kulturalnih studija kako bismo to nazvali danas.

Na koji način si odabrao autore?
Mogao bih reći da sam pokušao iskrižati dva kriterija: prije svega ljude koji su svojim djelovanjem svjedoci nekog trenutka stvaranja kulturnog identiteta u tom prostoru. Prije svega, naravno mislim na vrijeme kulturnih aktivnosti Studentskog centra od kasnih 50tih na dalje, ili s druge strane, ljudi koji su eksperti u svom području, a koji se bave nekim aspektom urbane kulture grada Zagreba, bez obzira na generacijsku pripadnost. Išao sam namjerno na pripadnike različitih generacija kako se pristupi u knjizi ne bi zatvorili u jednu školu ili način mišljenja. U knjizi su tekstovi raznoliki i žanrovski. Što mislim da je i prednost knjige, jer neki polaze od striktno znanstvene metodologije dok drugi imaju esejistički pristup. I ono što je značajno napomenuti je da tih 12 tekstova u potpunosti obuhvaća sve aspekte djelovanja, i Studentskog centra, pa čak i šire od adrese Savskja 25, pogotovo kad je riječ o medijskim projektima koje je SC, kao institucija, poduzimao, počevši od utemeljenja Radija 101 pa na dalje.
Ova knjiga nije mišljena kao monografija ili kao knjiga koja bi izašla povodom obljetnice Studentskom centra?
Ne, knjiga Savska 25 – arheologija modernosti u prostoru Studentskog centra nije uopće prigodničarska monografija. Ona je zbornik radova koji treba prikupiti krhotine po arhivima razasutih elemenata memorije kulturnog identiteta jedne gradske adrese. I na taj način potaknuti na neka daljnja istraživanja. Usudio bih se čak reći da svaki od 12 tekstova iz knjige može biti temom neke buduće knjige ili čak neke buduće znanstvene disertacije ili magisterija. Ona je na neki način čuvanje onoga što se sad neposredno može spasiti iz arhiva te gradske adrese, a koji su nekoliko puta bili nemilosrdno rasipani i bacani. Ujedno je to i poziv široj kulturnoj javnosti na uključenje u dijalog oko svjedočenja kulturnog identiteta te gradske adrese koji je vrlo važan. Jer, čini mi se da na razini nekakvog simboličkog primjera upućuje na to kakve su se strategije i prakse proizvodnje kulture događale u modernoj povijesti u Zagrebu pa i u Hrvatskoj, a što bi u toj nekakvoj optici jedne moguće arheologije neposredne prošlosti kao društvene kritike, mogle biti vrlo poticajne za promišljanje onih praksi proizvodnje kulture koje se tek sad stvaraju ili će se stvarati u nekoj neposrednoj budućnosti.
Zašto knjiga nije izašla kada je završena u ljeto 2004. godine?
Još u rujnu 2004. godine, knjiga je prelomljena i napravljena je njena maketa i dovedena je do toga da je treba samo lektorski korigirati i nakon toga predati u tisak. Upravo tada ili malo prije toga došlo je do smjene uprave u SC-u. I od onda do danas se nije dogodilo ništa, odnosno dogodilo se samo to da se, evo prije mjesec dana, tekstualni dio te knjige, ali označen naslovom monografija Studentskog centra, pojavio na Internet stranicama Studentskog centra u Zagrebu. O tome se vjerojatno može spekulirati na različite načine, ali činjenice očito upućuju na to da je sadržaj knjige jednoj Upravi Studentskog centra kao nakladniku bio prihvatljiv, a drugoj nije. Osobno pretpostavljam da je riječ o ideologijskom jazu, odnosno da se tu dogodila jedna pukotina u mišljenju između onoga što je očekivala jedna Uprava i ovoga što očekuje nova Uprava. U čemu su točno problemi to ja, kao urednik, nikada nisam uspio saznati, jer na žalost sama nova Uprava Studentskog centra to nikada nije komunicirala prema meni, a istovremeno se potpuno neovlašteno služi mojim imenom i imenima autora na stranici na Internetu.
Činjenica je da je nova Uprava bez znanja urednika i znanja autora objavila tekstove na Internetu, i to tekstove koji uopće nisu niti mišljeni za objavljivanje na Internetu i zapravo kao neku nepotpunu dokumentaciju Savske 25, jer su objavljeni samo tekstovi, ali ne i fotografije. Koje je tvoje mišljenje o tome?
To je smiješno ali vjerojatno upućuje na to da knjiga očito ne ispunjava nečije zamisli o toem kako se treba ili može baviti kulturnim identitetom neke gradske adrese. Naime, objaviti samo jedan dio knjige, kažem samo jedan dio jer su fotografske ilustracije vrlo važan dio koncepcije i dokumentarističke vrijednosti knjige, naprosto je smiješno, gotovo bizarno. To je kao da netko radi film i očekuje ga pustiti u redovno prikazivanje u kino dvorane, pa ga recimo nekoliko dana ili tjedana prije premijere pusti pola na Internetu i sad očekuje da ljudi još tu nešto komentiraju ili sudjeluju u njegovom kreiranju, a da pritom uopće ne konzultira niti režisera ni recimo glumce i tome slično. Tako niti ja nisam bio konzultiran niti pitan ništa u vezi tog objavljivanja na Internetu. U svakom slučaju potez je posve besmislen i I mislim da kao takav samo upućuje ne ideologijske probleme u shvaćanju kulture I kulturne proizvodnje danas u Zagrebu i Hrvatskoj. Naposljetku, to je problem slobode mišljenja i govora jer internetsko sankcioniranje jedne knjige kako bi se “izbjegle greške” samo upućuje na totalitarni model shvaćanja kulture u kojem postoji pravo na samo jedan (bezgrešni) model mišljenja.
Koji su daljnji koraci?
Mogu samo reći sljedeće – knjiga Savska 25 – arheologija modernosti u prostoru Studentskog centra sigurno će se kad tad pojaviti u svome izvornom tiskanom obliku i na tome radimo i dalje.

O ovoj temi pisali su:
Radio 101
Večernji list
Vjesnik

Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 20.02.2006