Istra – zemlja koju ne želiš napustiti | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Istra – zemlja koju ne želiš napustiti

Biljana Kosmogina, spisateljica i jedna od sudionica 8. Festivala fantastične književnosti osvrnula se na ovaj istarski festival.

Piše: Biljana Kosmogina
  • A
  • +
  • -

Istra (Istria) je krasan predio Hrvatske, koji u ljetnom periodu ultimativno širi džinovski suncobran izobilja turističke ponude i dinamike kulturno-umjetničkih i zabavnih sadržaja, čiji neodvojivi dio čine mnogobrojni festivali. Rado se sjećamo onih koje posjetimo, a naročito onih na kojima sudjelujemo. Imala sam čast boraviti tamo tri dana u gostima, povodom 8. Festivala fantastične književnosti (FFK) od 7. do 9. kolovoza, koji je otpočeo u Pazinu, a onda "prošetao" magičnim trokutom na relaciji: Pazin – BaleKringa, zahvaljujući sjajnoj organizaciji Jules Verne kluba iz Pazina, i suorganizatorima: udruzi Albus Pazin, Pučkom otvorenom učilištu Pazin, Turističkoj zajednici središnje Istre, Općini Bale, Knjižnici Bale i Općini Kringa.

 

Istinska draž i egzotika Istre leže u istarskom narodu i njegovim predanjima, misterijima i legendama, žilvernovskim jamama i pećinama, zakopanom blagu, duhovima, vanzemaljcima, i svemu onom što rasplamsava maštu, inicirajući organizatore da tradicionalno svake godine FFK bude u duhu druge teme – oblasti. Potpomognut književnim natječajima i frekventnim izdanjima zbirki priča i romana, ovaj Festival je do sada predstavio i približio publici: onostrane civilizacije, stare bogove, vampire, divove, putovanja u budućnost, u prošlost, i sve drugo što podrazumijeva žanr SF & Fantasy, koji svuda u svijetu ima svoje poklonike: ljubitelje, simpatizere, a često i fanatike (ekstremiste).

Ove godine FFK nas je suočio sa dinosaurima. Prve večeri Festivala u prijatnom ambijentu Pazinskog Kaštela koji datira iz 10. stoljeća, podno kog zjapi grotlo Vernove inspiracije – ambis jame Pazinčice, pod organizacijskom i voditeljskom palicom Davora Šišovića, predstavljeno je nekoliko knjiga novih i već oprobanih autora, uz časopise i fanzine SF oblasti.

roman_Strasni_finalRade Jarak, priznati prozaista i pjesnik iz Hrvatske, otvorio je književnu večer predstavivši svoj prvi roman SF žanra -  Strašni, objavljen ove godine pod pokroviteljstvom izdavačke kuće Zoro, koja godinama uspješno afirmira SF u regiji. U Jarkovom romanu je posljednji  dinosaur kao hiperinteligentno biće, pod udarom progonitelja - mnogo okrutnije i bahatije vrste – genetskih antipoda, nazvanih Novi.  Predstavljen je roman prvijenac, poznatog fotografa Damira Hoyke Xavia, u izdanju zagrebačkog VBZ-a. Došli su do izražaja i fanzini Parsek i Eridan, koji potiču mlade neafirmirane autore, zatim renomirani SF časopis UBIQ te radionica pisanja SF-a Laboratorij fantastike, Zorana Krušvara. Prezentirani su i projekti u nastajanju. Prvo roman mlade spisateljice Ivane D. Horvatinčić Pegazari, o jahačima krilatih konja koji iz ljudskog svijeta dolaze u mitsku zemlju Eponiju, da bi pomirili dvije zaraćene vrste, a zatim animirani film o najpoznatijem istarskom vampiru Jure Grando – štrigun iz Kringe, autora Martina Babića, studenta animacije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Centralno mjesto večeri zauzela je zbirka  Priče o dinosaurima“ nastala objedinivši maštovite vizije dinosaurusa, njihove karaktere i sudbine, u radovima hrvatskih, srpskih i bosanskih autora:  Aleksandar Žiljak, Jasmina Blažić, Tamara Lujak, Sanja Tenjer, Pavle Zelić, Milena Benini, Zoran Krušvar, Robi Selan, Mirko Grdinić, Damir Janković, Ed Barol, Dragana Stojiljković, Zoran Vlahović, Anto Zirdum, Danijel Bogdanović, Ivica Milarić, Admadin Jašarević, Mario Rosanda, Ana Domini, Boris Švel.

kosmogina_finalU završnici prve večeri festivala, predstavila sam svoju knjigu fantazmorgazmičkih priča F book i nastupila performansom Cosmic Pussy Power. U prvom dijelu, na video beam-u je prikazan kompleksan odnos između Kosmogine i njenog roba, kidnapiranog vanzemaljca Slave-ka s planete FakOrDaj, dok je u drugom, izveden transgender dance uz After Dark. Večer je završena koncertom lokalne grupe Veja, koja je prisutne razgalila kombiniranjem elektronskih melodija, gajdi i bongosa.

Da je istarskim dinosaurusima FFK s razlogom posvećen, uvjerili smo se drugog dana, kada su sudionici i gosti grupno odvezeni autobusom iz Pazina u Bale, obližnji povijesni spomenik, gradić pored koga su u zaljevu Porto Colone, blizu obale, prije dvadesetak godina pronađeni fosilni ostaci izumrlih džinova. Iza ručka, organizatori su nam na opću radost, omogućili bezbrižno popodne na obali i uživanje u valovima, bogatu gurmansku trpezu sa sočnim fileima i kotletima kloniranih genetski mutiranih dinosaurića sa obližnjeg laboranča, posjet gradskoj knjižnici te nadahnuto predavanje o dinosaurima koje je kriptozoolog Aleksandar Žiljak održao u gradskoj galeriji. Poučeni o tim misterioznim, drevnim entitetima koji su 60 milijuna godina suvereno vladali Zemljom, saznali smo o mnogim vrstama, njihovim odlikama i načinu života. Na primjer, gušteroliki Brahiosaurs, dužine 25 m, visine preko 12 m, težio je od 15 do 78 tona i bio biljojed građe žirafe, malog mozga i rupičaste lubanje. Koliko su stručnjaci i suvremena tehnologija uspjeli u vjerodostojnoj rekonstrukciji izgleda i života dinosaura, utoliko je interesantniji podatak da do sada nisu uspjeli otkriti njihov "jezik", odnosno zvuke kojima su komunicirali i oglašavali se. To ostaje u domenu nagađanja, ali ih hipotetički uspoređuju s frekvencijom tonaliteta krokodila i pojedinih vrsta ptica.

.

autori_zbirke_Price_o_dinosaurima_finalPoslije književne večeri, održane u okviru fascinantnih srednjovjekovnih kaštelskih zidina, ispred palače Bembo iz 15. stoljeća, gdje su izdavači predstavili nova izdanja, a autori spomenute zbirke priča o dinosaurusima čitali odlomke, uz najavu budućih projekata vezanih za afirmaciju fantastike u Hrvatskoj i regiji, Bale smo napustili u kasnim noćnim satima, vratili se u Pazin i nastavili ponoćne diskusije i razmjenu dojmova, na terasi gostoljubivog hotela Lovac.

U nedjelju, posljednjeg dana, kada smo se oprostili od Pazina i dinosaurusa, uputili smo se u gradić Kringu, gdje je u tijeku izgradnja Europskog suhozida/Europian Stonewall, započetog 2007. godine, koji prijeti da veličinom nadmaši Kineski zid. Svatko od prisutnih je ponaosob položio "svoj kamen" podrške, da bismo potom otišli put vampirskih legendi Kringa gdje je postojbina najpoznatijeg istarskog vampira Jure Granda koji je umro 1672. No, on je punih 16 godina iza svoje smrti povampiren nastavio terorizirati mještane, čak i vlastitu udovicu obljubljivati i zlostavljati, sve dok svima nije dozlogrdio. Štrigun Jure Grando je autentičan mit, koji je na užas lokalnog župnika, prerastao u izvrstan općinski turistički proizvod. Na gradskom trgu, ispod spomen ploče s njegovim imenom, bili smo upoznati s njegovim (zlo)djelom, a neizbježna je bila i grupna posjeta lokalu Vampir, koji osim mračnog labirinta na ulazu i vampirskog kovčega u zagrobnoj sobi, sablasnim instalacijama po zidovima, u crvenom enterijeru, kroz favoriziranje straha i zagrobnog života, nudi specijalizirane koktele tipa: Vampirski orgazam, Ujed vampira i sl. Kokteli su svima prijali, baš kao i obilan ručak iza toga, no ovog puta nismo jeli vampirske specijalitete i dinosaurske kotlete, već oprobane gastro-perverzije tradicionalne istarske kužine.

kosmogina_prestravljena_finalIza oproštajnog ručka u Kringi, pozdravili smo se sa domaćinima, uz želju nastavka dobre tradicije Festivala fantastične književnosti, puni predivnih dojmova i pored povremenih šokova, praćenih dizanjem kose na glavi. Meni se osobno kosa nije dizala zbog vampira i ostalih karakondžula, već najprije zbog oduševljenja izborom istarskih gurmanskih đakonija i degustacije magičnih nektara sa istarskog podneblja: grape, biske, medice, višnjevice, travarice, bijelog i crnog....

Na koncu, svi gosti su bili osuđeni na iste slatke muke, s kojima bi se ponovo rado susreli i sljedeće godine, s novom temom i novim fantastičnim otkrićima i iskustvima. Citiram izreku: "Istra je mala zemlja, u dva je dana možeš s kraja na kraj pješice pregaziti... No, i u tako maloj zemlji sasvim se lijepo možeš izgubiti”. Dodala bih: "…i ostati u trajnoj egzaltaciji, bez želje da je napustiš."

Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 24.08.2009