Izgubljeni smisao riječkog proračuna za kulturu | kulturpunkt

Kulturoskop Tekst

<

Izgubljeni smisao riječkog proračuna za kulturu

Riječki gradski proračun porastao je za oko 3% što znači da je, kada uračunamo inflaciju, ostao na prošlogodišnjoj razini, ali je došlo do značajnije preraspodjele sredstava tako da je dones

Piše: Davor Mišković

U ovom iznosu nalaze se plaće kulturnih radnika, održavanje kulturne infrastrukture – zgrada i opreme – investicije, kao što su izgradnja ili bolje rečeno pripreme za izgradnju Muzeja moderne i suvremene umjetnosti i Gradske knjižnice, i, naravno, sredstva namijenjena ostvarivanju programa. Što je motiviralo ovakvu preraspodjelu sredstava koja je dovela do smanjivanja proračuna za kulturu za sada ostaje u domeni nagađanja jer Poglavarstvo i pročelnica Odjela za kulturu još nisu argumentirali ovo smanjenje. Smanjivanje proračuna samo po sebi ne znači katastrofu, smanjeni proračun može biti čak i razvojni (što bi npr. bilo u skladu sa Smjernicama Gradskog poglavarstva za mandatno razdoblje 2005 – 2009.), ali struktura proračuna ne nagovještava blistave dane. No, krenimo redom…Od spomenutog 18 milijunskog smanjenja čak 16 milijuna odnosi se na kapitalna ulaganja u objekte kulture. Do ovog smanjenja došlo je zbog toga što se u 2006. godini očekuje priprema projekta Gradske knjižnice i priprema gradilišta za gradnju Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, što ne iziskuje toliko sredstava koliko je bilo potrebno ove godine kada se radilo o kupovini zemljišta za Gradsku knjižnicu i o izradi projekta MMSU-a. Ne treba zaboraviti da je u 2005. godini kupljena i zgrada Hartere za potrebe Kulturnog centra mladih. Ono što je u ovom dijelu proračuna upitno jest ima li Grad dovoljno sredstava da paralelno gradi novu Gradsku knjižnicu i Muzej suvremene umjetnosti te da istovremeno postojeći kulturni pogon održava na sadašnjoj razini. Ako je suditi po proračunu za 2006. i medijskim istupima čelnih ljudi Grada, koji naglašavaju kako Grad ulaže znatna sredstva u kapitalne objekte u kulturi, izgleda da ove investicije ipak postaju financijsko opterećenje. Ova situacija u kritičnu poziciju stavlja upravo kulturne djelatnosti jer očito je da Gradsko poglavarstvo insistira na uštedama u ostalim stavkama proračuna za kulturu, zapravo na uštedi u programskom dijelu. Kako se u 2007. godini očekuje i značajan porast investicijskih sredstava u proračunu u narednim godinama možemo očekivati dodatno smanjenje dotoka sredstava za redovito funkcioniranje kulturnog sustava.
Plaće i troškovi funkcioniranja ustanova čine najvažniju stavku proračuna i ona bilježi lagani porast u odnosu na prošlu godinu. U novcu ta stavka iznosi oko 52 milijuna kuna, a u postotcima čini 62% ukupnog proračuna za kulturu. Već je godinama uvriježeno da se o ovom dijelu proračuna ne raspravlja. On nije predmetom odlučivanja kulturnih vijeća, nije predmetom interesa stručne javnosti, njime se ne bave mediji. To je onaj segment kulturne politike u kojemu vrijede isključivo socijalni kriteriji – kako ljudima osigurati plaće, tople obroke, naknade za prijevoz, a često i sredstva za obavljanje dopunske djelatnosti. I tako dolazimo do programa, do onoga zbog čega cijeli kulturni sustav i postoji. Za programe je u 2006. godini predviđeno oko 9 i pol milijuna kuna, što čini skoro pa velikih 12% proračuna za kulturu. Ako izuzmemo investicije 16 % proračuna namijenjeno je programima, a 84% hladnom pogonu (samo da podsjetim da se u okviru teorije i prakse kulturnih politika preporuča da omjer hladnog pogona i programa bude 50 – 50). U proračunu za 2005. godinu bilo je predviđeno oko 12 i pol milijuna kuna. Dakle, opseg programskih sredstava smanjen je gotovo pa za četvrtinu u odnosu na 2005. godinu. Zašto je došlo do značajnog smanjenja programskih sredstava nije jasno. Tu ne postoji suvislo obrazloženje kao kod investicija. Štednja tomu ne može biti razlog jer proračun je ipak izraz ekonomske racionalnosti, a znamo da se štednjom prije svega smanjuju troškovi održavanja ili radne snage – kako u automobilskoj industriji tako i u kulturi. Na onome što je krajnji rezultat neke djelatnosti se ne štedi. Odluka da se opseg cijelog sektora smanji također ne može biti razlogom smanjenja programskih sredstava jer bi se ta odluka odnosila na dokidanje neke institucije ili pak cijelog područja, što nije slučaj. Naprotiv, ulazi se u nove investicije, kultura je u Smjernicama za mandatno razdoblje 2005 – 2009. Gradskog poglavarstva navedena kao jedan od najvažnijih razvojnih resursa grada. Dakle, o čemu se radi? Možda nam odgovor na to pitanje može dati promatranje jedne stavke proračuna, i to one koja se odnosi na Muzej moderne i suvremene umjetnosti. MMSU se može smatrati najvećim gubitnikom ovog proračuna. Građevinsku investiciju ne prati baš ništa. Sredstva za otkup umjetničkih djela smanjena su za gotovo 25% i iznose tek 310.000 kuna, a sredstva za programe muzeja smanjena su gotovo za 50% i iznose tek nešto više od 430.000 kuna. Kad je već donesena odluka da se gradi Muzej suvremene umjetnosti bilo bi logično očekivati da će programi Muzeja biti prioritetni u svakom pogledu. Osim toga, izgradnju novog Muzeja trebala je pratiti mobilizacija svih resursa vezanih uz suvremenu likovnu umjetnost kako bi novu zgradu dočekala izgrađena likovna scena i međunarodna relevantna djela. Kako je krenulo, dobit ćemo zgradu koju ćemo naposljetku popuniti izložbama lokalnih portretista ili će se u nju useliti nova riječka umjetnost osamdesetih, sve na radost naše kulturne elite i vječne joj alternative. Gubitnici su zapravo svi, jer svima su smanjena sredstva za programe, no primjer MMSU-a odaje odsustvo bilo kakvog promišljenog djelovanja. Naime, slična je situacija i s gradskom knjižnicom, drugim kulturnim ustanovama i udrugama. Kulturna vijeća koja su osnovana 2005. godine i koja su odlučivala o konkretnim iznosima za pojedine programe stavljena su ovom odlukom u poziciju malodobnika kojemu je potrebno odrediti staratelja. Njihove procjene potreba odbačene su kao fantazijske i time su stručna tijela, po tko zna koji put, ispala smiješna. Značaj ovoga je dalekosežan jer je ideja o autonomiji kulturnog sustava odbačena kao nerealna.
Čini mi se da je ratio ovog proračuna iracionalnost. Naime, ne postoji logička povezanost između njegovih stavki, iz njega se ne može očitati nikakva kulturna strategija, nikakva ideja o tome što se želi s kulturnim sektorom kao cjelinom. (Naravno da postoje društveno relevantne kulturne manifestacije koje imaju jasnu funkciju, ali o smislenoj cjelini nema govora.) Smanjivanje programskih sredstava u riječkom proračunu očito nije plod neke smišljene namjere nego se radi o iracionalnom odgovoru na realnost, istu onu zbog koje su odbačene prosudbe kulturnih vijeća, a to je pomanjkanje novca. Pa ipak, manjak novca nije taj koji je problematičan nego odgovor na tu realnost. Smanjivanje programskih sredstava u krajnjoj konzekvenci vodi u razaranje kulturnog sustava. Naime, nema potrebe za kulturnim sustavom koji nema output i stoga je tendenciju nagovještenu u riječkom kulturnom proračunu potrebno preokrenuti, kako bi uopće sačuvali kulturni sustav. U suprotnom kultura će (p)ostati dekor političkog sustava.

Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 20.12.2005