Žalosno je da nema konsenzusa o tomu tko bi trebao raditi postav, da ne postoji jedan čovjek koji bi to mogao napraviti. Ili postoji, pa mu ne daju. Jer, to treba jedan čovjek raditi; inače je, kao što bi Zagorci rekli, "puno baba – kilava deca".

Svi se oko tog muzeja prepucavaju, a umjetnost im je u tome najmanje važna; svi jedan drugoga ruše, a zapravo ruše umjetnost i kritiku. Naše siromaštvo je ogromno, a svi hoće samo zarađivati. Čovjek, naravno, mora imati novca, ali ne može zbog toga stradati ono osnovno. Ljudi se bave s puno poslova odjednom, dok posao izrade koncepcije stalnog postava traži apsolutno čitavog čovjeka.

Ne mislim da je ijedna koncepicja postava toliko loša da bi mogla dovesti u pitanje sam muzej, ali, trebalo je naći konsenzus o tomu tko najbolje zastupa suvremenu hrvatsku i uopće umjetnost. Jer nema posebnih umjetnosti: umjetnost je umjetnost.

Što se tiče samih umjetnika i potrebe da oni reagiraju - njihova riječ je njihovo djelo, a kritika je ta koja bi se trebala osvrtati na događaje. Mi na žalost te kritike nemamo; fali nam kritičkog duha.