Izlazak iz knjižničarske melankolije | kulturpunkt

Izlazak iz knjižničarske melankolije

Neke od vodećih svjetskih akademskih institucija usprotivile su se problematičnom poslovnom modelu koji u ime privatnog profita iskorištava javnim novcem financirana znanstvena istraživanja.

Piše: Ivana Pejić

FOTO: Rich Grundy/Flickr

Krajem veljače Sveučilište u Kaliforniji, jedno od najznačajnijih američkih znanstvenih centara, odlučilo je otkazati sve pretplate na časopise u izdanju Elseviera, najvećeg komercijalnog izdavača akademskih radova čije su publikacije dosegle astronomske cijene, nedostižne čak i najprestižnijim sveučilištima. Unatoč višemjesečnim pregovorima, Elsevier nije bio voljan ispuniti ključni zahtjev Kalifornijskog sveučilišta – osigurati slobodan pristup znanstvenim radovima produciranim na njihovim kampusima, koji čine gotovo deset posto ukupnog američkog izdavaštva. Iako bi nove informacijske tehnologije mogle omogućiti univerzalni pristup znanstvenim informacijama, monopol velikih izdavača i astronomske cijene pretplata na časopise zatvorili su pristup znanju i učinili ga nedostupnim velikom broju znanstvenika i istraživača diljem svijeta. Predstavnici Kalifornijskog državnog sveučilišta pozvali su se stoga na njegovu temeljnu misiju – širenje znanja i omogućavanje novih otkrića – kojima poslovni model nizozemskog nakladnika direktno proturječi. 

A problematičnom modelu koji iskorištava javnim novcima financirana istraživanja te besplatan rad autora i recenzenata za privatni profit usprotivile su i europske inicijative kao što je Projekt Deal koji predstavlja dvjestotinjak njemačkih sveučilišta i istraživačkih centara, te Swedish Bibsam Consortiuma, koji zastupa oko 85 švedskih sveučilišta i znanstvenih institucija. Obje su zemlje prekinule suradnju s izdavačkim gigantom koji su svom portfelju drži preko 2500 časopisa i baze s vrtoglavih trinaest milijuna radova. Alternativu im nude platforme koje omogućuju otvoreni pristup radovima objavljenim u znanstvenim časopisima, poput Sci-Huba kazahstanske znanstvenice Alexandre Elbakyan. Najveća svjetska piratska online baza znanstvenih članaka raspolaže desetcima milijuna "ukradenih" članaka dostupnih svim znanstvenicima, nastavnicima, studentima, učenicima i ostalim korisnicima kojima je pravo na znanje kao zajedničko, javno dobro često uskraćeno. 

Jačanje pokreta za otvoreni pristup na razini Europske unije podržava inicijativa za Plan S. Zajedničkim snagama razvila ga je skupina voditelja nacionalnih organizacija za financiranje istraživanja, uz potporu Roberta-Jana Smitsa, savjetnika za otvoreni pristup unutar Europskog centra za političku strategiju pri Europskoj komisiji. Dokumentom se traži da od 1. siječnja 2020. sve znanstvene publikacije koje proizlaze iz javno financiranih istraživanja budu objavljene u časopisima otvorenog pristupa ili na Open Access platformama te tako odmah dostupni zajednici, i ne samo znanstvenoj. Iako prema komentarima struke Plan ima i nekih nedostataka, zajedno s inicijativama koje dolaze iz zemalja europskog centra ohrabruje i knjižničarsku zajednicu s periferije u borbi za ostvarivanje temeljnog poslanja javnih knjižnica, a to je pružanje pristupa znanju svim članovima društva, pod jednakim uvjetima.

Za razliku od globalnih nastojanja prema vrednovanju knjižnica s onu stranu uskog komercijalnog razumijevanja, u lokalnom kontekstu novi Zakon o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti omogućio je upravo još veću komercijalizaciju i dodatno urušavanje standarda struke. Kako u komentaru za Bilten primjećuje Dunja Kučinac, zakon "priprema teren i legalizira prakse koje bi hrvatsko knjižničarstvo mogle odvesti upravo u onom smjeru koji su knjižničari/ke predvidjeli: dalje od javnog sektora i javnog obrazovnog sustava". U javnoj raspravi moglo se čuti i da je nedosljedan, nesustavan, neprecizniji od dosadašnjeg te da se njime ne uređuje gotovo ništa od onog onoga što je trebalo urediti zbog "znatnih promjena u društvu koje su se dogodile pod snažnim utjecajem novih tehnologija i novih oblika komuniciranja", kako je pompozno rečeno u uvodu Prijedloga.

Unatoč velikom broju konstruktivnih primjedbi iz cjelokupne hrvatske knjižničarske zajednice – njih preko 2500 – i unatoč opravdanom apelu HKD-a da se prijedlog zakona povuče iz saborske procedure odmah nakon javne rasprave te da se, temeljem pristiglih primjedbi, napravi novi nacrt "koji će biti u duhu međunarodnih i domaćih pravila i standarda struke", prijedlozi su odbijeni i zakon je koncem veljače stupio na snagu. Tako je domaće bibliotekarstvo u vremenu intenzivnog informatizacijskog procesa i u kontekstu značajnijih zaokreta u sustavima znanstvenog izdavaštva, ostalo bez čvrstog zaleđa koje bi osnažilo njihovu poziciju. Ovako su osuđeni viriti "preko plota" i promatrati kako će se dalje razvijati trendovi koje su započeli njihove njemačke i švedske kolege.

Crne prognoze za knjižnice s obzirom na novi Zakon ima i Aleksandra Pikić, knjižničarska savjetnica za visokoškolske i specijalne knjižnice na razini sveučilišne matične knjižnice. Na predstavljanju knjige Maria Hiberta Digitalni odrast i postdigitalna dobra, koja tematizira upravo kritičko bibliotekarstvo u odnosu na širu društvenu ulogu knjižnice danas, Pikić je istaknula kako domaći knjižničari/ke, a pogotovo oni/e iz visokoškolskih ustanova, imaju jako sužen manevarski prostor djelovanja unutar ovako postavljenog sustava znanosti. "Knjižničari su često ucijenjeni od velikih izdavača koji diktiraju povećanje cijena pretplata u prosjeku 5% na godišnjoj razini. Mi se ne možemo pohvaliti time da smo im se otvoreno suprotstavili, ali s obzirom na to da budžet domaćeg sveučilišta nije mogao pratiti rast cijene Science Directa, hrvatski znanstvenici još od 2012. godine ne mogu koristiti ovu Elsevierovu platformu", napominje.

Da izdavački giganti spremno dočekuju promjene koje se događaju u polju istaknuo je Tomislav Medak, koji primjećuje kako se njihov komercijalni fokus sa sadržaja i citatnih baza prebacuje upravo na raznorazne komunikacijske platforme i digitalne servise koji se shvaćaju neophodnima za funkcioniranje znanstvene institucije u vremenu prelaska informacija u digitalnu sferu. Sintagma "digitalni odrast" iz naziva Hibertove knjige odnosi se upravo na problem neupitnog prigrljivanja novih tehnoloških rješenja koja stubokom mijenjaju društvenu ulogu i poslanje knjižnica. Autor zagovara kritički pristup koji ih smiješta unutar aktualnog socio-ekonomskog konteksa, a promjene u polju ne promatra kao neutralna ili samorazumljiva kretanja već bitno politički determinirane procese.

Intenzivno informatizacijsko okruženje sve više transformira instituciju knjižnice, stiješnjenu između komercijalizacije i čvrste kontrole pristupa znanstvenoj građi s jedne, i kontinuiranog smanjenja budžeta s druge strane. Čini se da je takva pozicija došla do granica održivosti i izdrživosti te da struka sve više uviđa da mora zauzeti aktivnu ulogu u oblikovanje funkcije knjižnice s obzirom na njenu društvenu ulogu. Recentnu događaji na globalnoj sceni pokazuju da knjižnice nisu sasvim nemoćne naspram izrabljivačkih poslovnih modela velikih izdavača, pa iako će ovi potonji zasigurno tražiti nove načine da na javnim dobrima ubiru višemilijunsku dobit, otpor toj gramzivosti pokazuje kako knjižnice itekako mogu biti angažirane, pravedne i progresivne.

Objavio/la ivana [at] kulturpunkt.hr 20.03.2019

VEZANE VIJESTI

Angažirana i kritička knjižnica

Piše: Petra Dolanjski
Javna knjižnica i problematika koja se uz nju veže tek sporadično pronalazi put do medijskog prostora - javne sfere.

Koristiti, a ne prisvojiti znanje

Piše: Matija Mrakovčić
Elsevier, najveći komercijalni izdavač znanstvenih publikacija, sudskom zabranom želi onemogućiti rad više repozitorija besplatnih knjiga i akademskih članaka.

U obranu javne knjižnice

Piše: Matija Mrakovčić

U novosadskom Omladinskom centru CK13 održan je dvodnevni program posvećen razmatranju suvremenih praksi arhiviranja znanja i umjetničke građe na internetu.