Izrada psihograma književne ikone | kulturpunkt

Kulturoskop Školica

<

Izrada psihograma književne ikone

Benjamin Moser, biograf Susan Sontag, pokušava prodrijeti i u privatan život ove ikone, a čini se – i u njezinu podsvijest

Piše: Petra Bolić
  • A
  • +
  • -

Glamurozna pojava spisateljice, kritičarke i režiserke Susan Sontag legendarna je kao i njezin um. U svojim je tekstovima skretala pažnju na stvarno stanje svoga vremena, a široka lepeza tema kojima se bavila u svom impresivnom spisateljskom radu proteže se od postapstraktnoga slikarstva do pornografije i egzistencijalizma pa sve do raka i ratne fotografije. Benjamin Moser je u knjizi Sontag: Život i djelo, biografiji ove književne ikone 20. stoljeća, obradio i prenio brojne privatne zapise, ali i intervjuirao Sontag bliske osobe poput Annie Leibovitz. Njegov dubok i vrlo intiman portret pokušava obuhvatiti život i prodrijeti u duhovni kozmos ove intelektualke koja je bila jednako voljena koliko i omražena, a činjenica da se radi o više od 700 stranica teksta zaista ne prikriva inicijalni poriv američkoga autora da izvede velik i dosad najsveobuhvatniji projekt o Sontag koji će rezultirati popularnim hitom (i naposljetku osvojiti Pulitzerovu nagradu).

Moser tematska područja razrađuje izrazito pedantno, a u svojim poglavljima slijedi dobro provjeren kronološki pristup kojime uspijeva sistematizirati minuciozno razrađene teme lišene digresija ili preskakivanja: djetinjstvo u Arizoni s hladnom majkom, brak mlade Sontag s njenim profesorom, uspon do intelektualne zvijezde. Moser ne upada u zamku pod teretom velike količine materijala, nego čini tekst prohodnim i čitkim, a pritom nikada iz vida ne gubi svoj primarni cilj – tražiti odgovor na pitanja kako je Sontag postala toliko poznata i kako se ogromna sjena koju je sama bacila na intelektualni krug i svijet svoga vremena reflektirala na njezino unutarnje biće. Dakle, ono što Sontag istražuje u suvremenoj kulturi – odnos površine i dubine – Moser u pisanju njezine biografije pokušava primijeniti upravo i na njoj samoj. Pokušaj je to izrade psihograma Susan Sontag pri čemu je Moser silom pokušao prodrijeti u dubine njezinoga (prema njegovim zaključcima) usamljenoga i odvojenoga jastva od kojega je i sama bježala. 

Biografija svjedoči o tomu kako nijedna spisateljica nije toliko amblematična za američko dvadeseto stoljeće kao Susan Sontag. Mitologizirana i neshvaćena, hvaljena i omražena, djevojka iz predgrađa koja je postala ponosni simbol kozmopolitizma, Sontag je ostavila nasljeđe pisanja o umjetnosti i politici, feminizmu i homoseksualnosti, drogama, radikalizmu, fašizmu, Freudu, komunizmu i amerikanizmima koji čine nezamjenjiv ključ moderne kulture. Bila je na licu mjesta kada je započela Kubanska revolucija i kada se srušio Berlinski zid, u Vijetnamu za vrijeme američkoga bombardiranja, u ratnome Izraelu, u ratnome Sarajevu. Nijedan književnik nije progovarao o toliko različitih svjetova, ali niti jedan ozbiljan književnik nije imao toliko glamuroznih i poznatih ljubavnika.

Moser preispituje ove priče o Sontag i ispituje rad na kojem se temeljila njezina reputacija. Istražuje mučnu nesigurnost iza izrazito stamenoga lica u javnosti – prekinuti odnosi, borbe s vlastitom seksualnošću, faktori koji su istovremeno zaokupili i u konačnici potkopali njezino pisanje. Ova biografija sažima njezine pokušaje da odgovori na okrutnosti i apsurde zemlje koja je izgubila svoj put te njezino vlastito uvjerenje da je vjernost visokoj kulturi bio aktivizam sam po sebi. Koristeći stotine intervjua vođenih od Stockholma do Londona pa sve do Sarajeva, ovo zaista i jest prva takva knjiga koja se temelji na ograničenoj arhivi autora, ali ujedno i na pristupu mnogim ljudima koji nikada prije nisu govorili o Sontag.

Sontag je svoje doba uspona – razdoblje šezdesetih u New Yorku – nazivala kempom, a kemp je za nju značilo "vidjeti svijet kao estetski fenomen”. Bilo je to doba Andyja Warhola, vrijeme sagrađeno na šljaštećim fantazijama, era seksualne i spolne fluidnosti u kojoj se slavilo pohotno bogatstvo užitka i stila – oslobađajuće, a istovremeno i kontroverzno –  uvijek impuls za ogorčene rasprave i plodno tlo za kritiku društva u novim tekstovima. Tako je u jednom od svojih eseja O fotografiji Sontag istovremeno odala i počast tom novom mediju, ali ga i kritizirala još prije nego je postao toliko prisutan dio svakodnevne kulture u širem smislu. Jer – ljudi postaju slike, pojedinac se svodi na vlastito predstavljanje i uslijed toga nam slika i predstavljanje kao metafora postaju draži od predmeta ili osobe na tim fotografijama. Esej O patnjama drugih je pak postulirao protiv gađenja nad prevelikom ogoljenosti, a potom su uslijedili i eseji o bolestima poput raka (od kojega je i sama oboljela) i AIDS-a. Sontag je ukazala na činjenicu da je društvo preplavljeno nepromišljeno nabacanim metaforama i time oslabljeno u svojoj borbi za promišljanje.

Prevedena točno deset godina nakon što je Pozorišni trg imenovan po Susan Sontag, koja je 1993. u ratnome Sarajevu postavila simboličnu predstavu U iščekivanju Godota, biografija je zasigurno zapanjujuća – kako svom obimom, tako i sadržajem te će zasigurno ostaviti traga kao što je Susan ostavila u svijetu, a i u našem kulturnome polju. Ali, iako suptilna, pretencioznost njenoga autora ipak neće uspjeti zaslijepiti pažljivog čitatelja. Jasno je da će autor biografije iz podataka i arhive izvući svoje zaključke, ali lijepljenje etiketa i trpanje u ladice nisu malen faux pas niti omaška pri citiranju izvora. Ovaj je autor uspio u cjelini, koja zaista kao djelo funkcionira, prikazati život i djelo Sontag, ali joj je istovremeno potpuno neopravdano i samoinicijativno zalijepio etikete djeteta alkoholičara i klastera B.

Tako Moser izvodi zaključak da "dijete alkoholičara muči slabo samopoštovanje i stalni osjećaj, bez obzira na to koliko ga glasno hvale, da nije dovoljno dobro. U nemogućnosti da ljubav uzme zdravo za gotovo, postaje odrasla osoba zavisna od potvrde drugih – samo da bi tu potvrdu odbacila kad joj se pruži" (nakon čega u izvorima navodi da se njegova interpretacija zasniva na Woititz, Adult Children of Alcoholics), dok za smještanje Sontag u klaster B ne navodi apsolutno nikakve izvore, već samo spominje kako je tomu pridonio speed: "Spid je pogoršavao poremećaj ličnosti koji spada u 'klaster B'. To fizički nije opasna psihoza, ali ipak čini život krajnje neugodnim i za pacijente i za one oko njih. Simptomi uključuju strah od napuštanja i osjećaj neutješne usamljenosti, što potiče sumanutu potrebu za drugima; antisocijalna ponašanja, kao što je grubost (takvim ljudima je teško da osjete empatiju) i nepredvidljivost: promjene raspoloženja koje odnose osuđuju na propast. Osobe koje boluju od klastera B sklone su drami i – da bi kompenzirale osjećaj niskog samopouzdanja – sklone su da traže pažnju i pokazuju grandioznost. Njihova očajnička potreba da im se ljudi dive vodi ih do toga da surovo prosuđuju o drugima."

Za ovu dijagnozu ne spominju se izvori, nego je očito autoru biografije pala s neba kao danost. To naravno ne umanjuje cjelokupni œuvre Susan Sontag, ali ipak baca sjenu na njen lik i djelo, a prvenstveno zasigurno umanjuje vjerodostojnost ove biografije čiji se navodi bez pokrića i naprasne dijagnoze preminule osobe (na temelju arhive, dnevnika i intervjua) potom potpuno dovode u pitanje. Kad kroz lažnog auktorijalnog pripovjedača progovori implicitni autor, objektivnost i faktičnost bivaju posve narušene.

Objavio/la ivana [at] kulturpunkt.hr 20.01.2021

VEZANE VIJESTI

Linearni senzibiliteti i poetike

Razgovarala: Petra Bolić
S piscem i esejistom Dinkom Krehom razgovarali smo o problemima književne scene i (ne)protočnosti postjugoslavenskog književnog polja.

O deset prstiju koji u strahu često zakažu

Razgovarala: Petra Sever
S mladim pjesnikom Jakovom Skokom razgovaramo o njegovoj poeziji, pogledima na umjetničko stvaranje i književnost, te važnosti pisanja na dijalektu.

Bilješke uz komodifikaciju

Piše: Hana Sirovica
U kontekstu ovogodišnje Metropolitanove izložbe važno je propitivati koliko je camp kao estetska kategorija danas održiv, kao i podsjetiti na njegova konkretna povijesna ishodišta.