Kad Istok dolazi sa Zapada | kulturpunkt

Kad Istok dolazi sa Zapada

Zapadnjački pogled kao fenomen u suvremenoj fotografiji i vizualnoj kulturi bitno određuje obrasce s kojima umjetnici/e s područja Istočne Europe nerijetko moraju pregovarati.

Piše: Hana Sirovica

Karolina Sobel: If You are Ok, I am Ok. Foto: Matej Jurčević

Fotografija je važna posrednica različitih kulturnih odnosa moći, a njezin je značaj u internetsko doba u stalnom rastu. U okviru online kulture i medijskog polja zapadnog kulturnog kruga, fotografija zauzima ključno mjesto u oblikovanju kulturnih veza i odnosa te uspostavlja dominantne vizualne obrasce, načine na koje zapadni mediji pristupaju kulturnim prostorima koji se nalaze istočno od njih. S obzirom na to, važno je razmišljati o ulozi fotografije kao medija koji prenosi određene poruke, ali i određuje uvjete recepcije kulturnih i političkih razlika. 

U tom smislu zanimljivo je obratiti pažnju na dvije izložbe fotografija koje su gotovo istovremeno otvorene u Zagrebu, a obje prikazuju intimu i svakodnevicu LGBTIQ+ osoba u Istočnoj Europi, konkretno u Poljskoj i Hrvatskoj. Izložba poljske fotografkinje Karoline Sobel Ako si ti dobro, i ja sam dobro (If You are OK, I am OK) u organizaciji fotografske udruge Organ Vida nastala je kao diplomski rad na njemačkom sveučilištu u Karlsruheu, a izložba Luke Pešuna Radite to u svoja četiri zida kao završni rad na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Osim činjenice da se radi o diplomskim izložbama koje možda imaju sličnu temu i posuđuju naslove iz vrlo svakodnevnih fraza, razlike između njih su, naravno, brojne, no posebno je zanimljiva razlika njihovim recepcijskim okvirima. Naime, izložba Karoline Sobel prema svojoj (originalno njemačkoj) publici postavlja se posrednički, odnosno nudi objašnjenje konteksta u kojemu je nastala, dok Pešun koji izlaže domaćoj publici i u tom smislu ne nastupa kao posrednik k zapadu to, naravno, ne čini. 

Izložba Karoline Sobel. Foto: Matej Jurčević

Tako je Sobel svoj foto i video postav uokvirila tekstom, tj. naslovima iz poljskog tiska koji ilustriraju odnos poljskih medija i javnosti prema LGBTIQ+ osobama. Međutim, homofobni naslovi iz poljskog tiska zasigurno u Njemačkoj izazivaju potpuno drukčiju reakciju no u Hrvatskoj, pa je izložba svojim prelaskom u treći, zagrebački kulturni prostor nehotice skrenula pažnju upravo na problematiku zapadnjačkog pogleda u fotografiji. Pojmom zapadnjačkog pogleda podrazumijevamo vizualne obrasce zapadnjačkog pogleda na istok, a kroz njih istočni se kontekst pojednostavljuje za zapadno oko (i tržište) te prilagođava njegovu senzibilitetu.Taj senzibilitet prati trendove u prikazu Istoka i načine reprezentacije koji su trenutno pomodni, odnosno uživaju široku vidljivost u suvremenoj online vizualnoj kulturi, stoga ćemo upozoriti na neke od tih trendova.
 
Posljednjih godina na važnim, popularnim i utjecajnim mjestima zapadne internetske vizualne kulture poput magazina Dazed ili Vice-ovog portala i-D svjedočimo valu fotografskog otkrića područja bivšeg Istočnog bloka, trendu "postsovjetske estetike" ili vizualnosti "novog Istoka". Posvemašnju online estetizaciju postsocijalističkih prostora Istočne Europe i Središnje Azije prati i estetizacija života mladih ljudi na tim (i ovim) prostorima. Kao česta tema raznih foto editorijala i reportaža pojavljuje se upravo život istočnoeuropske LGBTIQ+ zajednice čiju reprezentaciju, paradoksalno oblikuju i posreduju zapadni objektivi i uredničke politike zapadnih web portala. Naime, moguće je izdvojiti prilično jasne vizualne obrasce koje spomenuti mediji traže i pronalaze na "novom Istoku". Dazed tako pronalazi slavenski šik i sovjetski swag, uz redovne i brojne članke i serije fotografija koji uvijek iznova otkrivaju kako u i postsocijalističkim zemljama postoji rave. Iduće je indikativno vizualno obilježje prikaza postsocijalističkih područja u spomenutom okviru i to što se nerijetko poseže za estetikom pornografije ruševina (ruin porn), trendom o kojemu je posebno zanimljivo razmišljati u jugoslavenskom kontekstu s obzirom na popularnost naših antifašističkih spomenika na Zapadu. I ta se tendencija, izgleda, uklapa u zapadnjačku fascinaciju ovdašnjom 'surovošću'. 
 
Foto: Luka Pešun
 
Opisani trendovi trenutno bitno oblikuju percepciju Istoka u fotografiji, odnosno diktiraju trenutnu strukturu zapadnjačkog pogleda u fotografiji. Zbog svoje popularnosti i sveprisutnosti, oni su bitni faktori koji oblikuju pozadinu, okvir ili kalup u koji se umjetnice/i s područja Istočne Europe nerijetko moraju uklopiti ili s njima nekako pregovarati kako bi se prezentirali Zapadu. Ono što je zajedničko svim fokusima koje smo nabrojali jest činjenica da pristupaju ogromnom i raznolikom kulturnom prostoru, a fokusom isključivo na vizualni aspekt kakav se uklapa u njihovu vlastitu estetiku previđaju sve njegove specifičnosti i heterogenost. U prikazima kulture mladih i LGBTIQ+ zajednica posebno je problematično to što se bira prikazati ono što je zapadnjačkom pogledu zanimljivo i lijepo, a tako se brišu konkretne okolnosti života u okviru tih (sup)kultura. Drugim riječima, ovi fotografski trendovi svoje objekte, odnosno osobe i zajednice koje fotografiraju, redovito smještaju u vlastite identitarne kategorije, pristupaju im krajnje plošno i svode ih na stil. Upravo su takve foto-serije tipično uokvirene kao prikazi 'autentičnih' iskustava ljudi s Istoka, a pritom ti ljudi izgledaju kao modeli sa Zapada koji prate zapadnjačke trendove. Također tipično, ove editorijale uglavnom prate tekstovi koji ističu buntovnost i "divlju stranu" izgubljene novoistočne generacije.
 
Na koncu još ostaje promotriti kako se dvije izložbe s početka ovog teksta odnose spram opisanih dominantnih trendova reprezentacije istočne kulture (LGBTIQ+) mladih. Prvenstveno se od tih trendova, očekivano, Sobel i Pešun razlikuju samim time da oboje pokazuju veću osviještenost o svojim kontekstima, poljskom i hrvatskom, a zanimljivo je kako se ta osviještenost vizualno manifestira. U obje je izložbe vidljivo da su fotografkinja i fotograf uistinu proveli određeno vrijeme sa zajednicama koje fotografiraju te da u njima nisu tražili samo estetizirane i stilizirane momente kakvi se uklapaju u kriterije (zapadne, a istočnoeuropske) ljepote. U Sobelinoj je izložbi, kao što smo već spomenuli, vidljiv moment kulturnog prijevoda putem teksta i u tom smislu svijesti o zapadnjačkom pogledu, no valja obratiti i pažnju na njezin vizualni odmak, odnosno prije svega na činjenicu da bira različita tijela modela koji se ne uklapaju u kriterije 'istočnoeuropske' ljepote kakvu propagiraju zapadnjački editorijali. S druge strane, Pešun je izabrao inscenirati prizore iz svakodnevice parova, odnosno prikazati ih kao vidljivo artificijelne, dok modele u njegovoj fotografiji zatičemo u sasvim svakodnevnim radnjama i u vrlo mirnoj atmosferi. Time se odmiče kako od opisanog imperativa autentičnosti, tako i od prevladavajućih prikaza istočnoeuropske queer mladeži kao uvijek divlje i buntovne. U oba slučaja fokus je na intimnom i svakodnevnom, upravo na onom dijelu života prikazanih zajednica koji bi klasičnom zapadnjačkom pogledu kakav smo ovdje opisali jednostavno ne bi bio pretjerano zanimljiv.
 
 
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
 
 
Objavio/la hana [at] kulturpunkt.hr 27.09.2019

VEZANE VIJESTI

Arhivski impuls i queer kultura

Piše: Hana Sirovica

Izložba QAI/CEE ponudila je vrijedne uvide u zanemarenu povijest queer seksualnosti u socijalizmu i ukazala na važnost arhiviranja manjinske svakodnevice.

Uloga fotografije u artikulaciji ženskog iskustva

Piše: Martina Domladovac

Propitivanje fenomena "ženskog pogleda", seksualnosti i identiteta u digitalno doba sve češća su tema radova mladih fotografkinja, kao i okosnica ovogodišnjeg Organa vida.

Nevidljiva mjesta ženske povijesti

Piše: Ivana Pejić

Rod i Balkan donosi niz ženskih književno-putopisnih tekstova te u svjetlu njihovih čestih imperijalističkih nastojanja otvara prostor za nova feministička čitanja i analize.