Kad Žižek kaže da je gotovo | kulturpunkt

Kad Žižek kaže da je gotovo

Slavoj Žižek Hrvatima je, s možebitnim izuzetkom Simone Gotovac, najdraži gost iz Slovenije.

Piše: Ante Jerić
  • A
  • +
  • -

Mogao se u to uvjeriti svatko tko je prisustvovao barem jednom od dva predavanja koje je "Elvis kulturalne teorije" održao na Filozofskom fakultetu i u kinu Europa. Sastaviti sažetak tih istih predavanja koji bi barem donekle obuhvatio širinu njegovih misli bilo bi izvedivo kao...štajaznam...sastaviti džepno izdanje Rata i mira. Svatko tko je ikad slušao Žižekova izlaganja shvaća moju rezignaciju dok gledam nemušte bilješke koje predstavljaju fragmente njegovih misli. Na dva A4 papira imam stotinu gusto natiskanih natuknica koje uključuju- pazite sad - pogranični spor Hrvatske i Slovenije, Heideggera, hermeneutiku, Chestertona, kraj povijesti, Titanic, simboličku kastraciju, Maoa, kulturnu revoluciju, Alana Badioua, Kung- fu pandu i Isusa Krista! U nedostatku većih ambicija pokušat ću rekonstruirati način na koji je Žižek uklopio naše blokade fakulteta u matricu suvremenog društva.

Žižek je bio jedan od prvih koji su podržali studentsku blokadu. U pismu potpore obećao nam je da će održati predavanje na Filozofskom ako izdržimo do Subversive film festivala. Mi smo se, budale kakve jesmo, smijali. U tom trenutku do hipotetskog predavanja dijelila su nas, dan više - dan manje, tri tjedna. Tri tjedna su vam, čisto ilustracije radi, dovoljna da zaliječite distorziju skočnog zgloba desne noge, uspješno završite intenzivan tečaj njemačkog ili pak da prijeđete kineski zid vozeći se na biciklu. Ispostavilo se da nisu dovoljna za očitovanje resornog ministra o studentskim zahtjevima.  

Prvo predavanje zapravo je bilo interpolirano u promociju dviju novih Žižekovih knjiga - Paralakse i Boga na mukama. Svoje mišljenje o Bologni sažeo je Slavoj u rečenici koja zaslužuje da je se citira: Konačno je zapadna Europa otkrila ono što je jugoslavenski genij otkrio kao usmjereno obrazovanje. Stavljanje naglasaka na znanje koje određuju očekivanja, primjene i mogućnosti korištenja čini studije sve sličnijim tečajevima. Kako bi naveliko proklamirane teze društva znanja izgledale primijenjene na Filozofskom? Pustimo malo mašti na volju! Evo, recimo, ako iznajmljuješ apartmane u Baškoj Vodi upiši Talijanski za početnike. Ako imaš problema s kašnjenjem treba ti Dekonstrukcijsko čitanje Prousta na Komparativnoj književnosti. Ako te kojim slučajem muči tko si, odakle dolaziš ili kamo ideš - nema problema - samo skokni do Odsjeka za filozofiju i ispuni prijavnicu za Ontologiju I. Dobrom dijelu auditorija sve je to zvučalo poznato budući da je istu stvar slušao na svakoj drugoj tribini tijekom pet tjedana blokade. Podrediti obrazovanje društvenoj koristi, kako kaže Žižek, znači suziti prostor drukčijeg mišljenja. Primorčevo društvo znanja ne treba one koji će filozofirati, nego one koji će raditi.

Žižek je dao podršku blokadi jer smatra da bi upravo sveučilišta trebala biti mjesta koja će zadržati minimalnu distancu u odnosu na kapitalizam ili, da to drugačije sročimo, njegovati misao koja ne služi konkretnim potrebama društva, već lebdi u zraku. A upravo se to ovih dana radilo na Filozofskom. To nije shvatio, između ostalih, ni Ante Tomić. Mora biti da je ozbiljno kasnio s kolumnom. A kad se kasni, naučio sam to i ja kroz ovo malo kolumnističkog staža, brže se piše nego što se misli. Kao nuspojave znaju se pojaviti promašene teze, pa se tako i mom imenjaku dogodilo da je ozbiljan studentski bunt zamijenio s tematskim tulumom mlađih punoljetnika. Propitivanje društvenih pretpostavki zahtijevalo je prekid nastave. To ne znači da pet tjedana nismo radili ništa, već upravo suprotno - da smo radili svoj posao. Žižeku je to odavno bilo jasno.  

Ovaj relativno kratak intermezzo unutar prvog predavanja propupao je tipično žižekovski u temu drugog predavanja održanog u kinu Europa. Iako je dužina naslova u pravilu obrnuto proporcionalna širini teme na koju se referira, to kod Kinematografije kao organa kulturne revolucije nije bio slučaj. Žižek je nastavio priču o kapitalizmu, ali je mjesto radnje preselio na istok. Mišljenja je da je tamo na snazi kapitalizam s azijskim vrijednostima ili, ako baš hoćete, produktivnija varijanta kapitalizma koja ne traži demokraciju kao svoj prirodni dodatak. Kapitalizam je ekonomski sustav u kome su sredstva za proizvodnju u privatnom vlasništvu, a svrha njegove ekonomske djelatnosti je dobijanje profita. Posebno treba naglasiti da niz pozitivnih fenomena kao što su opće pravo glasa, sloboda tiska i, na koncu, besplatno javno obrazovanje NISU unaprijed upisani u njega, već se njih krvlju, znojem i suzama  naknadno izborilo. Kina danas, ako sam dobro slijedio Žižeka, predstavlja naše zaboravljeno jučer. Ne bismo smijeli upasti u zamku da zamijenimo kulturu i prirodu pa, po analogiji sa samim sobom, pomislimo kako ćemo tamo za par godina iz mulja autoritarnosti zateći samoniklu demokraciju. Žižek poziva na oprez - Kina nije naša prošlost već i naša moguća budućnost.

Borba protiv sveopće komercijalizacije školstva jedan je front u borbi protiv toga. Jedan dan s Žižekom dovoljan je bio svakome da se uvjeri kako njegovo pismo podrške nije bilo pomodna poza. On nije trgovački putnik koji se dodvorava ciljanoj publici pa, ne bi li prodao koju knjigu više, po defaultu zauzme njenu stranu nemajući pritom blage veze na što je to stavio svoj potpis. Njegov angažman možemo mirne duše proglasiti (iako bi on prezirno frknuo na tu riječ) autentičnim. Uz punu svjesnost glede promašenosti ove usporedbe, vjerojatno nisam jedini kojeg on podsjeća na lijevi pandan Jacka Welcha ili nekog drugog Velikog Gurua kapitalizma koji se u posljednje vrijeme smucaju po Zagrebu.

Taman negdje s odlaskom slovenskog diva iz Zagreba poklopila se suspenzija blokade posljednjeg bastiona studentskog bunta- Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U svjetlu Žižekovih refleksija o budućnosti društva, moglo je to pobuditi u svih emocionalno angažiranih ambivalentne osjećaje. S jedne strane, završila je jedna bitka za bolje i pravednije društvo. S druge strane, gledajući pozadinu na kojoj se ta bitka odigrala, teško je reći koliki je uopće njen značaj.

Još nije jasno jesmo li na kraju početka ili na početku kraja.

 

Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 29.05.2009