Kako su naši brodovi nastajali i nestajali | kulturpunkt

Kulturoskop Školica

<

Kako su naši brodovi nastajali i nestajali

Dokumentarni film Berge Istra opsežno, profesionalno i ljudski pristupa misterioznom nestanku tada najvećeg Uljanikovog broda.

Piše: Anamarija Komesarović
  • A
  • +
  • -

Berge Istra krajem prosinca 1975. plovi iz brazilske luke Tubarao prema Japanu, kada mu se, u blizini Filipina, s posadom gubi svaki kontakt. Potraga se pokreće tek desetak dana poslije, ali ubrzo se obustavlja, plovilo se proglašava nestalim, a norveški brodovlasnik Sigval Bergesen od britanskog Lloyd's-a dobiva do tada najveću odštetu u povijesti za gubitak broda: 18 milijuna američkih dolara, odnosno 82 milijuna u današnjoj protuvrijednosti.

Nepune četiri godine od porinuća u Puli, brod je zadesila do danas neobjašnjena nesreća. Ovaj misteriozni nestanak približili su nam redatelj filma Berge Istra, urednik i novinar HTV-a, Dražen Majić i, njegov koscenarist, novinar Glasa Istre, Zoran Angeleski. Dokumentarni film snimljen je u produkciji HTV-a i s pravom se može reći da im je ovo jedna od najrecentnijih uspješnica. Berge Istra prvi je put prikazan na Pulskom filmskom festivalu 2020. godine. Na posebnost mjesta ne treba ni ukazivati – začet je i u konačnici premijerno prikazan u Puli, nedaleko od Uljanika u kojem je priča o brodu i započela. U 102 minute dinamičnog i fascinantnog dokumentarca, autorski dvojac nam razotkriva nova saznanja o velom tajni prikrivenom nestanku Berge Istre.Dokumentarni je film podijeljen u četiri dijela: u prvome se prikazuje izgradnja broda u Uljaniku i njegovo porinuće 1972. godine.

Ovaj je dio prožet arhivskim snimkama iz te godine koje prenose osjećaje ponosa radničkog kolektiva zaposlenog na projektu tada najvećeg broda na svijetu za norveškog brodovlasnika, Sigvala Bergesena. Kao što se može vidjeti iz, u najmanju ruku, zanimljivih snimki, Uljanikova priča dio je života brojnih generacija Puležana, kao što je i sjećanje njihovih majki i očeva na slavne godine ovog danas propalog brodogradilišta. Drugi je dio posvećen samom brodu i njegovoj posadi. Tu imamo priliku čuti o unesrećenima i njihovim životima, a u trećem dijelu upoznajemo jedina dva preživjela brodolomca, Španjolce Imelda i Epifanija koji su srećom imali prilike ispričati svoju priču Majiću i Angeleskom. U posljednjem se dijelu filma govori o mogućim razlozima eksplozija kojima su svjedočila dvojica preživjelih. Teorije o nesreći rasvjetljujući su i najuzbudljiviji moment dokumentarnog filma, u kojem na pažljiv, razumljiv i interesantan način intervjuirani sugovornici razmatraju mogućnosti koje su uzrokovale potapanje broda. 

Prvenstveno, ostvarenje je uspješno zbog obilja podataka i raznolikih aspekata uzetih u obzir pri izradi dokumentarca te načina na koji su prikazani. Kao što je ranije navedeno, nekoliko se dijelova filma različitih fokusa slaže u jednu objedinjujuću cjelinu. Veliki je pothvat uobličiti svu različitost segmenata vezanih uz brod i sam nesretni događaj. Autori su u ovome iznimno uspješni: u filmu nema "praznog hoda", a sve informacije ispunjavaju neku narativnu svrhu. 

Upravo zbog postavljanja raznovrsne podloge na temelju koje će se razotkriti misterij nestanka broda, film sjajno dočarava duh vremena. S obzirom na to da su autori radili s ljudima iz Norveške, Španjolske i Hrvatske, koji su na neki od brojnih načina bili u vezi s Berge Istrom, dobiva se široka slika i saznanje o brodu, brodograditeljima, poginulima i njihovim obiteljima, ali i o 1970-ima, brodovlasništvu, prekomorskom prijevozu i brodarskim kompanijama. Svi se ovi dijelovi skladno uklapaju u razrješenje središnjeg misterija. Zbog ovoga, film je kulturološki i povijesno edukativan. Gledatelj mnogo otkriva, ali, još važnije, ostaje zainteresiran. Željni dodatnih saznanja koja će riješiti neke od brojnih upitnika, publika s napetošću čeka objašnjenje koje će ponuditi netko od intervjuiranih. Misterij i put ka njegovom rješenju vrlo je uravnoteženo ispripovijedan. Film je dobar primjer kvalitetno iskorištenog istraživanja, pretočenog u smislenu i zanimljivu cjelinu. 

Produkcijski, film izgleda doista atraktivno. Kompozicija i atmosfera dokumentarca su zavodljive i dinamične. U pogledu montaže, treba istaknuti pametnu kombinaciju nikad prije prikazanih arhivskih snimki iz 1970-ih s novim materijalom. Glazbu za film je napisao pulski band The Chweger i njome filmu zadao poletni ritam. Angeleski, koji svira bas gitaru u istom bendu, istaknuo je kako su on i njegovi kolege odrasli na post-punku, ali ambijentalnosti pridonose i zvukovi indie rocka. 

Poseban dio u filmu čine razgovori o ljudima koji su služili na brodu – od njih tridesetak iz sedam nacija preživjela su samo dvojica. Priče i anegdote koje čujemo o nekim poginulima: na koje su načine provodili slobodno vrijeme i kakav su pečat ostavili na kolege i svoje obitelji, daju osobnu i emotivnu notu ovom dokumentarnom ostvarenju. Prema tome, ne radi se samo o podizanju napetosti i rješavanju misterija, već se temi pristupa s poštovanjem prema onome što su unesrećeni i njihove obitelji proživjeli. 

Misterij nestanka broda o kojem se piše u svakom članku o ovom dokumentarnom filmu samo je šlag na torti priče koju nam autori pripovijedaju. Privlačnost filma je u kontekstu koji stoji iza samog misterija. Tko bi rekao da je proces izgradnje broda, sa svim stručnim terminima, zanimljiva pripovijest? Poanta je ta da se od svega može napraviti dobra priča, ako znaš to učiniti, a ovaj je dvojac u tome definitivno uspio. U intervjuu za Novi list, Angeleski je istakao slojevitosti i unutarnju dramaturgiju mita o Berge Istri koji je u isto vrijeme filmičan, ali i ljudski. Ljudski je upravo zbog toga što napetost misterija nije jedini pokretač radnje, već su to ljudi koji su svojim radom i pričama sudjelovali u stvaranju Berge Istre i Berge Istre. Na koncu, dokumentarac je vrhunski primjer istraživačkog novinarstva. Veličina projekta i način na koji je isti dobio ovakvu završnicu zaista me čini optimističnom – kod nas ima vrijednih i sposobnih ljudi koji stvaraju kvalitetne narative.

Objavio/la hana [at] kulturpunkt.hr 16.12.2020

VEZANE VIJESTI

Bremenito nasljeđe

Piše: Ana Majdak

Film Centar Ivana Markovića upozorava na arhitektonsko nasljedstvo koje čeka svoju sudbinu na međi zastarijevanja i odbačenosti te privatizacije i rekonstrukcije.

Reflektori su tu da nas zaslijepe

Piše: Ana Orsag
Uljanik je posljednja etapa deindustrijalizacije Pule radi nekretninskog biznisa, omogućena šutnjom onih koji bi zbog svoje javne pozicije morali biti glasni: medija i kulturnog sektora.

Između brutalne stvarnosti i željene utopije

Piše: Leona Širac
Dramska serija "Novine" nije ponudila podrobniju razradu aktualnih problema novinarskoga sektora, no barem je otvorila perspektivu za daljnja promišljanja.