Kazalište kao sustav, norma i govor | kulturpunkt

Vijesti Teorija

<

Kazalište kao sustav, norma i govor

Disput je u svojoj biblioteci Četvrti zid objavio kapitalnu studiju njemačke teatrologinje Erike Fischer-Lichte Semiotika kazališta.

Piše: Vatroslav Miloš

FOTO: laokoontango.com

Nakon Povijesti drame i kazališta u dva sveska, od kojih prvi pokriva razdoblje od antike do njemačke klasike (2010.), a drugi razdoblje od romantizma do danas (2011.), Disput pozornicu ponovno prepušta Eriki Fischer-Lichte, ovoga puta sa Semiotikom kazališta u prijevodu Dubravka Torjanca. Radi se knjizi koja je, prema Ladi Čale Feldman, Fischer-Lichte etablirala kao jedno od najuglednijih i najutjecajnijih imena europske teatrologije, a u njemačkom je originalu izašla još 1983. godine. 

Semiotika kazališta predstavlja, kako u recenziji ističe Marija Paprašarovski, "temeljitu, iscrpnu i preglednu obradu teme kazališnog koda", odnosno kazalište se ovdje promatra "kao sustav, kao norma i kao govor". Teorijski ispitujući i uspostavljajući teren prema spomenutoj trodiobi, Fischer-Lichte raščlanjuje kazalište kao sustav znakova, preispituje odnos teksta i izvedbe, ali i nudi nove strategije pisanja kazališne povijesti.   

"Kao što i sama autorica u predgovoru trećem izdanju napominje", ističe Čale Feldman, "knjiga je još devedesetih proglašena ‘klasikom’: kazalište drži specifičnim medijem koji, za razliku od ostalih na kojima se ogledavala snaga semiotičkog instrumentarija, angažira kulturu u cijelosti, kao njezino ‘udvostručenje’. Osim što knjiga naravno uvodi u komunikacijsku narav kazališnog fenomena i moguće tipologije njegove znakovne polifonije, posebnu pozornost posvećuje glumcu, kao primarnom poprištu diskusije o ‘prirodnim’ i ‘umjetnim’ znakovima, a i povodu za kazališno-povijesnu digresiju u jedan od krucijalnih perioda profesionalizacije glumačkoga posla, razmeđe baroka i prosvjetiteljstva, digresiju koja predstavlja razmjerno rijedak izlet onkraj poslovična semiotičkog ahistorijskog univerzalizma, zbog kojega se ovaj nauk katkad izlagao kritici, što je pak naposljetku brojne semiotičare kazališta – pa i samu autoricu – odvelo u pravcu interkulturalističkih korekcija".

Kao što je već spomenuto, Semiotika kazališta izlazi u Disputovoj biblioteci Četvrti zid koja samo u posljednjih nekoliko godina objavilo niz vrijednih priloga humanističkim znanostima, od zbornika Imaginacije prostora, posvećenog problemu metropole i provincije u književnostima i kulturama Srednje Europe, kojega su uredili Dubravka Oraić Tolić i Ernő Kulcsár Szabó, preko Nomadizma, zbornika radova posvećenog Aleksandru Flakeru urednice Jasmine Vojvodić, do studije Luke Bekavca o Jacquesu Derridau naslovljene O singularnosti

Objavio/la vatroslav [at] kulturpunkt.hr 10.12.2015

VEZANE VIJESTI

Arhiviranje žive umjetnosti

Piše: Matija Mrakovčić

U Hrvatskoj ne postoji sustavna teorijsko-znanstvena potpora suvremenoj plesnoj umjetnosti. Iz tog je razloga pokrenut Institut za istraživanje i arhiviranje plesa.

Pioniri i udarnici u povijesnoj perspektivi

Piše: Vatroslav Miloš
Pulski CKPIS sustavnim se proučavanjem jugoslavenskog društvenog, političkog i kulturnog života etablirao kao jedna od ključnih znanstveno-istraživačkih institucija u zemlji.

Znanje koje bi valjalo usvojiti

Pripremila: Martina Domladovac

Na kratkoj Školi neophodnog znanja sudjelovat će umjetnici Dubravka Ugrešić i Slobodan Šijan, te filozofi Alexander Garcia-Düttmann i Peter Szendy.