Kinokultura u tragovima | kulturpunkt

Kulturoskop Kinemaskop

<

Kinokultura u tragovima

Razvijena pulska nezavisna kino scena, aktivistička i dokumentarna, ne nadomješta mjesto koje u drugim urbanim sredinama zauzimaju art kina, kinoklubovi i kinoteke.

Piše: Tatjana Tomić

FOTO: Pulska filmska tvornica / Facebook

  • A
  • +
  • -

Temi ovog teksta – sondiranju stanja nezavisnog kinoprikazivaštva u priobalnim gradovima – pristupam s određenim osobnim opterećenjem, boreći se više sa samom temom kina nego svrhom teksta. Kao lokalka, Puležanka, s prezirom ću frknuti na sintagmu "Pula – filmski grad", grad koji je nekoć imao četiri gradska kina (Zagreb, Beograd, Partizan i Istra) i Veliki filmski festival, a danas nema ništa. Na razini obiteljske štorije o filmu, moja mama se hvali kako joj je 1969. godine, kao mladoj kuharskoj naučnici u restoranu Delfin, slavni Yul Brynner dao autogram na salveti kada je Bitka na Neretvi prikazivana izvan festivalske konkurencije jer je to i bila, kao najspektakularniji Bulajićev partizanski western. Yul Brinner je nakon projekcije i večere malo skoknuo i do Tita na Brijone, to su bile te godine ljetne slave i glamura.

Veliki festival je, prema Jurici Pavičiću, od jugoslavenskog centralnog događaja filmske sezone preko "90-ih godina naovamo prošao razdoblja stagnacije i krize te niz koncepcijskih lutanja", da bi se prošle godine zbog epidemijskih mjera održao iznimno početkom rujna. Sustavno je gubio na važnosti, ali i posjećenosti, da bi antagonistički odnos između umjetničke uprave iz Zagreba i Pule, koji lokalna stranka na doživotnoj vlasti povremeno voli podsticati, kulminirao prošlog ljeta kad je dokumentarac Andreja Korovljeva o Tusti, pjevaču pulske punk rock grupe KUD Idijoti, dobio odbijenicu iz programa, pa je gradonačelnik Miletić velikodušno obećao autoru i građanima besplatnu projekciju u Areni nakon festivala. Činjenica je da je Tusta imao premijeru na Motovunu, a ne u PFF-u, i da je prije Arene proputovao Hrvatsku, da je imao veliki doček u INK-a s gradonačelnikom koji se prikrpao na antifašistički sentiment kojeg KUD Idijoti imaju u kolektivnoj memoriji grada, a koji je, kako se pokazalo, vrlo utrživ materijal. U svakom slučaju, mnogi bi se složili da se Tusta okretao i beštimao u grobu te noći. 

Što se tiče gradskih kina, samo je jedno preživjelo privatizaciju – Kino Zagreb preimenovalo se u Kino Valli, prema talijanskoj glumici rođenoj u Puli, Alidi Valli, a ostala su kina postala kasino, dječja igraonica bez prozora i otužno parkiralište u kojem još stoji potrgano filmsko platno. Ipak, Gordana Restović, ravnateljica JU Pula Film Festival će 2014. godine u izvještaju o poslovanju za tu godinu napisati: "Da je Pula filmski grad, ne samo zbog Pulskog filmskog festivala, potvrđuje visoka stopa gledanosti filmova [gradskog kina] s obzirom na broj stanovnika ,koja iznosi 1,34 (stopa gledanosti na razini cijele zemlje do 1. prosinca 2014. je iznosila 0,78)."

Iako je posjećenost, prema Restovićinoj statistici bolja od stope na razini cijele Hrvatske, Kino Valli je povremeno imalo popunjenost koju ima sad pod mjerama zaštite od Covid-19. Svejedno, Pula je 2018. godine dobila i drugo kino, multiplex CineStar kino u sklopu novoizrađena šoping centra izvan središta grada, koji je ionako ljudima ispražnjen centar dodatno opustošio. To nije potpuna istina, opustošio ga je slom brodogradilišta Uljanik, kao i činjenica da u centru izvan sezone nemate što tražiti. Nit' posla nit' zabave. 

Nezavisna scena

Kad pričamo o kinokulturi u Puli, pozornost treba svrnuti na današnju nezavisnu scenu, koja punopravno stoji na temeljima amaterskog Foto kluba Jelen i arhivama MAFAF-a (Međuklupski i autorski festival amaterskog filma), ljudi koji su stvarali svoje neprofesionalne radove, kamerom bilježeći povijest Pule i Istre, od snimki porinuća brodova u Uljaniku, raznovrsnih natjecanja, gostiju Festivala igranog filma u Puli, dolaska Mate Parlova s Olimpijade 1972., pa sve do umjetničkih prvijenaca tadašnjih amatera, a sada poznatih kulturnih djelatnika poput Drage Orlića, Boška Obradovića ili Armanda Debeljuha. Povijest koja je godinama nezaštićena ležala na tavanu Zajednice tehničke kulture Pula. Spasila ju je i arhivirala ekipa Pulske Filmske tvornice koja je osnovana 2009. i koja već dvadeset godina organizira teorijsku i praktičnu edukaciju te programe i manifestacije usmjerene ka razvitku, unapređenju i promociji filmskog i video stvaralaštva.

Tvornica redovito četvrtkom ima prikazivački program umjetničkih filmova i dokumentaraca, kao i radove koje nastaju na produkcijskim radionicama i brani posljednje bedeme (amaterske) kino-kulture. "U prostoru udruge ionako stane desetak ljudi, projekcije su besplatne. Početkom lockdowna u ožujku osmislili su online program pod nazivom Digitalna filmska karantena i prikazali Nepoznate energije i neindificirani osjećaji Dalibora Barića (Bonobostudio, 2015.), autora koji je ove godine u konkurenciji za Oscara za najbolji crtani film s radom Slučajna raskoš prozirno vodenog rebusa. "Bili smo zadovoljni gledanošću. Nas mjere reduciranja mjesta nisu zakačile jer ionako imamo malo mjesta, ali sada imamo projekcije uživo, i mogućnost online praćenja, pa se ljudi nakon odgledanog filma mogu uključiti u raspravu uživo i preko Zoom-a. Čak smo i krcati jer su se ljudi zaželjeli kolektivnog gledanja filmova", kaže Marko Zdravković, voditelj P.F. Tvornice.

Namjeravaju nastaviti s ovom praksom i dalje kroz program Metakina, svojevrsnog digitalnog spajanja i umrežavanja publike, tako što Tvornica organizira u nekom drugom prostoru, gradu, udruzi prikazivanje filmskog programa i onda pozove svoju publiku koja može međusobno raspravljati o filmovima sa sadržajno-tematskog aspekta uz vodstvo dva voditelja, i naravno, dobru internetsku vezu. U slučaju suradnje s udrugama za osobe s tjelesnim invaliditetom ovakva umrežavanja olakšala pristup iskustvu gledanja filmova, a i mjestimično riješila problem zabrane okupljanja. 

"Za vrijeme pandemije, zaustavili smo sve edukacijske aktivnosti i nismo se htjeli prebacivati na online edukacije jer naprosto to ne bi bilo to, a i zbog opasnosti nedopuštenog skidanja s interneta sadržaja predavanja profesionalaca i profesora s kojima smo radili. Ideja naših radionica je da voditelji rade individualno s polaznicima radionica oko njihovih razvoja filmova, a to preko Zoom-a ne bi bilo moguće. Čim je završila karantena, sredinom svibnja odmah smo krenuli u 16. školu izrade filma, pa nas je za vrijeme održavanja Škole animiranog filma zakačio drugi val epidemioloških mjera, ali tu su djeca završila radionicu u svojim kućama metodom stop-animacije."

Dokumentarni program Dnevnog boravka DC Rojc

Unazad par godina u Društvenom centru Karlo Rojc, točnije, u njegovom Dnevnom boravku prikazuju se projekcije dokumentarnih filmova tematski vezane uz goruća društvena pitanja kao što su ekologija, konzumerizam, LGBT prava, rast europske i američke desnice, te tribine, promocije knjiga, izložbe, koncerte. Dnevni boravak je kao mjesto platforme SUR (Saveza udruga Rojc) širenjem programa i projekata i povezivanjem aktivnosti svojih članova samo dobio na kvaliteti i posjećenosti događanja. Nije naodmet reći da je prostor je uvelike zaživio i preko radiovalova: Radio Rojc je nedavno dobio desetogodišnju koncesiju za obavljanje medijskih usluga radija.

Uslijed pandemijskih mjera, prikazivački program nezavisnih filmova i dokumentaraca Rojčani su odlučili "staviti na led", kaže Branimir Slijepčević, voditelj programa Dnevnog boravka. Među rijetkima smo sa samo jednim online podijeljenom projekcijom (dokumentarac Putinovi svjedoci preko KinoDokove platforme). Iznimka je Forum dokumentarnog filma koji se održao u unutrašnjem dvorištu Rojca u kolovozu prošle godine, zamišljen kao odgovor na pitanje koju ulogu dokumentarni film ima danas iz ugla mladih autora. Prikazano je petnaestak tematski grupiranih filmova Tihane J. Vukić koja je autorica projekta Little Life Tales u okviru kojeg svakog ponedjeljka objavljuje kratke dokumentarce na YouTubeu, bilježeći ljudske priče na intiman i dostojanstven način. Do sada je objavila više od 75 priča s područja SAD-a, Italije, Švicarske i Hrvatske.

Predstavio se i redatelj Filip Heraković koji je govorio o različitim pristupima temi i tipovima izlaganja u dokumentarnom filmu, na osnovu vlastitog iskustva i pogrešaka. Za ilustraciju se poslužito isječcima iz svojih radova, kao i nemontiranim materijalom iz dokumentarca koji upravo snima i s kojim se "bori". Borderland Sountrack, dokumentarna glazbena serija redateljice Brankice Drašković, zasnovana na knjizi Sedma republika autora Ante Perkovića zatvorila je program. Osim spomenutog Foruma u prošloj godini bilo je malo projekcija koje su dopuštale mjere, uspjela se realizirati projekcija filma Ja bi' da to imam doma kojim se obilježio Mjesec ponosa u lipnju kroz program Proces Kluba Kotač.

Kino kao institucija

Pa opet, nezavisna kino scena, aktivistička i dokumentarna, ne nadomješta mjesto koje u većim sredinama imaju artkina, kinoklubovi i kinoteke. U smislu infrastrukture i trajnih programa, jedino Kino Valli kao gradski financirana institucija omogućuje publici gledanje novih nagrađivanih umjetničkih filmova i filmove domaće nezavisne produkcije. U nedavno objavljenom intervjuu Glasu Istre, voditeljica kina Tanja Miličić napomenula je da je situacija za sve kino djelatnosti u ovim uvjetima izrazito teška, ali da je posjećenost programa dosta dobra usprkos mjerama, kao i da se projekcije prikazuju i za samo jednog gledatelja. Da je svaki posjetitelj važan. Stvarno, kad idete čitav život u jedno kino, emotivno srastete s njim, sa zgradom i programom, pa blagonaklono gledate i na selotejpom vezane stolice kojima se osigurava razmak između sjedala. Dođete tamo plakati i smijati se u miru, u mraku poluprazne dvorane, kojoj čini se, uvjeti pandemijskih mjera ne smetaju, broj maksimalnih sjedećih mjesta je dvadesetak. 

Kino Valli održava posljednjih nekoliko godina samostalne edukativne programe animacije za mlade FUŠ (Film u školi), kao nastavak onih koji se održavali za trajanja Pulskog filmskog festivala. Tranziciju u "novo normalnu" online dimenziju izvođenja edukativnih aktivnosti prebrodili su prelaskom na online edukaciju, i odaziv mladih je dobar. Informacije o prijavama na radionice mogu se naći na stranicama kina, na kojima se pojavljuje i simpatični animirani avatar kinooperatera Robija koji preporučuje filmove. Iza ikonice se krije stvarna osoba, Robert Zuban, sin glavnog kino operatera Guerina Rina Zubana i Biserke Zuban, biljetarke, koji su u kinu proveli radni vijek. Obiteljsku je tradiciju nastavio i Robert koji je od malih nogu bio u projekcijskoj sobi uz tatu. Na stranicama kina on tako preporučuje djeci Vukovićev Surogat, ili možete naći zvučni zapis u kojima vam preporučuje filmove s redovnog programa. 

Samoorganizirano gerilsko pop-up kino i skate fest

Kino Katarina je program filmskih večeri na otvorenom koji se održava tijekom ljetnih večeri od 2016. na bivšoj vojnoj zoni, otoku Sv. Katarina u Pulskom zaljevu, a 2018. se seli na sjeverni dio zaljeva, Vallelungu, a 2020. u Vodnjan gdje u suradnji s galerijom Apoteka prikazuje pet kratkometražnih filmova slovenskih autora u kojima je naglasak stavljen na ženski rad, kako na onaj reproduktivni, tako i na onaj u proizvodnoj sferi, odnosno na avangardne politike rodne ravnopravnosti SFRJ-a. U blizini Vallelunge i Vodnjana, nalazi se i Fažana, malo turističko mjesto s pogledom na Brijone u kojem se devet godina zaredom održava Vladimir film festival, međunarodni festival skateboard kulture. Festival organizira Skateboard klub August Šenoa, a podupiru i potpomažu Općina Fažana, Istarska županija, Javna ustanova NP Brijuni, Javna ustanova Pula Film Festivali i Kino Valli, Komunalac Fažana, Sport4Vallues i Turistička zajednica Fažana. Ne treba zaboraviti ni prvo izdanje Vodnjan Film Festivala u rujnu, makar zbog ironiziranja naziva manifestacije i naziva nagrade (Zlatna strijela, nagrada za izvrsnost na području filmske umjetnosti). Festival je nastao kao ideja vodnjanskog filmskog kolektiva posvećenog nekonvencionalnim načinima i praksama filmskoga stvaralaštva, a prikazuje filmove nastale za vrijeme lockdowna.

Objavio/la ivana [at] kulturpunkt.hr 31.12.2020

VEZANE VIJESTI

Sve zajednice zaslužuju kino

Piše: Karla Crnčević
Boljke dubrovačkih nezavisnih kina u pandemijskoj su krizi postale još vidljivije, dok napori lokalnih kinoprikazivača i kulturnih politika u održavanju interesa publike uglavnom izostaju.

Između platna i platformi

Piše: Glorija Mavrinac
Riječko nezavisno kinoprikazivaštvo u pandemijskoj se godini (iz)borilo za opstanak programa u fizičkom prostoru, s uvjerenjem da kultura ima ključnu ulogu u obnavljanju društvenog života.

Zatvaranje ciklusa ovozemaljskog djelovanja

Razgovarala: Tatjana Tomić

Projekt Labin Art Expressa pod nazivom DKC Lamparna povod je razgovoru s Deanom Zahtilom, umjetnikom i menadžerom u kulturi.