Književnost kao komunikacijski kanal | kulturpunkt

Kulturoskop Školica

<

Književnost kao komunikacijski kanal

U sklopu Škole neophodnog znanja Dubravka Ugrešić komentirala je današnji sustav umjetnosti u kojem nekadašnji recipijenti postaju stvaratelji sadržaja.

Piše: Juraj Močilac
  • A
  • +
  • -

U sklopu Škole neophodnog znanja održane u net.kulturnom klubu MaMa, Dubravka Ugrešić s publikom je razgovarala o književnosti i medijima koristeći metaforičku sintagmu "karaoke kultura". Svojim britkim jezikom otvoreno komentira sustav današnjih konzumenata umjetnosti, pri čemu se, zahvaljujući tehnologiji, uloge mijenjaju te tako nekadašnji recipijenti sad postaju stvaratelji sadržaja. 

U svom predavanju Ugrešić se osvrnula i na pitanje zašto piše, odnosno zašto se danas uopće stvara književnost. Pravi odgovor leži u tome da je književnost ustvari sredstvo komunikacije. Stoga umjesto SMS poruka, pisama ili telefonskih razgovora, autorica knjigu koristi kao medij kroz koji čitateljima daje do znanja da je otpor ključ uspjeha i napretka. 

Međutim, kako se ne bi radilo samo o monologu u kojem određeni autor ili autorica publici šalje poruku, čitatelji nakratko obuvaju cipele stvaratelja te kreiraju fanfiction u kojem, na neki način, odgovaraju na primljenu poruku. Iako se radi o već prožvakanom sadržaju, takva djela začuđujuće lako pronalaze svoje sljedbenike. No koliko je to zapravo odgovaranje na poruku, a koliko ponavljanje već previše puta izrečenog? 

U nastavku razgovora spomenute su i navike čitanja današnjih tinejdžera koje pokazuju kako oni radije odabiru upravo knjige za mase, čiji je cilj isključivo zarada novca, a ne komuniciranje određene poruke. Uzevši to u obzir, postavlja se pitanje je li jeftina, šund literatura zapravo buka u komunikacijskom kanalu ili tek učimo govoriti? Jesmo li postali lijeni razmišljati? Zašto smo toliko zaljubljeni u liniju manjeg otpora? 

Ugrešić, nadalje, navodi sveto trojstvo društva – 3P, kako ga zove, a koje sačinjavaju političar, pop i pjesnik. Kako i zašto se upravo pjesnik našao u ovoj formuli, može se objasniti tezom da su navedene osobe one čiji stavovi dopiru do šire javnosti. Kako bismo se i mi nalazili na vrhu hijerarhijske piramide, odbijamo ostati samo konzumentima te mijenjamo uloge i postajemo moderatori sadržaja. Ovaj obrat književnica argumentira napretkom tehnologije i njezinom sve većom važnosti u društvu. Prema tome, nekadašnji gledatelji, slušatelji ili čitatelji dolaze do svog komada kolača i postaju glavne zvijezde pop kulture. 

Oslanjajući se na već spomenutu "karaoke kulturu", čini se kako pjevamo svima dobro poznate stihove, no u sasvim krivom tonalitetu. Do publike dolazi samo tišina ili tek nejasno mucanje. Zato ne iznenađuje što ovaj fenomen predstavlja plodno tlo za cvjetanje i popularizaciju autobiografija anonimnih uličara, prilikom čega osnovna misao uglavnom izostaje. Okupirani sobom, više nemamo potrebu razmjenjivati replike s drugima. Književnost postaje isključivo osobni iskaz koji ne zahtijeva odgovor. Mi smo subjekti čiji je stav važan, a primatelji kriptiranih signala trebaju ovacijama odobravati naše postojanje.

Komunicirajući tako šupljim kablovima književnosti, postajemo dio kolektiva koji se gubi u pričama samoprozvanih spisatelja i propovjednika besmislica. A opet, uporno ih iznova postavljamo na tron apsurda. Uvriježeno je mišljenje kako iz knjige moramo moći iščitati određenu poruku kako bismo se uvjerili da sate listanja stranica nismo potratili uzalud. Pa onda, je li književnost bez poruke uopće književnost?

Objavio/la martina [at] kulturpunkt.hr 12.01.2016

VEZANE VIJESTI

Znanje koje bi valjalo usvojiti

Pripremila: Martina Domladovac

Na kratkoj Školi neophodnog znanja sudjelovat će umjetnici Dubravka Ugrešić i Slobodan Šijan, te filozofi Alexander Garcia-Düttmann i Peter Szendy.

Zapleti i raspleti

Piše: Vatroslav Miloš
Izbor iz tjedna u medijima: od građanina Sanadera, preko novinarskog rada i srednjekulturnih problema, do lista najboljih knjiga i filmova u 2015. godini.

Važno je biti van tržišta

Piše: Ivan Tomašić
Htjeli mi to ili ne, umjetnost je roba. Umjetnost komunicira, a djelo zauzima svoje mjesto u komunikacijskom lancu: dakle, komunikacija je roba.