Kobne lekcije epidemije | kulturpunkt

Kobne lekcije epidemije

Ključno je da kulturna politika aktualnoj krizi ne pristupa kao jednokratnom problemu, nego kao lekciji o dubinskoj promašenosti našeg društvenog odnosa prema kulturnom i umjetničkom radu.

Piše: Lujo Parežanin

FOTO: Thomas Hawk / Flickr

  • A
  • +
  • -

Nakon što je svačija pažnja u prvim tjednima epidemije koronavirusa opravdano bila okupirana strepnjom zbog neposredne zdravstvene opasnosti i razvoja epidemiološke situacije, područje straha ovih je dana prošireno postepenim shvaćanjem katastrofalnih ekonomskih i socijalnih posljedica koje su počele postajati sve vidljivijima. Na udaru se odmah našao ugostiteljski sektor, a šteta se počela širiti i na sve uslužne djelatnosti, osobito one ovisne o neposrednom kontaktu s većim brojem ljudi. Ovih dana čitamo o ugroženosti malih poduzetnika kao "kralježnice ekonomije", prvim otkazima u privatnom sektoru, izvjesnom propadanju niza tvrtki i poslova – ukratko, socijalnoj krizi koja bi mogla imati jednako pogubne posljedice kao i ona zdravstvena u užem smislu.

U kulturnom su polju zbog tijesne povezanosti s ugostiteljskim prostorima štetu odmah osjetili glazbenici, koji su u razdoblju od svega par dana shvatili da su na neodređeno vrijeme ostali bez ikakvog izvođačkog angažmana, a ubrzo su uslijedila i sve brojnija otkazivanja instrukcija kao glavnog sekundarnog izvora prihoda. U prijevodu, ogromna većina egzistencijalno ionako pretežito ugroženih glazbenika praktički je u potpunosti ostala bez posla a da na obzoru nije ni vrhunac krize, kamoli njezin kraj. Zabrana okupljanja odmah je pogodila i ostale izvedbene umjetnosti – kazališne, plesne i druge izvedbe redom se otkazuju ili odgađaju na neodređeno – a s najnovijom zabranom se gase i preostale izložbe i druga javna događanja, kao i brojne edukacijske aktivnosti koje također čine bitan izvor prihoda kulturnog i umjetničkog sektora.

Apeli za mjere koje će ublažiti ekonomske posljedice epidemije počeli su se ubrzo javljati na europskoj razini, pa tako i kod nas, a ubrzo su im se priključili i apeli radnica i radnika u kulturi i umjetnosti, kao i različitih strukovnih organizacija. Ovih dana stižu i prve konkretne reakcije vlasti diljem Europe. U priopćenju objavljenom 16. ožujka talijanski ministar kulturne baštine, kulturnih aktivnosti i turizma Dario Franceschini najavio je niz mjera koje uključuju financijske potpore za radnice i radnike u turizmu u kulturi, proširenje i produbljenje mjera socijalne zaštite, paket olakšica za subjekte u kulturi, kazalištu i turizmu, krizni fond za kazališni i audiovizualni sektor u iznosu od 130 milijuna eura te vaučere za povrat sredstava za kupljene ulaznice za događanja u kulturi, kao i za putničke aranžmane.

Austrijska pak mreža IG Kultur na svojoj stranici redovno izvještava o mjerama koje vlasti poduzimaju u smjeru pomoći kulturnom sektoru. Prema zadnjim dostupnim informacijama, objavljenima 17. ožujka, kancelar Sebastian Kurz je u sklopu predstavljanja fonda za krizno upravljanje epidemijom virusa COVID-19 eksplicitno napomenuo da će dio od predviđene 4 milijarde eura biti namijenjen kulturi. Također je navedeno kako je "Ministarstvo kulture zajamčilo da će poduzete mjere uzeti u obzir prekarnu situaciju radnica i radnika u kulturi i umjetnosti, neovisno o tome radi li se o neprofitnim organizacijama ili samozaposlenim akterima". Od konkretnijih mjera, tzv. socijalni partneri dogovorili su model skraćenog radnog vremena, cilj kojeg je da se institucije u kulturi rasterete izdvajanja za plaće a da se pritom očuvaju radna mjesta. Model omogućuje da se radno vrijeme pojedinih radnica i radnika spusti na 10 %, no uz kompenzaciju za prateće smanjenje plaća u obliku kratkoročnih potpora iz sredstava AMS-a, austrijskog zavoda za zapošljavanje. Također, postojeće poluge pomoći poput Fonda za socijalno osiguranje umjetnika nude mogućnost jednokratnih potpora egzistencijalno ugroženim umjetnicima, neovisno o tome jesu li u radnom odnosu ili samozaposleni. Strukovne organizacije pak organiziraju vlastite krizne fondove pa su udruge za regulaciju autorskih, mehaničkih i izvođačkih prava – AKM, austro mechana i Österreichische Interpretengesellschaft (OESTIG) – zajednički primjerice osigurale milijun eura namijenjenih autorima koji su se zbog gubitka prihoda od tantijema ili honorara našli u egzistencijalnim problemima.

U Njemačkoj je 11. ožujka savezna ministrica kulture Monica Grütters najavila donošenja paketa kriznih mjera za pomoć kulturnom sektoru. Dva dana kasnije, na poziv Njemačkog kulturnog vijeća Konferencija ministara kulture saveznih pokrajina prihvatila je prijedlog formiranja kriznog fonda za financijsku pomoć freelance umjetnicama i umjetnicima, organizacijama i institucijama, uz sudjelovanje Savezne fondacije za kulturu, kao i pokrajinskih fondacija. U zadnjem dostupnom priopćenju, objavljenom 17. ožujka, Grütters je podcrtala kako se kultura u ovom kriznom razdoblju ne smije tretirati kao luksuz, nego kao ključna industrija čije narušavanje može imati "nezamislive posljedice po kulturni i medijski pluralizam". Najavila je ukidanje obaveze vraćanja sredstava potrošenih na aktivnosti koje nisu realizirane zbog epidemije, zatim jačanje postojećih programa podrške, kao i osiguravanje dodatnih sredstava za rasterećenje kulturnog sektora.

Ovdašnja je kulturna scena reagirala Apelom za žurnu pomoć nezavisnoj kulturi, koji potpisuju neformalna inicijativa nezavisnih kazališnih producenata, autora i izvođača i Udruga koncertnih promotora – Promo. Procjenjujući da će "kriza za izvedbeni sektor trajati barem do jeseni", apel podržava "paneuropski zahtjev za osnivanje nacionalnog Fonda za pomoć samostalnim umjetnicima i svim prekarnim radnicima u kulturi" te predlaže isplatu mjesečne novčane pomoći samostalnim umjetnicima i drugim prekarnim radnicama i radnicima u kulturi u visini 80 % prosječne plaće u razdoblju do šest mjeseci. Osim takvog Fonda solidarnosti, predložene mjere uključuju i moratorij na plaćanje najma prostora za obavljanje umjetničke djelatnosti, a koji su u vlasništvu države i jedinica lokalne samouprave; moratorij na obvezu uplate mirovinskog i zdravstvenog osiguranja za samostalne umjetnike; moratorij na revizije statusa samostalnih umjetnika na razdoblje od 6 mjeseci; fleksibilnost Ministarstva kulture i jedinica lokalne samouprave u rokovima za izvršenje programa javnih potreba u kulturi; priznavanje dosad nastalih troškova u organizaciji programa, unatoč otkazivanjima ili odgodama realizacije; žurnu isplatu preostalih sredstava za financiranje javnih potreba u kulturi iz 2019. godine. Apel je u trenutku pisanja ovog teksta podržalo više od 4000 potpisnika, a njegove zahtjeve su direktno ili indirektno poduprle i organizacije poput Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

Ministarstvo kulture je srećom pokazalo spremnost i volju da žurno reagira na katastrofu: 17. ožujka objavljeno je da je Vlada usvojila prvi paket mjera za pomoć kulturnom sektoru, uključujući i osnivanje tzv. kriznog fonda. U priopćenju stoji kako Ministarstvo takvim fondom "želi osigurati potpore likvidnosti kulturnog sektora – samostalnih umjetnika, samozaposlenih te drugih fizičkih i pravnih osoba u kulturnom sektoru koje ostaju bez svih prihoda zbog ograničenja okupljanja i zatvaranja kazališta, kina, muzeja, koncertnih dvorana". "Krizni fond", stoji dalje u pojašnjenju, "obuhvatit će područja djelatnosti u nadležnosti Ministarstva kulture, Hrvatskog audiovizualnog centra te Zaklade Kultura nova. Putem kriznog fonda osigurat će se i sredstava fizičkim i pravnim osobama u području kulture za produženo razdoblje pripremnih aktivnosti za odobrene projekte u kulturi čije je izvršenje uslijed epidemije do daljnjega odgođeno." Također su predviđene i mjere odgode realizacije programa financiranih iz sredstava Ministarstva kulture, Hrvatskog audiovizualnog centra i Zaklade Kultura nova, kao i priznavanja troškova organizacije programa otkazanih zbog epidemije. U skladu s apelima, na razdoblje od šest mjeseci će se obustaviti i revizija statusa samostalnih umjetnika, dok će Agencija za elektroničke medije izvršiti isplatu sredstava Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija za 2020. godinu i omogućiti prilagodbu programskih osnova pružatelja medijskih usluga. Ono što je bar za sada izostalo iz izglasanog paketa je predložena mjesečna novčana pomoć u iznosu od 80 % prosječne plaće.

Budući da je plesna umjetnost posebno ranjiva zbog izuzetno prekarnih radnih uvjeta, za komentar ove krizne situacije i prvih mjera Ministarstva obratili smo se predsjednici Udruge plesnih umjetnika Hrvatske Martini Tomić, koja nam je za početak pojasnila da UPUH i UPPU "PULS" trenutno po nalogu Ministarstva prikupljaju od plesne zajednice točne podatke o razmjerima njezine pogođenosti epidemijom. Premda smatra dobrim da je Ministarstvo promptno počelo djelovati, Tomić napominje kako prvi paket predloženih mjera ostavlja više nedoumica. Kao ključnu polugu koja bi u najvećoj mjeri pomogla radnicama i radnicima u kulturi Tomić ističe upravo jedinu koja se u paketu nije našla – direktnu novčanu pomoć. Odgode provedbe aktivnosti, smatra, potencijalno će proizvesti štetne posljedice ako se ne ostavi dovoljno vremena za njihovu realizaciju: budući da je plesna scena mala, uz redovna preklapanja izvođačica i izvođača i cirkulaciju istih ljudi, naguravanje svih produkcija iz 2020. u kratko vremensko razdoblje proizvest će brojne probleme i opteretiti radnice i radnike preko svake mjere. Što se pak tiče pitanja registra onih koji bi se kvalificirali za potporu iz eventualnog kriznog fonda, Tomić podsjeća da sve strukovne udruge imaju popise svojih članica i članova pa smatra kako u tom pogledu ne bi trebalo biti poteškoća s prikupljanjem podataka.

Premda dakle nije sporno da treba pozdraviti prve korake Ministarstva, oni još uvijek u bitnome ne mijenjaju zastrašujući položaj u kojem se u ovom trenu nalazi velik broj radnica i radnika u kulturi. U iščekivanju daljnjih koraka, ono što se čini ključnim jest zadržati perspektivu koju je predsjednica UPUH-a svojim komentarima naznačila – problem je podjednako kako će kultura preživjeti nakon epidemije, ne samo za vrijeme nje. U tom smislu, valjalo bi istaknuti da se razmjeri trenutne pogođenosti kulturnog sektora ne tiču samo njegove ovisnosti o javnim događanjima i ugostiteljskom sektoru, nego i sistemske prekarnosti u koju je doveden daleko prije nego što se pojavilo koronavirus. Epidemija je tek razotkrila njegovu ekstremnu ranjivost prouzrokovanu desetljećima katastrofalne kulturne politike, kao što je razotkrila i ekstremnu ranjivost čitave naše ekonomske i socijalne infrastrukture, poharane od devedesetih naovamo. Ključno je stoga za budućnost kulture da se ovoj krizi ne pristupa kao jednokratnom problemu koji treba premostiti, nego kao lekciji o dubinskoj promašenosti našeg društvenog odnosa prema kulturnom i umjetničkom radu.

 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Objavio/la lujo [at] kulturpunkt.hr 19.03.2020

VEZANE VIJESTI

Na tehnokratskoj giljotini

Piše: Lujo Parežanin

Reakcije ministrice i Ministarstva kulture na zahtjeve inicijative Dosta je rezova pokazuju osnovno nerazumijevanje uvjeta rada u umjetnosti i kulturi.

Što društvu znači umjetnički rad

Piše: Lujo Parežanin
Donošenje novog Zakona o umjetnicima jedinstvena je prilika da umjetnička zajednica nadiđe cehovske perspektive i postavi temeljno pitanje o biti odnosa države prema umjetničkom radu.

Zamjetan doprinos devastaciji kulture

Piše: Lujo Parežanin

Nacrt prijedloga Zakona o obavljanju umjetničke djelatnosti utemeljen je na toksičnom shvaćanju odnosa društva prema umjetničkom radu.