Kolateralne žrtve izvrsnosti | kulturpunkt

Vijesti Znanost i obrazovanje

<

Kolateralne žrtve izvrsnosti

Invazija tržišne logike u obrazovni sustav, unatoč dugogodišnjim protestima studenata i akademske zajednice, postala je globalni problem koji je potrebno konačno osloviti.

Piše: Tomislav Žilić

FOTO: Francisco Osorio

Problematično stanje u obrazovnim sustavima diljem svijeta najvidljivije je u visokom obrazovanju, odnosno na sveučilištima. Ona u posljednjih desetak godina sve glasnije ukazuju na činjenicu da nametanje tržišne logike nagriza obrazovanje kroz povećanje školarina, smanjenje sveučilišne autonomije, usmjeravanja postojećih financijskih modela prema "profitabilnim" granama te tretiranjem visokog obrazovanja kao servisa za snabdijevanje korisnih statistika o konkurentnosti tržišta neke zemlje. Otpor ovakvoj logici sustava visokog obrazovanja nije zaobišao ni Hrvatsku, kada se je 2009. godine blokadama hrvatskih fakulteta i sveučilišta pokušalo izboriti za besplatno obrazovanje i sustavne promjene, a taj je prosvjed bio samo jedan u nizu takvih diljem svijeta.

Današnje stanje nije znatno bolje, čemu svjedoči niz nedavnih nezadovoljstava u "centrima" moći suvremenog kapitalističkog društva koje služe kao osnovni model ustroja obrazovanja danas, odnosno Velikoj Britaniji i SAD-u. U Velikoj Britaniji već je mjesecima u tijeku kampanja za predstojeće parlamentarne izbore, a kako kritika usmjerenih prema sadašnjoj i bivšoj vlasti ne nedodstaje, obrazovanje se pokazalo jednim faktorom čije stanje uistinu malo ovisi o smjenama torijevaca i laburista. Britanska akademska zajednica trenutno koristi priliku kako bi upozorila da unatoč tome što su britanska sveučilišta među najprestižnijima na svijetu, trenutno stanje u visokom obrazovanju nije nimalo pohvalno. Naime, upozorenja koja odašilju sveučilišta tiču se napora vlasti da sveučilišta organiziraju prema tržišnom modelu, sve kako bi se institucije učinile profitabilnima pritom zastupajući tezu o održavanju "izvrsnosti" u visokom obrazovanju.

Ishodište takve prakse nalazi se u obrazovnim reformama koje je 1980-ih godina započela Margaret Thatcher, kada je javno financiranje sveučilištima smanjeno za ogromne iznose, a sveučilišta su podvrgnuta kontroli vlasti kako bi se proveo zamišljeni model poduzetničkog i stručnog obrazovanja. Izravna posljedica ovakve politike, neznatno mijenjane tijekom nekoliko mandata suvremenih laburista, jest da sveučilišta moraju monetizirati svoje aktivnosti, odnosno odrediti financijsku vrijednost svojih aktivnosti i "proizvodnje". Na vrijednosnoj ljetstivici takvoga sustava humanističke su se znanosti našle u izrazito nepovoljnom položaju, pogotovo u usporedbi s prirodnim znanostima koje svoj rad mogu kvantificirati konkretnim, primjenjivim rezultatima, odnosno potencijalnom tržišnom vrijednošću. U postupku stvaranja "profitabilnih" institucija sveučilišta se birokratiziraju, stvarajući potrebu za sve većim profitom poradi održivosti, a kontrola nad njima se kontinuirano gura sve dalje i dalje od akademske zajednice.

Američka sveučilišta, s druge strane, oduvijek slove kao najbolji primjer jake spone tržišta i obrazovnog sustava, uz sustavno provođenje modela profitabilnog visokog obrazovanja gdje se sustav javnog financiranja čini gotovo pa nemogućim dostignućem. No nedavno je došlo do pobune nekadašnjih studenata koja se dotiče jedne od najvećih boljki američkog visokog obrazovanja – tzv. studentskog duga. Iznosi školarina na američkim sveučilištima toliko su visoki da studenti, osim u slučaju stipendiranja, moraju na sebe preuzeti studentske kredite koje otplaćuju cijeli život. Skupina od petnaestero ljudi odlučila je prekinuti vraćanje pozamašnih kredita privatno financiranom lancu fakulteta Corinthian Colleges Inc. kako bi ukazala na neodrživu poziciju svih sadašnjih, bivših i budućih studenata. Unatoč tome što se radi o maloj skupini prosvjednika te o privatnim sveučilištima, problem visokih školarina tiče se visokog obrazovanja u SAD-u općenito, pri čemu ova inicijativa daje znakove da je potrebno pružiti sustavan otpor kako bi se model financiranja obrazovanja promijenio. 

Primjer pozitivnih pomaka u financiranju obrazovanja može se pronaći u Čileu, gdje su nedavno najavljene strukturne promjene koje će omogućiti besplatno obrazovanje na nacionalnoj razini. Čileanska vlada oporezivat će korporacije kako bi stvorila financijsku bazu za provođenje plana javno financiranog i besplatnog obrazovanja i to nakon više od tri desetljeća tijekom kojih je Pinochetov privatizirani obrazovni sustav doveo do toga da je čileanski obrazovni sustav jedan od najskupljih i najnekvalitetnijih na svijetu. Promjene su najavljene nakon višegodišnje studentske borbe i prosvjeda, pokazujući kako promjena uistinu može doći "odozdo". 

Svi spomenuti primjeri jasno ukazuju da prevladavajuća tržišna logika u obrazovnim sustavima diljem svijeta ima dalekosežne posljedice čiju je štetnost uistinu teško prozvati zbog općenitog stanja prihvaćanja globaliziranog kapitalističkog sustava u kojem živimo, koji ostaje nepoljuljan i nakon globalne gospodarske krize koja još ne jenjava. Indikativno je to i u domaćem kontekstu, gdje unatoč svim naporima studenata i akademske zajednice, orijentiranost na profit - uz uobičajene parole o izvrsnosti i uspješnosti - institucije i vlast pokazuju kako ne nalaze ništa upitno u podržavanju izmicanja obrazovanja iz javne u privatnu sferu te daljnjem lobiranju za "profitabilnije" i "tržišno učinkovitije" obrazovne ustanove.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Demokracija bez participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Objavio/la tomislav [at] kulturpunkt.hr 09.04.2015

VEZANE VIJESTI

Abeceda kapitalizma

Piše: Martina Domladovac
Djecu je neophodno što ranije lišiti djetinjstva i naučiti da je novac mjerilo čovjeka, njegovog domoljublja i njegove vrijednosti, on razlikuje one koji su na vrhu od onih na dnu.

Za škole bez kulture

Piše: Matija Mrakovčić
Ministar obrazovanja donio je nacrt Pravilnika o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi i stavio ga na javnu raspravu.

Prodaja jeftinih floskula javnosti

Piše: Vatroslav Miloš

Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu upozorava kako još uvijek ne postoji volja da se realizira zahtjev za potpuno javno financiranim školstvom.