Kronologija jedne cenzure | kulturpunkt

Vijesti Kulturne politike

<

Kronologija jedne cenzure

Tek je uklanjanjem kršćanske ikonografije s Gavellina plakata cijela pripovijest o slobodi i cenzuri umjetnosti dobila vjerska obilježja.

Piše: Matija Mrakovčić
  • A
  • +
  • -

Nakon zahtjeva portala Bitno.net da se ukloni "kršćanofobni" plakat Gavelline predstave Fine mrtve djevojke te e-mail akcije udruge Vigilare, po nalogu gradonačelnika Milana Bandića plakati koje je izradio Studio Cuculić zamijenjeni su fotografijom predstave bez vjerskih obilježja. Ravnatelj Gavelle Darko Stazić ovako je objasnio potez povlačenja plakata: "Neviđeni pritisak, potaknut od strane jedne udruge, koja preko svojih internetskih stranica poziva na masovni protest zbog kazališnog plakata za predstavu Fine mrtve djevojke, a koji se ne vrši samo na Gradsko dramsko kazalište Gavella, već i na s kazalištem povezane institucije, kao i na naše suradnike i sponzore, doveo je do toga da je uprava Gradskog dramskog kazališta Gavella donijela odluku da sporni plakat povuče iz upotrebe".

O kojim se to s kazalištem povezanim institucijama, suradnicima i sponzorima radi, objasnili su oni sami. Iz Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport stiglo je sljedeće priopćenje: "Vezano uz sporne plakate za novu predstavu Gradskog dramskog kazališta Gavella, obavještavamo Vas da je gradonačelnik Grada Zagreba gospodin Milan Bandić naložio da se oni žurno uklone sa svih javnih površina. Također, ravnatelj Kazališta Gavella gospodin Darko Stazić obvezao se i da će neprimjereni plakat biti povučen iz upotrebe te da će se za istu predstavu izraditi novi plakat. Uz navedeno, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport izražava žaljenje što je ovim nepromišljenim činom Gradsko dramsko kazalište Gavella povrijedilo osjećaje vjernika". Priopćenje potpisuje pročelnik ureda, Ivica Lovrić.

Uslijedile su reakcije struke, glumaca i redatelja predstave, aktivista te ostalih građana. Hrvatsko dizajnersko društvo naglasilo je: "Smatramo kako plakat Fine mrtve djevojke odražava visoke kvalitete umjetničke direkcije u kojoj Cuculić lucidno i promišljeno vizualno interpretira sadržaj i poruku predstave. Samim tim, ovaj rad je polemičan jednako toliko koliko i sama predstava te se kroz dizajnerski medij otvoreno uključuje u diskurs o bitnim društvenim pitanjima poput tolerancije, prava LGBT zajednice i nasilja u društvu. Njegova provokativnost, na razini reinterpretacije prepoznatljivih religijskih motiva, u funkciji je poticanja upravo takvog dijaloga, što je jedna od najvažnijih uloga dizajna vizualnih komunikacija, te je u skladu s temeljnom odgovornosti društvenog angažmana dizajnera. Njegov glavni sadržaj je upravo to, te stoga svođenje recepcije plakata na razinu vrijeđanja vjerskih osjećaja pokazuje samo duboko nerazumijevanje problematike. Otvorena cenzura od strane institucija, pod pritiskom bilo kojeg subjekta, predstavlja ne samo obezvređivanje ideje slobode vizualnog izražavanja i slobode izražavanja vlastitog identiteta, nego u konačnici znači dokidanje svake mogućnosti javnog dijaloga".

O cenzuri dijaloga među interesnim skupinama oglasilo se i nekoliko kršćanskih aktivista, ističući da je namjera prosvjednog pisma bila naglasiti da "lik Bogorodice – koju istinski vjernik naziva svojom nebeskom Majkom, nema što raditi na plakatu za tu predstavu", te nekoliko LGBT aktivista, poput Mime Simić koja je napisala da "kultura u Hrvatskoj nema ni hrabrosti ni volje za doprinos demokratskim procesima, čiji bi glavni pokretač trebala biti. Imali ste se priliku postaviti, imali ste priliku na valu javnog interesa promovirati umjetnost, pa i ljudska prava - tu ste priliku pretvorili u debakl demokracije".

Hoće li ova medijska promocija odmoći ili pridonijeti gledanosti same predstave, tek će se pokazati. Hrvati vole spektakle. Crkva se nije oglasila jer joj to nije ni potrebno - iako, sada se na plakatu nalaze dvije stvarne osobe u lezbijskom poljupcu - pa je moguće da se kampanja kojom se negira postojanje LGBT populacije, nanovo načeta sporom oko zdravstvenog odgoja, tek zahukta. Jedno je sigurno: u nadolazećoj predizbornoj kampanji Milan je Bandić dijelu svog biračkog tijela već obećao nastavak konjske retorike - koliko para, toliko (umjetničke) slobode, upisujući se još jednom na mjesto gospodara javnoga interesa.

"Oni koji se ne (po)kreću, ne osjećaju lance kojima su vezani", napisala je Rosa Luxemburg.

Objavio/la matija [at] kulturpunkt.hr 17.01.2013