Kultura nova nije Superhik! | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Kultura nova nije Superhik!

U 2012. s djelovanjem je započela Zaklada Kultura nova, a o dosadašnjem radu, modelu funkcioniranja te smjernicama za budućnost razgovaramo s upraviteljicom Deom Vidović.

Razgovarao: Igor Ružić
  • A
  • +
  • -

Domaća izvaninstitucionalna kultura pamtit će 2012. barem po jednoj dobroj vijesti – konačnom osnivanju Zaklade Kultura nova kojom je, uz zatvaranje ili bitno smanjivanje tradicionalnih izvora financiranja, postavljen temelj za dodatni i bitno drugačiji način održanja, podupiranja i razvijanja tog dijela scene. Početak godine obilježio je javni proziv Grada Zagreba zbog nestalih 11 milijuna kuna, dok je prosinac bio u znaku rezultata prvog, donekle i probnog, natječaja Zaklade Kultura nova, kojim je nešto više od dva milijuna kuna lutrijskih sredstava, dodijeljeno dionicima izvaninstitucionalne kulture za razvoj projekata, suradničkih platformi i selekciju festivala. 

Za dugu priču koja je trajala sveukupno osam godina, od početnih ideja do realizacije i uspostave Zaklade kao punopravnog i funkcionalnog entiteta između Vlade RH i kulture koja ne računa na hladni pogon plaćen javnim novcem, najbolja je i najkompetentnija sugovornica upraviteljica Zaklade Dea Vidović.

Dea Vidović završila je studij komparativne književnosti i indologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagreba, gdje je i doktorirala s temom "Razvoj novonastajućih kultura u gradu Zagrebu od 1990. do 2010." U deset godina profesionalnog angažmana radila je kao novinarka i urednica te organizatorica, producentica i voditeljica mnogobrojnih kulturno-umjetničkih projekata, uglavnom u polju nezavisne kulture. Između ostaloga, bila je i koordinatorica programa mreže Clubture i jedna od osnivačica te dugogodišnja glavna urednica ovog portala. Autorica je brojnih članaka o nezavisnoj kulturi te (su)urednica nekoliko publikacija. Upraviteljica Zaklade kultura nova postala je u travnju 2012. 


KP: Zaklada Kultura nova osnovana je kako bi, između ostaloga, postojao institucionalni izvor financiranja nezavisne kulture koji je imun na mijene politike, pa onda i kulturne politike. U koliko je mjeri Zaklada politički neovisna? 

D. V.: Zaklada je autonomni pravni subjekt koji samostalno odlučuje o svom djelovanju. Osnovana je 2011. temeljem posebnog Zakona o Zakladi "Kultura nova". Zaklada je pravna osoba koja ima svoja tijela upravljanja (Upravni odbor i upravitelja) i ona samostalno kreiraju politiku uz obvezu da slijede svrhu i ciljeve koji su propisani Zakonom. Članovi tih upravnih tijela se biraju temeljem stručnosti u području kojim se bavi Zaklada. Budući da se Zaklada financira od dijela prihoda od igara na sreću, o čemu se odlučuje svake godine donošenjem Uredbe o korisnicima lutrijskih sredstava, komunikacija s drugim institucijama je neizbježna, ali i potrebna jer i druge institucije utječu na poziciju i djelovanje organizacija u području kulture. Dakle, Zaklada mora kontinuirano sudjelovati u procesima donošenja odluka kao i definiranju kulturne politike, ali na način da se na njih može utjecati i usmjeriti ih prema interesima, potrebama i razvoju potencijala organizacija civilnog društva na području suvremene kulture i umjetnosti zbog kojih je Zaklada i nastala.

 

KP: Koji su primarni institucionalni partneri Zaklade – Ministarstvo kulture, financija...?

D.V.: Već je i Zakonom o Zakladi propisano da joj tehničku, administrativnu i stručnu podršku, u procesu osnivanja i registriranja, pruža tijelo državne uprave nadležno za poslove kulture, dakle Ministarstvo kulture. Osim toga, u spomenutoj Uredbi o korisnicima dijela prihoda od igara na sreću, Zaklada se navodi kao jedna od aktivnosti Ministarstva. Pored ovih propisanih odredbi, Ministarstvo kulture shvaćamo kao partnera s kojim zajednički možemo doprinijeti izgradnji podloge za stabilniji razvoj civilnog sektora u kulturi. Zaklada je otvorena i prema svim drugim tijelima državne uprave i institucijama, kao što je to Ured za udruge, s kojima surađuje na stvaranju poticajnog okruženja za razvoj ovog specifičnog kulturnog polja. 


KP: Kakve su garancije za opstojnost Zaklade, i njezinog financiranja? Stavlja li to u nejednak položaj institucionalnu kulturu?

D. V.: Rekla bih da je stvar obrnuta. Model kulturnog sustava kakav imamo dijelom je naslijeđe ranijih vremena. U međuvremenu, okolnosti su promijenjene, pa su na kulturnu scenu stupili brojni novi samoorganizirani akteri, dakle organizacije kojima osnivači i vlasnici nisu država ili lokalne samouprave. Otvaranjem pozicija samo za njihovo programsko financiranje u okviru sustava javnih potreba u kulturi, prije desetak godina, dan je svojevrsni poticaj njihovom programskom radu, ali se vrlo brzo pokazalo da on nije dostatan i da ih ne može podržati na jednak način kao što to čini s javnim kulturnim ustanovama. Kulturni sustav je naime krojen tako da stavlja javne kulturne ustanove u privilegiranu poziciju, a sve druge na rub tog sustava. Sustav osigurava javnim kulturnim ustanovama pokrivanje troškova infrastrukture, plaće zaposlenika i programa, dok drugi nemaju ista prava i privilegije, već se samo mogu iz godine u godinu natjecati za programska sredstva, koja su pak nedostatna da bi omogućila njihovu stabilnost i rast. Ovo je stanje posebno problematično za neprofitne samoosnovane organizacije koje nisu stupile na kulturnu scenu kako bi ubirale profit, već kako bi publici omogućile kontinuirano praćenje suvremenih kulturnih i umjetničkih praksi. Imajući u vidu ove promijenjene okolnosti, nije bilo moguće na njih ostati imun, posebno ako se kultura želi braniti kao javno dobro, kao razvojni potencijal društva. S obzirom da reformu sustava nije moguće provesti preko noći, jedna od mjera u postojećem sustavu financiranja i pružanja stručne podrške organizacijama civilnog društva je upravo bilo osnivanje Zaklade. Opstojnost Zaklade i njezinog financiranja su zagarantirani Zakonom o Zakladi, a razvoj kapaciteta Zaklade je u direktnoj vezi s povećanjem financijskih sredstava za njeno funkcioniranje, odnosno za programe podrške. 

 

KP: Zašto nezavisna kultura zaslužuje ovako posebno tijelo za financiranje?

D. V.: Riječ je o samoosnovanim kolektivima koji su u posljednjih petnaestak godina odigrali ključnu ulogu u polju suvremene kulture i umjetnosti. Mnogi će čak reći da su obavile posao javnih kulturnih ustanova i nadopunile njihov rad. Organizacije nezavisne kulture se javljaju u području transformacije kulturne svakodnevnice, kao provoditeljice inovativnih, a nerijetko i provokativnih umjetničkih i kulturnih praksi. One su otvorile novi prostor društvenog angažmana, postavile zahtjeve za drugačijim tipom društvene komunikacije i razvijale nove organizacijske modele. Nezavisna kultura je tako zadobila društvenu funkciju, ona posreduje između različitih područja (politika, ekonomija, ekologija, feminizam, centar-periferija, itd.) te se zalaže za politiku korektnosti, tolerancije i otvorenosti. Dokazujući svoju stvaralačku, umjetničku, sociokulturnu i akcijsku stručnost organizacije ovog kulturnog polja dinamizirale su i sukreirale sveukupni kulturni život, postale važan akter kulturnog sustava, kojeg nije moguće zaobići, i dale snažan i ozbiljan doprinos razvoju suvremene kulture i umjetnosti u zemlji. Međutim, unatoč njenim snažnim potencijalima, postojeći sustav ne osigurava adekvatne mjere za opstanak i rast neprofitnih organizacija u kulturi, i stoga je bilo potrebno, važno i čak presudno osmisliti nove mjere koje će dati doprinos njihovoj stabilizaciji i razvoju. 

 

KP: Koji su strateški ciljevi Zaklade? Ispraviti dugu povijest nejednakog ne samo financiranja nego i općenito tretmana izvaninstitucionalne kulture u Hrvatskoj, ispraviti odnos između kulture i sporta u financiranju...

D. V.: "Kultura nova" ima zadatak pomoći izgradnji kvalitetnijih uvjeta rada organizacija civilnog društva u kulturi te time omogućiti stabilizaciju i razvoj ovog važnog dijela kulturnog sustava. Kako bi uspjela u tom nastojanju, Zaklada će pored pružanja financijske podrške pružati i stručnu podršku organizacijama, bilo kroz uspostavljanje partnerskih odnosa s njima, provođenje edukacijskih programa ili vlastitih projekata kojima će primarna svrha biti stvaranje poticajnog okruženja za stabilizaciju, rast i razvoj ovog dinamičnog i vibrantnog kulturnog polja. Sveukupno će na taj način dati i poticaj daljnjem razvoju suvremene kulture i umjetnosti. 

 

KP: Može li osnivanje i postojanje Zaklade promijeniti načine financiranja i na "tradicionalnijim" razinama, dakle u Ministarstvu kulture ili lokalnim samoupravama? Treba li uopće imati takvih iluzija?

D. V.: Zaklada ne može biti samo korektivno sredstvo, već i sukreator kulturne politike. Iz tih razloga treba razvijati partnerske odnose, kako s državnom upravom tako i s onima na subnacionalnim razinama, jer tek u suradnji s njima može doprinijeti transformaciji sustava koji će biti primjereniji današnjim okolnostima. Za promjene ovog tipa, posebno ako ih želimo provesti sustavno, potrebno je dulje vremensko razdoblje, a cjelokupni proces je neophodno postaviti na principima i načelima participativne i produktivne kulturne politike, koja će uključiti sve zainteresirane aktere, a ne samo donosioce odluka. 

 

KP: Može li se, s druge strane, očekivati i svojevrsni protuudar ili kontraefekt – da se izvaninstitucionalnoj kulturi na tim stranama još više "zatvore vrata"?

D. V.: "Kultura nova" nije zamišljena kao konkurentski i zamjenski izvor financiranja onim postojećim na nacionalnoj i subnacionalnim razinama, već kao nadopunjavajući i komplementaran element. To znači da postojeći izvori trebaju nastaviti s financiranjem programskih aktivnosti civilnog sektora u kulturi kao javnih potreba u kulturi, ali dakako na primjereniji način, i u smislu artikuliranja kriterija i u smislu izdvajanja adekvatnih sredstava za programe. Zaklada osigurava sasvim drugačiji tip podrške, riječ je o sredstvima za izgradnju organizacijskih kapaciteta, što predstavlja preduvjet za produkciju, odnosno osigurava stabilnije uvjete za realizaciju projekata i programa. Istovremeno, kroz druge programe podrške "Kultura nova" omogućava akterima rad na stvaranju, testiranju i razvoju novih umjetničkih i projektnih ideja te potiče povezivanje organizacija, decentralizaciju programa i razvoj lokalnih zagovaračkih platformi koje će po principu odozdo raditi na osiguravanju boljih uvjeta rada, ali i unapređenju cjelokupnog sustava kulturne politike na lokalnoj razini. No, kako bismo izbjegli bilo kakve pogrešne interpretacije pojedinih tijela (primarno mislim na one na subnacionalnim razinama), koja bi mogla zaključiti da ih postojanje Zaklade lišava odgovornosti prema organizacijama civilnog društva u kulturi, vodit ćemo računa i o tim aspektima.

 

KP: Sredstava iz kojih se financira zaklada i koje redistribuira su lutrijska. Je li ovo prvi "ulaz" kulture u lutrijska sredstava u Hrvatskoj?

D. V.: Nije. Kultura već nekoliko godina koristi lutrijska sredstva. Spomenuta Uredba o korisnicima dijela prihoda od igara na sreću temeljena je na Zakonu o igrama na sreću u kojem je propisano nekoliko područja čiji se programi financiraju od lutrijskih sredstava, a među njima je i kultura. U tom dijelu koji je namijenjen kulturi, već godinama participira i Ministarstvo kulture, i iz tih tzv. namjenskih izvora se financiraju programi muzejsko-galerijske djelatnosti, kazališne i glazbeno-scenske djelatnosti, nove medijske kulture kao i međunarodna kulturna suradnja, a osiguravanjem sredstava za Zakladu nisu smanjeni iznosi za navedene djelatnosti. Jedan dio sredstava odlazi i Ministarstvu vanjskih i europskih poslova za kulturne aktivnosti. 

 

KP: S obzirom da je riječ o lutrijskim sredstvima, znači li to da je proračun kojim Zaklada raspolaže iz godine u godinu promjenjiv? Kako će se to odraziti na rad Zaklade – i na korisnike?

D. V.: Uredba o korisnicima lutrije donosi se svake godine. To znači da se iz godine u godinu utvrđuju potrebe na temelju kojih se definiraju udjeli, prvo između područja (sport, socijalna i humanitarna djelatnost, tehnička kultura, razvoj civilnog društva, kultura itd), a onda između korisnika unutar svakog od tih područja. Trenutno najviši postotak ima sport, 35%. Uredba je podložna promjeni i ona može biti u korist kulturnog sektora, ali i ne mora. Ključno je da Zaklada argumentirano opravda potrebu za većim sredstvima i da proaktivno sudjeluje u kreiranju Uredbe. Upravo zahvaljujući ovakvom pristupu, a i na temelju sektorske analize koju smo napravili, u Uredbi za 2013. godinu dio prihoda za Zakladu je iskazan u mnogo većem postotku nego za 2012, tako je procjena da bi proračun u 2013. godini mogao iznositi oko 7 milijuna kuna. Povećanje sredstava je važno jer će Zaklada u 2013. funkcionirati cijelu godinu i moći će provoditi programe podrške s većim sredstvima. U kreiranju Uredbe za 2013. bila je vrlo važna podrška Ureda za udruge, Ministarstva kulture i Ministarstva financija, kao i drugih korisnika lutrijskih sredstava koji su prihvatili prijedlog povećanja sredstava za "Kulturu novu" u 2013. godini.

 

KP: Mali korak u povijest: kako bi ukratko prepričala nastanak Zaklade – od inicijalne ideje do realizacije?

D. V.: "Kultura nova" je za sve nas uspješan primjer inicijative odozdo, inicijative koju su pokrenule organizacije civilnog društva u kulturi, svjesni upravo svih onih aspekata kulturnog sustava o kojima sam ranije govorila. Ideja je došla i do Ministarstva kulture posredstvom Vijeća za nove medijske kulture. Ministarstvo je razmotrilo prijedlog Vijeća te je odlučilo krenuti u realizaciju projekta osnivanja posebne zaklade za organizacije civilnog društva na području suvremene kulture i umjetnosti. Budući da je već ranije na sličan način osnovana Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, ta su iskustva iskorištena prilikom izrade Nacrta prijedloga Zakona o Zakladi "Kultura nova". Nakon što je radna grupa izradila Nacrt prijedloga Zakona, on je upućen na Vladu, potom u Sabor. Cjelokupni proces, od pojavljivanja ideje do njene realizacije je trajao nekoliko godina. Organizacije civilnog društva su ideju osnivanja zaklade počele javno zagovarati na brojnim konferencijama, okruglim stolovima, tribinama i javnim raspravama od 2004. godine, a Zakon je usvojen u ljeto 2011. Nakon donošenja Zakona pokrenut je proces osnivanja i registriranja koji u nas traje nekoliko mjeseci. U tom razdoblju su imenovani Upravni odbor i upravitelj, usvojen je Statut Zaklade i donesi su drugi akti potrebni za funkcioniranje Zaklade. "Kultura nova" je započela s radom u svibnju ove godine kada je započeo rad upravitelja. U prvih nekoliko mjeseci rada Zaklade, većinu resursa smo uložili u pripremu i provedbu Pilot programa podrške, tako da nas u 2013. godini čeka mnogo rada u smislu razvoja unutarnjih organizacijskih kapaciteta te osiguravanja uvjeta za puno funkcioniranje institucije. 

 

KP: Može li Zaklada operirati i nekim drugim, na primjer donatorskim sredstvima, a ne samo lutrijskim? 

D. V.: Zakonom je propisano da se Zaklada uz prihode od igara na sreću može financirati i iz drugih izvora, pa tako i iz različitih donacija. 

 

KP: Ima li Zaklada mogućnost zadržavanja dijela sredstava za svoje projekte? Ili za "akumuliranje kapitala" kako bi mogla, na primjer, imati rezervu za godine u kojima, kolokvijalno rečeno, Hrvatima baš krene s lutrijskim dobicima?

D. V.: Zaklada lutrijska sredstava može koristiti za pokretanje svojih vlastitih projekata koji moraju biti u skladu sa zakonom propisanom svrhom i ciljevima. Akumuliranje kapitala je moguće kroz provođenje aktivnosti i programa koji su u skladu sa Zakladinom svrhom, a kojima "Kultura nova" može stjecati prihode za daljnje financiranje programa i svog djelovanja. 

 

KP: Jeste li planirali umrežavanje Zaklade sa sličnim ili manje sličnim europskim, ili možda čak svjetskim partnerima?   

D. V.: U narednom razdoblju čeka nas paralelan rad na izgradnji institucionalnih kapaciteta Zaklade, kao i razvoju budućih programa podrške, jer smo prethodnih pola godine većinu raspoloživih resursa i vremena uložili u osmišljavanje i provedbu Pilot programa podrške. U predstojećim mjesecima planiramo uspostaviti i direktnu komunikaciju s nekim sličnim fondacijama u Europi, upoznati ih s radom "Kulture nove", ispitati njihove prakse i modele rada te također razmotriti mogućnosti zajedničkog djelovanja. 

 

KP: Kako je formiran Upravni odbor Zaklade? 

D. V.: Procedura imenovanja Upravnog odbora je propisana Zakonom prema kojem se Upravni odbor bira na mandat od četiri godine i članovi Upravnog odbora taj posao obavljaju volonterski bez materijalne i financijske kompenzacije za svoj rad. Upravitelj objavljuje javni poziv za imenovanje članova Upravnog odbora, nakon čega ministar kulture upućuje Vladi RH prijedlog za imenovanje članova Odbora. 

 

KP: Kako danas funkcionira Zaklada? S obzirom da u Hrvatskoj nije bilo slične institucije, osnivanje Zaklade moralo se, pretpostavljam, ugledati na inozemne uzore. 

D. V.: "Kultura nova" je u Hrvatskoj prva zaklada ovog tipa u kulturi. No, zahvaljujući sada već desetogodišnjem djelovanju Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva postojao je primjer koji je poslužio za osnivanje i ove Zaklade. Zaklada trenutno ima dvoje zaposlenika, pored mene kao upraviteljice tu je i stručni suradnik za opće i ekonomske poslove koji je stigao tek nedavno, a u veljači će nam se pridružiti treća osoba, stručni suradnik koji će biti zadužen za planiranje, koordiniranje programa i informiranje. Kada je pak riječ o inozemnim uzorima, potrebno je reći da praksa financiranja kulture, ali i drugih područja (sport, civilno društvo, mladi, obrazovanje, zdravstvo itd) iz lutrijskih sredstava nije hrvatski izum, već je ona godinama prisutna u mnogim europskim zemljama, Finska, Danska, Nizozemska, Irska, Norveška, Velika Britanija samo su neke od njih. Postoje različiti modeli i institucionalni okviri putem kojih se vrši distribucija tih sredstava. Pored toga, za razliku od razvijenih europskih zemalja hrvatski gospodarski sektor je vrlo slab i postoji vrlo mali broj ekonomskih subjekata koji su dovoljno snažni i koji generiraju dobit da bi jedan dio te dobiti mogli dati ne samo vlastitim dioničarima, već i svojoj lokalnoj ili široj društvenoj zajednici. Subjekti u financijskom sektoru su primjerice uspostavili vlastite donatorske sustave, dok su neke druge kompanije osnovale organizacije u području kulture koje čine produžetke njihovog korporativnog poslovanja. Ostaje dakle tek nekolicina kompanija koje su u mogućnosti donirati svoja sredstva javnim zakladama što nije slučaj s razvijenijim zemljama. U sličnoj nepovoljnoj situaciji se nalazimo i po pitanju razvijenosti bogatijeg i srednjeg sloja stanovništva koji bi viškove u prihodima kućanstva mogli donirati različitim institucijama po stalnom, a ne humanitarnom i ad hoc principu kritičnih momenata. U tom smislu, modeli koji postoje u drugim zemljama mogu tek djelomično biti preneseni u naš kontekst.

 

KP: Uspješno je proveden i prvi, pilot natječaj. Njegov se raspis nesumnjivo čita i kao svojevrsna strategija budućeg rada Zaklade. Možeš li detaljnije opisati njegove postavke i razloge?

D. V.: Već sam ranije govorila o tome da Zaklada nije zamjenski izvor financiranja programa javnih potreba u kulturi koji već postoje na državnoj i lokalnim razinama, već je definiran kao komplementarni sustav iz kojeg se daju oni oblici podrške koji se ne mogu ostvariti kroz sustav javnih potreba u kulturi. Svrha i ciljevi Zaklade su propisani Zakonom, a Upravni odbor je u donošenju prioriteta za Pilot program vodio računa o svim ovim navedenim aspektima, pritom imajući u vidu i sredstva kojima Zaklada raspolaže u prvoj godini svoga djelovanja. Bilo je važno već u pilotu definirati program podrške za razvoj organizacijskih kapaciteta koji su temelj za provedbu bilo kojeg programa i projekta. Također je osmišljen program putem kojeg se pruža podrška za razvoj umjetničkih ideja i partnerskih međunarodnih projekata te za putovanja radi selekcije programa domaćih festivala i manifestacija. Treći program daje podršku za razvoj programskih platformi na nacionalnoj razini te zagovaračkih platformi na lokalnoj razini. Ovaj program podrške potiče povezivanje između organizacija civilnog društva u kulturi, ali i drugih iz sektora civilnog društva, a također i umrežavanje s javnim kulturnim ustanovama. Prilikom osmišljavanja kriterija, procedura i pravila Pilot programa oslonili smo se na iskustva domaćih, ali i međunarodnih fondova. Bili smo svjesni razmjera nepovoljne situacije u kojoj su se našle organizacije civilnog društva u kulturi i zbog toga smo sva svoja nastojanja od samog početka djelovanja Zaklade, a što je praktički sredina 2012. godine, usmjerili na osmišljavanje i provedbu programa financijske podrške. Kroz taj rad smo došli do mnogih uvida koji su specifični za sektor kulture i djelovanje Zaklade i koji se nisu mogli naprosto prenijeti kao model iz drugih institucija i područja djelovanja. Pilot program Zakladi daje uvid u potrebe i kapacitete organizacija, koje ćemo iskoristiti u kreiranju sljedećih programa podrške.

 

KP: Prijave na natječaj procjenjuju posebna povjerenstva, sastavljena od stručnjaka koji tijekom procesa ostaju anonimni. Kako ste ih birali?

D. V.: Pravilnikom o uvjetima i postupku za dodjelu sredstava određeno je da Upravni odbor za svaki javni poziv može osnovati jedno ili više Povjerenstava za procjenu kvalitete prijava, a u slučaju da se javni pozivi objavljuju istovremeno može osnovati jedno Povjerenstvo. Također je propisano da je Povjerenstvo stručno tijelo koje može imati od tri do devet članova te da jednu prijavu procjenjuju najmanje tri člana. Upravni odbor je za Pilot program imenovao jedno Povjerenstvo sastavljeno od devet članova, a u cilju što objektivnije procjene odlučio je da jednu prijavu ocjenjuje pet članova, svaki samostalno procjenjujući svaku prijavu temeljem propisanih i objavljenih kriterija. Prilikom odabira članova vodilo se računa da u Povjerenstvu budu stručnjaci iz različitih umjetničkih područja, kulturne politike i civilnog društva. Ujedno se vodilo računa da članovi Povjerenstva ne budu u sukobu interesa, te su provedene sve potrebne mjere za zaštitu od mogućeg sukoba interesa, sukladno odredbama iz Zakona i Statuta Zaklade, kao i drugim aktima. Svi članovi su potpisali izjave o nepristranosti i izjave o mogućem sukobu interesa, tako da u konačnici niti jedan član nije ocjenjivao prijave za koje je postojala i najmanja mogućnost sukoba interesa.

 

KP: Misliš li da bi trebalo objaviti imena evaluatora nakon što završe svoj posao?

D. V.: Zaklada na podatke za koje se utvrdi da su poslovna tajna primjenjuje Pravilnik o tajnosti podataka, što znači da se informacije za koje je utvrđeno da su poslovna tajna, smatraju tajnim podatkom dok se ne procijeni da su prošle okolnosti i razlozi zbog kojih su one proglašene tajnom. Pri tome, niti jedan podatak ne može biti proglašen tajnom za sva vremena. Dakle, tajnost imena članova Povjerenstva je u ovom slučaju privremena. Upravni odbor je na sjednici održanoj 21. prosinca 2012. utvrdio da su prestali postojati razlozi zbog kojih su imena članova Povjerenstva proglašena poslovnom tajnom, jer je završen proces procjene, objave rezultata, vrijeme određeno za ulaganje prigovora, kao i vrijeme za očitovanje Upravnog odbora na uložene prigovore. Time je potpuno završen postupak dodjele sredstava i djelovanje članova Povjerenstva, tako da se imena članova više ne smatraju poslovnom tajnom i te su informacije sada dostupne javnosti.

Razlozi za uskratu imena članova Povjerenstva koji su procjenjivali prijave bili su prvenstveno radi zaštite članova Povjerenstva i osiguranja takvih preduvjeta u kojima će članovi moći neometano i bez socijalnog pritiska obaviti procjenu temeljem svojih stručnih znanja, a u skladu s kriterijima koji su javno objavljeni i poznati svim prijaviteljima na javne pozive. 

 

KP: Misliš li da treba objaviti natječajnu dokumentaciju i prijavljene programe? Ili barem one koji su potporu dobili?

D. V.: Da bi natječajna dokumentacija prijavljenih ili samo odobrenih programa/projekata bila objavljena, potrebno je u startu postaviti jasna "pravila igre", odnosno objaviti u Vodiču za prijavu da će sve, ili samo odobrene prijave, biti objavljene. Ovo vidim kao jedno od pitanja za javnu raspravu koju ćemo uskoro organizirati kako bismo prikupili sve povratne informacije o Pilot programu. Kada je pak riječ samo o osnovnim informacijama, poput sažetka predloženog projekta, običaji u Hrvatskoj i drugim zemljama, kao i međunarodnim natječajima su raznovrsni i o tome vrijedi raspravljati. Za sada smo ustanovili da ćemo u budućnosti objavljivati kratke opise projekata kojima je odobrena podrška, a sve kako bi svi zainteresirani imali uvid u projekte kojima su dodijeljena financijska sredstva. 

 

KP: Kako bi sama komentirala rezultate prvog natječaja? 

D. V.: Svi odobreni projekti i programi su kvalitetni. Međutim, zbog vrlo ograničenih i skromnih sredstava kojima je Zaklada raspolagala u 2012. godini, mnogim kvalitetnim i zanimljivim projektima i programima nisu odobrena financijska sredstva. Dobar je pokazatelj da se 14 posto sredstava ulaže u projekte koji se provode na nacionalnoj razini, a kada je riječ o regionalnoj raznolikosti, končani rezultati su u skladu s udjelom zatraženih sredstava. To znači da su, od ukupno zatraženog iznosa svih organizacija koje su se prijavile na Pilot program, oko 40 posto sredstava zatražile organizacije sa sjedištem izvan Zagreba, što odgovara postotku odobrenih sredstava za organizacije izvan Zagreba. Spomenula sam da je ovaj program podrške bio osmišljen kao pilot program, upravo kako bi prikupili i neka nova saznanja važna za djelovanje Zaklade i za kulturni sektor. Nadamo se da ćemo kroz javnu raspravu prikupiti i dodatna mišljenja, kako prijavitelja, tako i drugih aktera. Taj proces prikupljanja podataka i učenja lekcija još uvijek traje, no za sada i tek na najopćenitijoj razini mogu reći da nam neke spoznaje temeljem Pilota ukazuju da nisu svi prijavitelji jednako kapacitirani i da ne mogu zadovoljiti sve propisane kriterije koji pak drugim organizacijama s dužim vremenom djelovanja i iskustvom u projektnom upravljanju ne predstavljaju značajnu prepreku. 

 

KP: Evaluatori daju bodove pojedinim prijavama, koji se onda zbrajaju pa nastane svojevrsna rang lista po svakom području natječaja. Međutim, tko donosi odluku u kojoj će se mjeri i kako raspodijeliti sredstva? 

D. V.: Ta procedura i nadležnosti su prilično jasno postavljene tako da Povjerenstvo daje prijedlog i zahtjev koji se upućuje Upravnom odboru, a koji zahtjev prihvaća odnosno odbija samo u slučaju da uoči da prijedlog nije u skladu s ciljevima ili ako utvrdi nepravilnosti u radu Povjerenstva. Intencija Pilot programa je bila dodijeliti ukupni traženi iznos. Unaprijed su bili propisani najmanji i najviši iznosi za svako programsko područje koje su prijavitelji mogli tražiti, a sve kako bi prijavitelji mogli razraditi i postaviti svoje aktivnosti u skladu s proračunskim okvirima. 

 

KP: Većina dobitnika najvećih iznosa uglavnom su već poznati "igrači" sa scene, organizacije koje dugo djeluju i imaju zapažene rezultate. Očekivano je da su se već izvještili u pisanju aplikacija za natječaje. Većina komentara sa scene svodi se na to da su rezultati donekle očekivani, pa da zato, s rijetkim izuzecima, i u slučaju pilot natječaja Zaklade vrijedi "Superhikov princip", te da stoga i rad Zaklade ne pridonosi diversifikaciji sredstava na cijelu nezavisnu scenu nego potporu ionako najuspješnijima. Komentar?

D. V.: Ako se primjerice zbroje traženi iznosi svih prijava koje su pristigle na Pilot program, onda govorimo o iznosu većem od 12 milijuna kuna, dok je Zaklada raspolagala samo sa 20 posto tog iznosa. Potrebe su dakle velike i potrebe su opravdane, no kriteriji su morali postojati. Iluzorno je bilo za očekivati da bi Zaklada mogla kroz ovaj Pilot program i u trenutno važećim uvjetima osigurati diverzifikaciju sredstava na takav način da sve udruge i umjetničke organizacije na polju suvremene kulture i umjetnosti dobiju određena sredstva, osim ako se ne posegne za prilično problematičnom praksom "usitnjavanja" sredstava ili tzv. glavarinama. Takvim pristupom i logikom nećemo moći učiniti ništa na stabilizaciji i razvoju kulturne scene, i svi će jednako ostati "zakopani" u svojim pozicijima, "mali" će i dalje biti "mali", a "veliki" i dalje "veliki". No, također valja reći da u civilnom sektoru u kulturi nema stabilnih i sigurnih. Svi akteri su prenapregnuti, jedva preživljavaju, kontinuirano su na rubu egzistencije, rade u neadekvatnim uvjetima, radnici su potplaćeni, i sveukupno – kada je riječ o uvjetima rada - možemo govoriti tek o "siromaškom profesionalizmu", kako je to prije nekoliko godina nazvao Tomislav Medak upravo u ovom mediju. Stoga se ne mogu složiti da je na djelu bilo kakav "Superhikov princip" jer smatram da naprosto ne djelujemo u sektoru u kojem su takve usporedbe uopće moguće. Razlika između organizacija je u tome rade li programe i projekte većeg ili manjeg opsega, jesu li oni međunarodni ili nisu, jesu li u području filma, glazbe, izvedbene ili vizualne umjetnosti, itd. Nitko od njih zapravo ne uspijeva za svoje projekte i programe osigurati sva potrebna sredstva, pa za njihovu realizaciju nikada nema dovoljno resursa i uvijek ih provodi nedovoljan broj ljudi. S druge strane, smatram da su te kritike dijelom ipak utemeljene i u suštini dobronamjerne, no pitanje je odgovaraju li stanju u kojem se nalazimo i mogućnostima koje iz tog stanja proizlaze. U određenoj mjeri su vjerojatno postojala prevelika i nerealna očekivanja da bi Zaklada već u prvoj godini mogla primjereno odgovoriti na sve potrebe ovog sektora. 

 

KP: Ovakav način funkcioniranja Zaklade poprilično je i politički čitljiv, s obzirom da upravo ostali financijeri ne samo nezavisne kulture u Hrvatskoj, dakle Ministarstvo i lokalne vlasti, rade po principu "svima po malo". Oni možda i nemaju izbora, a Zaklada ima, pa može poduprijeti najbolje u maksimalnom, dakle traženom iznosu. Je li takva odluka donesena upravo zato da bi se napokon "probio" taj "svakome po malo" zid?

D. V.: Nije bilo riječi o probijanju zida, nego uvođenju i slijeđenju praksi koje mogu stabilizirati organizacije. Treba otvoreno reći da bi drugačija politika u okviru Pilot programa naznačila jedan negativan trend smanjivanja traženih iznosa za što bi uvijek bilo moguće naći neki argument zašto se to čini. No, ono što ima smisla postaviti kao pitanje jest trebaju li najviši mogući iznosi biti manji, i bi li smanjivanjem tih iznosa u startu omogućili većem brojem organizacija dobivanje kakvih – takvih sredstava. No, s druge strane, do kojih bi se to granica mogao smanjiti taj iznos, a da on ne naruši temeljnu svrhu i logiku primjerice prvog programskog područja, a to je podizanje organizacijskih kapaciteta. Budimo realni, iznos od 100.000,00 kn može pokriti tek rad jedne osobe u jednoj godini, pod uvjetom da je riječ o mjesečnoj neto plaći manjoj od hrvatskog prosjeka. To nam dodatno govori o stanju i uvjetima u kojima organizacije djeluju kada to nazivamo podizanjem organizacijskih kapaciteta.

 

KP: Uvjeti natječaja mogu se mijenjati iz raspisa u raspis. S obzirom na reakcije na pilot natječaj, vidite li potrebu za promjenama? 

D. V.: Pilot program je u startu postavljen kao platforma koja će nam pomoći da unaprijedimo buduće programe podrške. Već smo uočili one aspekte koje je potrebno unaprijediti, a kroz online javnu raspravu koju ćemo organizirati od 15. do 29. siječnju 2013. prikupit ćemo mišljenja, komentare i povratne informacije organizacija koje su uputile svoje prijave, kao i šire javnosti. Nakon toga ćemo pristupiti redefiniranju budućih programskih područja, kriterija i pravila, a u proljeće 2013. prijedlog raspraviti kroz javne tribine u Rijeci, Osijeku, Splitu i Zagrebu, i tek potom objaviti javne pozive za sljedeće programe podrške. Vjerujemo da ćemo putem ovakvog procesa, u koji će se moći uključiti svi zainteresirani, moći kvalitetnije odgovoriti na potrebe udruga i umjetničkih organizacija koje djeluju na području suvremene kulture i umjetnosti.  

 

KP: Veliko je pitanje u vezi sa Zakladom i njezinim funkcioniranjem i legendarni sukob interesa. On se u Hrvatskoj očituje na mnogim, gotovo svim područjima, pa je očekivan i na ovom usko specijaliziranom nezavisne kulture. Koji su mehanizmi ugrađeni u strukturu Zaklade koji sprečavaju sukob interesa? Je li ga uopće moguće spriječiti u takvoj konstelaciji?

D. V.: Zakon o Zakladi, kao i njeni drugi akti propisuju procedure i mjere za zaštitu od mogućeg sukoba interesa. Zaklada vodi Registar iskazanih mogućih sukoba interesa za svakog člana Upravnog odbora, drugih tijela Zaklade i njenih zaposlenika. Te su mjere provedene i u postupku procjene kvalitete prijava, pa je Zaklada osigurala provedbu svih mehanizama koji su omogućili zaštitu od mogućeg sukoba interesa. Tako je svaki član Povjerenstva obvezan potpisati izjavu o nepristranosti i prijaviti sukob interesa koji mu je poznat, a članovi koji iskažu sukob interesa vezano za određenu organizaciju izuzeti su iz procjene njezine prijave. Osim toga, radi osiguravanja što veće objektivnosti u procjeni kvalitete prijava, svaku prijavu je procjenjivalo pet članova Povjerenstva. Također niti jedan član Upravnog odbora Zaklade ni na koji način ne može biti uključen u proces procjene kvalitete prijava te tako ne može imati utjecaj na rezultate procjene bilo koje pojedine prijave.

 

KP: Od osnivanja do završetka pilot natječaja Zaklade nije bila u medijima i javnosti, osim putem priopćenja i nekoliko javnih prezentacija. Sad je, možda, vrijeme i za medijsko otvaranje. Pored ovog intervjua, imaš li u planu još neku akciju?

D. V.: Smatrali smo da nam bilo koji oblik medijske kampanje nije bio potreban jer su naprosto potrebe organizacija bile takve da je Pilot program bio naš prioritet, a da nismo ništa propustili pokazao je odaziv koji smo imali na njega, odnosno broj prijavljenih programa/projekata. Jasni su nam razlozi zbog kojih mnoge institucije moraju voditi medijske kampanje i biti prisutne u medijima kako bi se za njih i njihove aktivnosti saznalo, no Zaklada "Kultura nova" je nastala inicijativom odozdo, proces je bio dug i trajao je nekoliko godina i upravo zbog toga nam medijska promocija nije bila potrebna. Sada imamo prve rezultate našeg rada i važno nam je da ih komuniciramo, ne samo jednosmjerno putem medijskih priopćenja ili intervjua, već i kroz javne rasprave koje ćemo organizirati početkom 2013. godine kako bismo dalje izgrađivali suradnju i razvijali započete aktivnosti. 

Objavio/la antonija [at] kulturpunkt.hr 02.01.2013