Kultura produbljivanja razlika | kulturpunkt

Kultura produbljivanja razlika

Iskustva iz Slovenije, Srbije i Kosova na tribini o utjecaju trenutne krize na kulturu ukazala su na zabrinjavajuće sličnosti u tretmanu rada u umjetnosti i kulturi diljem regije.

Piše: Hana Sirovica

Antivladin prosvjed u Ljubljani, lipanj 2020. FOTO: Hladnikm / Wikimedia Commons

  • A
  • +
  • -

Pandemija je produbila postojeće socioekonomske razlike, što se na specifične načine odražava u kulturnom sektoru, gdje su i prije trenutne krize prevladavali različiti oblici prekarnih i privremenih uređenja radnih odnosa. U državama regije, zdravstvene su i ekonomske učinke pandemije dodatno pojačala i politička previranja. Pristupi kulturi mahom desnih vladajućih opcija variraju od nerazumijevanja i ignoriranja do direktnih političkih pritisaka, dok je egzistencija brojnih kulturnih radnika_ca ugrožena, a rad otežan ili onemogućen. Ovim se problemima i taktikama njihova premošćivanja u državama regije bavila tribina The impact of the COVID-19 pandemic and the economic crisis on the cultural sector. Razgovor održan u organizaciji regionalne platforme za kulturu Kooperativa hrvatskom je iskustvu krize pridružio slovensko, kosovsko i srpsko.

U Sloveniji se kulturni sektor, zajedno s medijskim i civilnim, nalazi na udaru desne vlade čiji se dolazak na vlast vremenski preklapa s početkom pandemije, objasnila je novinarka Kristina Božič, istaknuvši kako je prijezir vladajućih prema umjetnosti i kulturi, barem prema onoj koja nije tržišno isplativa i ne potpiruje nacionalistički sentiment, bjelodan od samog početka mandata vlade Janeza Janše. "Radnici u kulturi osjećaju da vlada, koja želi utišati kritičke glasove, namjerno napada kulturni sektor", kazala je, naglasivši kako su u državi s više od 30000 radnika u kulturi, koji prema podacima iz 2017. godine čine 7 % ukupne radne snage, brojni prosvjedi, apeli i prijedlozi kulturne scene naišli na ignoriranje resornog ministarstva. Počevši od kampanje Solidarnost s kulturom, koju je sredinom ožujka zajedno s Crvenim križem pokrenula zaklada Igor Zabel prikupljanjem donacija za kulturne radnike čija je egzistencija ugrožena, preko javnih akcija Društva Asociacija koje okuplja udruge u kulturi te samostalne kulturne radnike, do prosvjeda inicijative Aktiv delavk in delavcev v kulturi, kulturni su radnici na nerazumijevanje i ignoriranje reagirali na jedini mogući način - samoorganiziranjem. Kako bi potkrijepila težinu situacije za kulturnu scenu Slovenije, Božič je izložila i rezultate dvaju istraživanja koja je u travnju i listopadu proveo Kreativni centar Poligon, mapirajući učinke prvog i drugog pandemijskog vala na socioekonomski status kulturnih radnika_ca. Podaci koje su tijekom jeseni prikupili putem upitnika, koji je ispunilo više od 1500 kulturnih radnika_ca različitih statusa, pokazuju kako više od polovice ispitanih ocjenjuje vladine mjere kao nedovoljne, dok čak 74, 8 % kulturnih radnika zbog pandemije ima smanjene prihode. Svaki peti ispitanik trenutno nema dovoljno posla, a zbog toga čak trećina njih radi poslove koji im nisu profesija. 

"Na Kosovu se kulturna aktivnost smanjuje i obuzdava u svim smjerovima", kazala je umjetnica i koordinatorica kosovskog Otvorenog društva Lura Lumani, objasnivši kako je tamošnja zdravstvena i ekonomska kriza vrlo zaoštrena i političkom neizvjesnošću koja se proteže od parlamentarne krize u ožujku do uhićenja i ostavke predsjednika Hashima Thaçija u studenom. Socijaldemokratskoj vladi na čelu s Albinom Kurtijem na samom početku pandemije izglasano je nepovjerenje, a ostale su parlamentarne stranke odbile nove izbore. Umjesto toga, iduća je vlada formirana u lipnju, no ona se zbog klimave većine pokazaje disfunkcionalnom čak i u odlučivanju o najhitnijim pitanjima. Nakon sedam neuspješnih pokušaja, prijedlog ekonomskih mjera pomoći izglasan je tek u prosincu. Pritom se potpora namijenjena kulturi - čiji je iznos prvo najavljen iznad 5 milijuna eura - smanjio odlukom da se dodijeli u nekoliko navrata, a na koncu će do nezavisnih kulturnih radnika stići manje od pola milijuna eura pomoći. U međuvremenu su kulturne organizacije i radnici u nekim sredinama ostvarili tek malene potpore na lokalnim natječajima, no one su bile vezane za konkretne projekte, dok je zahvaljujući samoorganizaciji i upornom zagovaranju inicijative nezavisnih kulturnih radnika i umjetnika u paket pomoći ipak uključen i zaseban fond Umjetnost solidarnosti. Njime će vlasti po prvi put nuditi potpore čija isplata nije vezana uz realizaciju nekog projekta, već će služiti za osiguravanje osnovne egzistencije.

Krizna je godina i u Srbiji bila izborna, što je povećalo neizvjesnost potpora za umjetnike_ce i radnike_ce u kulturi. U takvom okruženju, Asocijacija Nezavisna kulturna scena Srbije (NKSS) inicirala je pokretanje Fonda solidarnosti kulturnih radnika i radnica, koji je predstavio Aleksandar Popović. Fond je na nastao na inicijativu NKSS, a u suradnji s Udruženjem likovnih umetnika Srbije, Savezom udruženja likovnih umetnika Vojvodine, Servisa za savremeni ples Stanica, organizacije BAZAART i srpske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara – AICA. Sa ciljem da žurne potpore dodijele onima kojima su najpotrebnije, jedini je kriterij za raspodjelu sredstava bio socijalni status prijavljenih, kao i njihova nemogućnost da ostvare pravo na neki od državnih mehanizama financijske potpore. Metodom crowdfundinga i donacijama raznih zaklada prikupljeno je više od 47000 eura, a jednokratnu pomoć čiji je iznos u prosjeku bio 250 eura ovaj fond je dodijelio 177 osoba. Iako se mobilizacija oko Fonda solidarnosti pokazala vrlo uspješnom, Popović je istaknuo kako ovakva vrsta samoorganizacije ne smije, niti bi trebala, nadomjestiti sustavnu i javnu podršku radnicima_ama u kulturi.

Da ad hoc inicijative solidarnosti čijem pokretanju svjedočimo diljem regije, nisu dostatni mehanizam premošćivanja ekonomske krize, koja po svemu sudeći tek slijedi, važan je zaključak razgovora čiji su govornici_e istaknuli bojazan da će neoliberalne vlade ovu krizu prihvatiti kao još jednu izliku da kulturu prepuste na milost i nemilost tržištu. Iako se na horizontu ne nazire previše razloga za optimizam, Kristina Božič je zaključila kako bi kulturni sektor mogao iskoristiti krizu da se demokratizira, razbije predodžbu vlastitog elitizma - koji aktualne vlasti koriste kao argument protiv javne podrške kulturi - i postane inkluzivniji. Ova kriza tek iznosi na vidjelo dubinu problema koji proizlaze iz nedostatnosti neoliberalnog uređenja u svim područjima ljudske djelatnosti, a važna je lekcija pandemije za kulturu i umjetnost svakako i u demonstraciji nedostatnosti financiranja koje je orijentirano na projekte i proizvodnju, umjesto na osiguravanje osnovne egzistencije onima koji u toj proizvodnji sudjeluju. 

Objavio/la hana [at] kulturpunkt.hr 05.01.2021

VEZANE VIJESTI

Solidarnošću protiv represije

Piše: Ivana Pejić
Kooperativina tribina o radikalizaciji političkog prostora u zemljama regije ukazala je i na solidarne prakse otpora te ulogu koju u njima ima nezavisna kultura.

Između nacionalizma i kreativnih industrija

Piše: Lujo Parežanin
Uz jednu iznimku, programi za kulturu za parlamentarne izbore 2020. godine pokazuju da je obzor kulturne politike još uvijek okupiran socijalno slijepim i nedemokratičnim perspektivama.

Ćorsokak korona

Piše: Hana Sirovica
Dok stvarni razmjeri i posljedice krize tek trebaju poprimiti svoje pune obrise, kultura na globalnoj razini proživljava šok, a prve reakcije i mjere pomoći uvelike variraju diljem Europe.