Kulturom protiv isključenosti | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Kulturom protiv isključenosti

S Luizom Bouharaouom razgovaramo o radu Skribonauta, udruge koja radi na poboljšanju pristupa kulturi u hrvatskim zatvorima i kaznionicama.

Razgovarala: Hana Sirovica

Luiza Bouharaoua. FOTO: Benjamin Strike / Skribonauti

  • A
  • +
  • -

Dostupnost kulturnih i umjetničkih sadržaja u zatvorskom sustavu, kao i mogućnost njihova stvaranja, iznimno je oskudna i ograničena. Iako bi ove institucije trebale jednako služiti izdržavanju kazne i resocijalizaciji zatvorenika_ca, a kultura je važan alat za svaku vrstu socijalizacije, u praksi postoje brojne prepreke pristupu kulturi u hrvatskim kazionicama i zatvorima. Skribonauti su jedna od rijetkih udruga koje svojim radom pokušavaju kulturu u takvom sustavu učiniti dostupnijom, organizirajući različite programe kao što su susreti zatvorenika_ca i umjetnika_ca, umjetničke radionice i čitateljski klubovi, filmske projekcije i predstavljanja. O njihovom radu, poteškoćama s kojima se udruge u zatvorskom sustavu susreću, kao i aktivnostima koje planiraju u bližoj budućnosti, razgovarali smo sa suosnivačicom i koordinatoricom Skribonauta Luizom Bouharaouom.

 

KP: Skribonauti su zakoračili u svoje drugo desetljeće, a u čitavom tom periodu ostaju jednom od malobrojnih udruga u kulturi koje rade u zatvorskom sustavu. Koje su najveće prepreke s kojima se susrećete? Vidite li, s obzirom na višegodišnje iskustvo, pomake u mogućnosti organizacije kulturnih sadržaja u zatvorskom sustavu, a onda i njihovoj dostupnosti zatvorenicama_ima?

Skribonaute smo pokrenuli 2010. godine iz želje da književnost i umjetnost učinimo dostupnima svima, posebice onim grupama ljudi koji su iz nje isključeni jer se privremeno ili dugotrajno nalaze u institucijama. Osnovu našeg rada čine interaktivni kulturni i umjetnički programi (interaktivni kinoprogram, čitalački klub, radio) te radionički programi (radionice kreativnog pisanja, dokumentarnog i animiranog filma te stripa) za osobe u institucijama. Kroz uporni rad i ekstenzivnu komunikaciju s nadležnim tijelima uspjeli smo u ovih deset godina napraviti značajan pomak kada je u pitanju dostupnost kulture i umjetnosti u zatvorskom sustavu. Primjera radi, interaktivni program Kino Sloboda, koji smo započeli u Kaznionici u Lipovici 2016., proširio se i na Žensku kaznionicu u Požegi i Zatvor u Zagrebu, te nas je prije pandemije kontaktirao i Zatvor u Šibeniku jer je bio zainteresiran za pokretanje tog programa. Isto tako, uspostavili smo cijeli niz suradnja koji su nam omogućili redovno snabdijevanje knjižnica novim naslovima. 

Prije pandemije i ostalih prirodnih nepogoda koje su nas zadesile u 2020. najveća prepreka s kojom smo se suočili bilo je nepovjerenje i nerazumijevanje institucija, što smo upornim radom i izvrsnim rezultatima u većini slučajeva prevladali. Druga velika prepreka trajnije naravi je činjenica da Ministarstvo pravosuđa široko tumači zakonsku zabranu istupanja u medijima za zatvorenike i zatvorenice, što uvelike utječe na naše oblikovanje programa i onemogućava zatvorenicima_ama direktno adresiranje vlastitog položaja i problema s kojima se suočavaju. 

KP: Nedavno je predstavljen moto#Rplatforma udruga koje rade na resocijalizaciji u zatvorskom sustavu. Kako i zašto je došlo do udruživanja i koji su ciljevi platforme?

Osnivanje platforme moto#r (Motiviranjem i osnaživanjem do resocijalizacije) potaknula je udruga Roda s ciljem uspostavljanja kontinuirane komunikacije i podrške među različitim udrugama koje su aktivne u zatvorskom sustavu i pružaju podršku zatvorenicima_ama, bivšim zatvorenicima i njihovim obiteljima. Kroz prethodnu komunikaciju s udrugama u zatvorskom sustavu uspjeli smo mapirati cijeli niz problema i potreba koji se tiču zatvorenika_ca, ali i naš suradnje s nadležnim institucijama. U svom radu platforma želi dobiti što sveobuhvatniju sliku uvjeta i potreba u zatvorskom sustavu (trenutno zbog njegove zatvorene naravi svaka organizacija ima vrlo fragmentiranu sliku), poticati pozitivne promjene te udruživanjem osigurati veću moć djelovanja i utjecaja prilikom suradnje s Ministarstvom pravosuđa.

KP: Koliko je vaš rad, ali i općenito rad udruga u zatvorskom sustavu, otežan za vrijeme pandemije?

Svi naši programi u zatvorskom sustavu, a tako je i s drugim udrugama, zaustavljeni su sredinom ožujka. Svjesni činjenice da je pandemija dugotrajno stanje već smo se u lipnju obratili zatvorima i kaznionicama u kojima radimo te Ministarstvu pravosuđa s prijedlogom da dio svojih aktivnosti prebacimo u online format, međutim, unatoč tome što smo od samih zatvora i kaznionica uglavnom dobili zeleno svjetlo, Ministarstvo je odbilo naš prijedlog. 

Ma koliko obustava bila pogubna za nas i naš rad, činjenica da su zatvorenici_e od ožujka u potpunosti bez ikakvih sadržaja i većinu vremena bez posjeta, najgora je za same zatvorenike_ce jer čak i osoblje tretmana s njima radi samo po potrebi, i tako već skoro godinu dana. 

Da situacija neće na bolje jasno pokazuje nedavno zaključen natječaj za financiranje projekata udruga u zatvorskom sustavu koji je kao svoja prioritetna područja imao, citiram: estetizaciju i humanizaciju prostora kaznenih tijela, edukacije namijenjene službenicima zatvorskog sustava i probacije te superviziju psihosocijalnog rada u zatvorskom i probacijskom sustavu. Propozicijama natječaja je, dakle, de facto zabranjen direktan rad sa zatvorenicima_ama. 

Jedino pozitivno što smo čuli iz zatvorskog sustava je da su se polaznice književnog kluba u Kaznionici u Požegi organizirale i tražile dozvolu da nastave s radom čitalačkog kluba, odnosno da nastave birati naslove, čitati knjige i nalaziti se na raspravama u knjižnici, što im je nasreću odobreno. 

KP: Prisutnost Skribonauta u kaznionicama i zatvorima počela je uz književna događanja, no kasnije ste počele organizirati filmske projekcije i umjetničke radionice, šireći područje djelovanja i na druge vrste umjetnosti. Čime se sve vodite u osmišljavanju sadržaja i kakve su bile reakcije zatvorenika_ca na različite formate?

Temelj razvoja svakog našeg projekta su povratne informacije koje dobivamo od zatvorenika i zatvorenica te osoblja tretmana, dakle ljudi koji svakodnevno rade s njima. Kroz svoj rad na polju književnosti shvatili smo da postoji interes i za druge medije te da bismo mogli, kroz suradnju s pravim mentorima, prezentirati i poticati i aktivno sudjelovanje u umjetničkim procesima u drugim medijima poput filma ili likovnih umjetnosti. 

Naš direktan rad sa zatvorenicima_ama je dvojak: odvija se kroz kulturne programe dostupne svim zainteresiranim zatvorenicima_cama te radioničke cikluse koji obuhvaćaju višemjesečni rad u umjetničkom mediju s manjim brojem zatvorenika. Iskustva zatvorenika_ca su mahom pozitivna, naša je suradnja obilježena međusobnim poštovanjem i razumijevanjem. Sve naše aktivnosti počivaju na principima razmjene i međusobne podrške, a oni su sigurno zaslužni za poticajnu i ugodnu radnu atmosferu koju ostvarujemo. 

KP: Unatoč poteškoćama, u pandemijskom periodu dio sadržaja prilagodile ste online prostoru, gdje ste na koncu i predstavile Nastavi priču, zbirku koja je nastala u suradnji književnica i zatvorenica. Kako je tekao taj proces književne razmjene, i kojim aktivnostima planirate nastaviti svoju priču u godini koja slijedi?
 
Kolaborativnu zbirku priča Nastavi priču predstavile smo kroz seriju online događanja čije su snimke dostupne na našem Youtube kanalu. Cilj nam je bio predstaviti autorice iz knjige, proces rada na zbirci i samu zbirku, koja se od kraja 2020. može naručiti na našoj web stranici. Knjiga Nastavi priču produkt je rada našeg čitalačkog kluba koji je pokrenut u Ženskoj kaznionici u Požegi 2016. godine i radionice kreativnog pisanja koja je razvijena na zahtjeva samih polaznica. 
 
Radionica i klub okupljaju negdje od 12 do (maksimalno) 14 žena, što je razmjerno velik broj kada se uzme u obzir činjenica da je u Kaznionici ukupno 70-ak žena, ali i maksimalan broj osoba koji može stati u uski prostor kaznioničke knjižnice u kojem radimo. Sama radionica, kojoj prethodi dugi period čitanja suvremene književnosti, prostor je učenja temelja proznog pisanja kroz metodičke igre, rad u paru i grupni rad. Jedna od tih igara je i igra "nastavi priču" iz koje je potekla ideja da fragmente, odnosno vježbe koje su pisale zatvorenice, nastave spisateljice, a to ime danas nosi i zbirka priča.
 
U 2021. planiramo predstaviti drugu polovicu autorica iz knjige video teaserima te objaviti natječaj za kratku priču. Naime, na zadnjim stranicama zbirke Nastavi priču možete pronaći i do sada neobjavljeni fragment čija je autorica jedna od zatvorenica, a koji će činiti centralni dio natječaja tako što poziva sve zainteresirane da napišu vlastitu kratku priču inspiriranu tim fragmentom. U sklopu promotivnih aktivnosti planiramo seriju dvostrukih predstavljanja knjige (za javnost i u zatvorima/kaznionicama) i nadamo se da će nam okolnosti dozvoliti da to učinimo već na proljeće. 
Objavio/la hana [at] kulturpunkt.hr 27.01.2021

VEZANE VIJESTI

Potiho, u osami

Piše: Matea Grgurinović
Resocijalizacija zatvorenika kompliciran je proces koji zahtijeva više aktera i politku koja promišlja zatvore, zatvorsku kaznu ali i sustav koji zločin proizvodi.

Otvaranje pukotina slobode

Piše: Ivana Pejić
Umjetničke intervencije u zatvorski sustav prilika su za direktan utjecaj na poboljšanje životnih uvjeta zatvorenika, ali i poticaj za kritičko promišljanje društvene represije.

Zajedničko iskustvo rada važnije je od rezultata

Piše: Matea Grgurinović
Iako projekt Revitalizacija zatvorskog prostora umjetnošću nije ispunio svoj participativni potencijal, dao nam je vrijedne uvide o odnosu zatvorenika spram njihovog životnog prostora.