Kumtura promjene | kulturpunkt

Kumtura promjene

Devastacija Kulture Studentskog centra u Zagrebu odvija se u kontekstu HDZ-ovih unutarstranačkih sukoba i ozbiljnih sumnji na nepravilnosti u procesu sanacije.

Piše: Lujo Parežanin

Michikazu Matsune, Goodbye / FOTO: Matija Kralj, Ganz novi festival

Desetljećima razvijana kao jedno od najvažnijih staništa nezavisne kulture i umjetničke inovacije, mjesto na kojem produktivni rub kulturnog polja potiho i neumorno proizvodi zametke umjetničkih pomaka, Kultura zagrebačkog Studentskog centra ovih je dana dovedena pred konačno urušavanje, i to sve zbog jedne besmislene bilance ljudi koji o kulturi – a ponajmanje o kulturi SC-a – nemaju ni najmanjeg pojma. Da smo pri kraju onoga što je tijekom zadnjih četrnaest godina prikladno imenovano Kulturom promjene postalo je, nažalost, jasno početkom kolovoza – najboljeg razdoblja za političke likvidacije – kada je na pravno vrlo dvojben način smijenjena voditeljica Kulture SC-a Nataša Rajković pod kojom se to programsko usmjerenje i oblikovalo. Kako je na njeno mjesto imenovan Davor Šišmanović, voditelj multimedijalnog programa Kulture SC-a – koji je zaslužio zauvijek biti upamćen po sramotnoj izjavi da je program Kulture "rezultat malo 'guglanja' po kvazialternativnim, takozvano urbanim, šatroprovokativnim i sličnim stranicama" te da je onima koji u njemu učestvuju važno tek "odmaknuti se od mainstreama, dodati konzultacije s prijateljima te malo osobnih interesa i galame o slobodi izražavanja" – trebalo je samo pričekati početak akademske godine da priča dođe do svojeg katastrofalnog, potpuno logičnog ishoda. 

A dogodilo se jedino što se moglo dogoditi – uvidjevši da je Kulturi SC-a kao kulturi promjene došao kraj, voditeljica glazbenog programa Davorka Begović i upraviteljica programa i realizacije Kulture SC-a Silvija Stipanov najavile su da Izlog suvremenog zvuka i Ganz novi festival, te dvije ključne nezavisnokulturne manifestacije, više neće prijavljivati na javne pozive za financiranje javnih potreba u kulturi. U prijevodu, da je s Izlogom i Ganzom, bar u trenutnoj konstelaciji – gotovo. Ovaj čin – težak, ali logičan – nesumnjivo će donijeti i povlačenje niza vrijednih suradnji iz SC-a. Također, smatrajući da više ne mogu raditi u primjerenim uvjetima, Begović i Stipanov dale su otkaz na svoja radna mjesta, čime je sanacijska destrukcija Kulture donijela i drugi gubitak ljudstva, uz izvjesne nove. Zajedno sa Stipanov i Begović protiv sanacijske uprave i Šišmanovića istupila je i Marta Kiš, voditeljica likovnog programa Kulture promjene, što znači da se praktički kompletno programsko vodstvo okrenulo protiv novog voditelja Kulture SC-a, a javni je legitimitet njihovom djelovanju dala i peticija protiv Rajkovićine smjene, koju je potpisalo preko 1200 kulturnjaka.

Kako doznajemo u razgovoru sa Stipanov, Kiš i Begović, neprijavljivanje projekata na program javnih potreba u kulturi Ministarstva kulture nametnulo se kao jedina moguća odluka nakon što je njihovim nadređenim postao čovjek koji je izrazito podcjenjivalački komentirao njihov dosadašnji rad. Kako im je Šišmanović istovremeno odbio prezentirati novu programsku koncepciju i smjernice, iz kojih bi projekti trebali proizlaziti, te kako ih je na prvi programski sastanak pozvao svega pet dana prije isteka roka za prijavu na natječaj Ministarstva kulture, pokazujući time u najmanju ruku ekstremnu aljkavost i nebrigu za program, pokazalo se potpuno nemogućim koncipirati i prijaviti projekte na primjeren način.

Je li riječ o svjesnom otežavanju rada nepoželjnim suradnicama ili naprosto o izostanku elementarne brige za vlastite programe, nije moguće precizno odrediti, no ono što je nesporno jest da je Šišmanovićevo djelovanje u skladu s netransparentnim i nedefiniranim djelovanjem sanacijske uprave koja ga je na novo mjesto i postavila. Jer dok sanacijski upravitelj Mirko Bošnjak i Sanacijsko vijeće u suradnji s voditeljem kontrolinga Ivanom Čarapinom lupaju sa svih strana po poslovanju Kulture SC-a, do dana današnjeg nije poznat program sanacije SC-a, što znači da nije moguće utvrditi točan plan korištenja desetaka milijuna kuna koje država upumpava u sanaciju, kao ni njezine vremenske gabarite. Planska nedefiniranost seže sve do pravnog okvira – referentni akt u ovom slučaju jest Zakon o sanaciji studentskih centara, lex specialis koji praktički ne određuje ništa osim da odluku o sanaciji donosi Vlada te da postupak provodi nadležno ministarstvo (za usporedbu, Zakon o sanaciji javnih ustanova bar propisuje obavezu donošenja programa sanacije). Kako o programu nema riječi ni u Odluci Vlade RH o sanaciji Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu, čitava se priča pretvara u jednu potencijalno vrlo probitačnu sivu zonu baratanja sanacijskim sredstvima i vrijednim nekretninskim i drugim resursima SC-a.

Uzevši u obzir takav nedostatak transparentnog okvira, zabrinjavajuće djeluju kontinuirane sumnje u korištenje sanacijskih sredstava. Pimjerice, početkom ove godine Samostalni sindikat zaposlenika studentskih centara Republike Hrvatske upozoravao je na Bošnjakovo potencijalno korištenje pozicije za promoviranje privatnih interesa na štetu SC-a te je Ministarstvu znanosti i obrazovanja uputio zahtjev za uvid u dokumente vezane za sanaciju, što im nije omogućeno zbog odvijanja istražnih radnji. Početkom rujna, upravo u trenutku kada se finalizira destrukcija Kulture SC-a, zaposlenik Ministarstva Duje Bonacci na svojem blogu iznosi teške optužbe prema kojima je čak 129 od 159 milijuna kuna, koliko je iz državnog proračuna isplaćeno za sanaciju dugovanja u razdoblju od 2013. do 2017. godine, jednostavno – pronevjereno. Prema Bonacciju, podaci o prevelikim isplatama vjerovnicima poput HEP-a, kao i navodno nesrazmjerno visoki računi za energiju u razdoblju kada 70% domskih kapaciteta nije bilo u upotrebi zbog njihove obnove sugeriraju da je riječ o vrlo ozbiljnim nepravilnostima koje, u nedostatku transparentne službene dokumentacije, nije moguće provjeriti.

U takvom kontekstu, optužbe za neprofitabilnost upućene Kulturi promjene postaju ne samo izraz elementarnog nerazumijevanja njezine uloge u SC-u, ali i u širem kontekstu, nego i dio zavjese koja onemogućuje uvid u stvarno stanje u Studentskom centru za vrijeme sanacije. Za to vrijeme, ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak uglavnom šuti ili, još gore, podržava Bošnjakovu samovolju. S jedne strane kompromitirana sudjelovanjem u HNS-ovom grotesknom mesijanstvu oko degradirane obrazovne reforme, s druge politički marginalna i paralizirana, u slučaju Studentskog centra ona je pokazala svu beznačajnost vlastitog angažmana u Plenkovićevoj vladi.

A razlozi za – ne samo njezino – neoprostivo nediranje u sanaciju SC-a, osobito pitanje Kulture mogli bi se kriti u unutarstranačkim odnosima u HDZ-u. Ne samo da se, kao što je Davor Konjikušić uočio u Novostima, Mirka Bošnjaka politički povezuje s Tomislavom Karamarkom, za vrijeme kojeg je u SC i došao, nego je i predsjednik Sanacijskog vijeća Dragan Krasić preko svojeg kuma, predsjednika zagrebačkog HDZ-a Andrije Mikulića najuže povezan s tom "desnom" HDZ-ovom frakcijom. Kako je zabilježeno u nizu medija, Krasića i Mikulića vežu i poslovna partnerstva u rudarskom sektoru, i to u poslovima obilježenima nizom dvojbenih koincidencija. Mikulić je, izvještavale su Novosti, s Krasićevom ženom Ozanom bio suvlasnik Adriakamena, tvrtke koja je 1999. godine od Ministarstva gospodarstva tražila koncesiju nad vrlo unosnim kamenolonom u Planom pokraj Trogira. Dozvolu za istraživanje na tom području su vrlo brzo i dobili, a samo se kao čudesna slučajnost može navesti podatak da je tadašnji šef sektora za rudarstvo pri Ministarstvu – sektora nadležnog, kako navode Novosti, upravo za ovakve zahtjeve – Dragan Krasić! Ova ohrabrujuća crtica – tek jedna od nekoliko njih – iz medijske biografije aktualnog predsjednika SC-ovog Sanacijskog vijeća navodi na uobičajeno pitanje pred neumitnu katastrofu – uz ovakvu ekipu, uistinu, što bi moglo poći po krivu?

Uzevši u obzir pritisak koji na Plenkovića vrši desna frakcija HDZ-a predvođena Milijanom Brkićem, ali i dio spektra desnice koji predvode Zlatko Hasanbegović i Željka Markić, uvjerljivom se čini teza da u dobro umreženi tandem Bošnjak-Krasić trenutno jednostavno nije mudro dirati, osobito ako ste autsajder poput ministrice Divjak. Nažalost, posljedica toga jest da sanacijska uprava može vrlo slobodno dirati u Kulturu SC-a, s prethodno opisanim posljedicama. Kako god da se rasplela priča o ostalim aspektima sanacije SC-a, za koje postoji niz indicija da ih treba dobro pretresti jednom kada dokumentacija postane dostupna, devastacija Kulture promjene ostat će sramni spomenik nedjelovanju ministrice Divjak i HNS-ovom odbojnom oportunizmu.

Objavio/la lujo [at] kulturpunkt.hr 24.09.2018

VEZANE VIJESTI

Smjena pameti

Piše: Lujo Parežanin
Razrješenje Nataše Rajković s funkcije voditeljice Kulture Studentskog centra u Zagrebu dokaz je pravne i organizacijske aljkavosti tamošnje sanacijske uprave.

Nezavisna kultura u Sedlarovoj režiji

Piše: Lujo Parežanin
Sporno formiranje Programskog vijeća Studentskog centra u Zagrebu i imenovanje Jakova Sedlara za njegovog člana moglo bi biti završni udarac preživljavanju nezavisne kulture u SC-u.

Studentska kultura: estetsko ili ekonomsko pitanje?

Piše: Matija Mrakovčić
Iako sanacijski upravitelj Studentskog centra tvrdi da se radi tek o promjenama u organizaciji rada, dosadašnje postupanje sanacijske uprave daje naslutiti da se kulturi SC-a ne piše dobro.