Medijska pismenost i digitalno doba | kulturpunkt

Kulturoskop Tekst

<

Medijska pismenost i digitalno doba

Na borongajskom kampusu 6. i 7. lipnja održana je konferencija Medijska pismenost u digitalno doba u organizaciji Odsjeka za komunikologiju Hrvatskih studija.

Piše: Sara Sharifi

Na borongajskom kampusu 6. i 7. lipnja održana je konferencija Medijska pismenost u digitalno doba – kulturna, ekonomska i politička perspektiva. Konferenciju je organizirao Odsjek za komunikologiju Hrvatskih studija, u suradnji s HAZU i Vijećem za elektroničke medije, a pod pokroviteljstvom predsjednika Ive Josipovića. Uz sudionike iz Hrvatske, na konferenciji su izlagali znanstvenici i predavači iz SAD-a te susjednih i zapadnih europskih zemalja. Program konferencije bio je izuzetno raznovrstan – više od 60 referata tijekom dva dana izloženo je u devet paralelnih panela. Uloga medijske pismenosti promatrana je u različitim kontekstima, kao što su obrazovanje i kultura, roditeljstvo i zaštita djece, zaštita slobode interneta, digitalizacija medija i njihov utjecaj na društvo, razvoj tolerancije i rodnu ravnopravnost te brojna druga interdisciplinarna područja. Pojedini govornici iz inozemstva govorili su o zastupljenosti medijske pismenosti u vlastitim zemljama te o naporima da podignu svijest o važnosti tog koncepta. Pluralizam pristupa ove konferencije imao je za cilj razmjenu znanja i informacija o medijskoj pismenosti te pružanje uvida u probleme i poteškoće njezine implementacije u sve razine javnog diskursa. Radovi sudionika konferencije predstavljeni su u 15 minuta, a izlaganja su bila grupirana u nekoliko panela. Nažalost, kako su se paneli održavali istovremeno i u različitim dvoranama Hrvatskih studija, uhvatili smo samo jedan manji dio ove konferencije, sesiju D, koja se odvijala u dvorani "Zagreb", a koja je ukratko obuhvatila interdisciplinarnost ovog područja i opisala neke aktualne probleme. 

Koncept medijske pismenosti nastao je 1992. godine na konferenciji u Aspenu, a odnosi se na sposobnost pojedinca da kritički vrednuje i analizira medijske sadržaje. Iako su digitalni mediji sve češće korišten izvor informacija, odgovornost ne leži samo na njima kao pošiljateljima, već i na primatelju informacije koji će svojim znanjem i sposobnostima sam odabrati koliko je pojedini medij za njega zapravo štetan ili koristan. Drugim riječima, medijski pismen pojedinac sposoban je obraniti se od medijske manipulacije. Međutim, medijska pismenost trebala bi ići dalje od svojstva pojedinca i postati standardna karakteristika razvijenog društva, što nas vodi do pojma medijske edukacije. Riječ je o programu koji potiče medijsko opismenjivanje, a podrazumijeva implementiranje kritičkog znanja o medijima na svim razinama obrazovnog sustava. 

Prvo predavanje odslušane sesije, Statistička pismenost kao aspekt medijske pismenosti, održala je Martina Poljičak iz Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Poljičak je govorila upravo o važnosti medijske edukacije, ali iz perspektive statističke pismenosti, koja je esencijalna za pravilno predstavljanje, analiziranje i razumijevanje informacija. Shodno tomu, statistika kao aspekt medijske pismenosti neophodna je i za donošenje odluka, što je posebno važno kada su u pitanju državne institucije, predstavnici Vlade, ministarstava, lokalnih samouprava te saborski zastupnici čije odluke utječu na kvalitetu života svih stanovnika. Istaknula je kako je statističko znanje važno usvajati na samom početku obrazovanja te da je nužno potaknuti suradnju između obrazovnih ustanova i znanstvenih institucija kako bi se učenici i studenti mogli upoznati s njihovim radom i metodologijom. 

Sljedeći je izlagač bio Tihomir Katulić s Pravnog fakulteta u Zagrebu, s izlaganjem Mrežna neutralnost i elektronički mediji, koji je objasnio što je mrežna neutralnost i zašto je ona važna za budućnost medija. Iako je naglasio da ne postoji jedinstvena definicija tog pojma, istaknuo je kako je mrežna neutralnost jedan od osnovnih principa na kojima se temelji Internet. Ukratko, ona omogućava da Internet ostane mjesto u kojemu će sav legalan promet i sadržaj biti tretiran jednako. Zbog vrtoglavog rasta korištenja mreže dolazi do zagušenja u mreži koje pojedini operateri potom rješavaju upravljanjem prometom. Usporedio je europski i američki model mrežne neutralnosti, odnosno temeljne razlike koje postoje u viziji slobodnog Interneta tih dvaju kontinenta. Dok je 4. travnja u Europskom parlamentu izglasan Connected Continent, paket mjera koje za cilj imaju stvaranje zajedničkog telekomunikacijskog tržišta, u Sjedinjenim Američkim Državama, otprilike u isto vrijeme, Federalna komisija za komunikacije donijela je odluku kojom se dokida ravnopravan tretman internetskog sadržaja. Drugim riječima, otvoreno je tržišno natjecanje – usluge i sadržaj tvrtki s većom platežnom moći imat će povlašten tretman kada su u pitanju brzina interneta i pristup korisnicima, dok će različite početničke, neprofitne i nezavisne organizacije i kompanije neminovno kaskati u utrci. Ovakva odluka otvoreno potiče diskriminaciju i preferiranje jednog sadržaja na štetu drugog, te u konačnici opstruira osnovna načela na kojima počiva Internet – otvorenost i neutralnost.

Treće izlaganje, Utjecaj alata za sažimanje teksta i online prevođenje na prijenos informacija održale su Barbara Pešorda i Mara Stojanac, studentice Informacijskih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U društvu koje je preplavljeno informacijama, korisnici često pribjegavaju načinima kojima će uštedjeti vrijeme, a istovremeno doći do potrebne, relevantne informacije. Studentice su u svom istraživanju nastojale pokazati učinkovitost alata za prevođenje i sumiranje. Nakon testiranja nekolicine alata tematski različitim člancima, najveću učinkovitosti pokazali su Google Translate i SweSum, jer su tekstovi koji su nastali kao rezultat obrade i dalje zadržali ključne informacije originalne inačice, odnosno odgovarali na pitanja tko, što, kada, gdje i zašto.

Nakon njih, izlaganje je održao profesor masovnih komunikacija iz Katara, Nishan Rafi Havandjian. Svojim izlaganjem pod nazivom Medijska pismenost u Dohi, Katar: Unapređenje kritičnih vještina digitalno spojene multikulturalne publike ukratko je predstavio obrazovni sustav u Kataru i odnos prema medijskoj pismenosti. Naglasio je kako većina nastavnika i profesora nije upoznata s tim konceptom, što se nastoji promijeniti treninzima medijske pismenosti koje u školama organizira neprofitna organizacija Doha Centre for Media Freedom. Izlaganje nije bilo jednostavno pratiti budući da je izlagač nekoliko puta prekidao svoju prezentaciju. Na kraju izlaganja slušateljima je prikazao kratak dokumentarac o medijskog pismenosti u Kataru, ali nažalost na arapskom jeziku i bez prijevoda na engleski ili hrvatski. 

Predzadnje izlaganje Koncept očuvanja nematerijalne kulturne baštine Slavonije, Baranje i Srijema – s gledišta digitalizacije, obrade, čuvanja i širenja zvuka, slike i oblika održao je Vjekoslav Glazina, viši asistent na Strojarskom fakultetu u Slavonskom Brodu. U svojem je izlaganju predstavio istoimeni projekt kojem je cilj očuvanje nematerijalne kulturne baštine Slavonije, s naglaskom na jezične varijante koje nalazimo na tom području, a čiji se broj govornika sve više smanjuje iseljavanjem u urbane sredine. Zaključio je kako je nužno stvoriti digitalni model koji će dokumentirati i na taj način očuvati dijalekte koji izumiru. 

Posljednja izlagačica, književnica Lidija Dujić, jedina je koja je u skromnih 15 minuta izlaganja jasno i koncizno predstavila svoj rad Karnevalizacija javnog diskursa: pučkim performansom na političke parabole. Dujić kroz pojmove performativnosti i karnevalizacije, koje preuzima od autora kao što su Bakhtin, Austin, Butler i Searle, promatra izmjenu replika u političkom diskursu, zaključujući kako je i sama politika vrsta teatra. Posebno je zanimljiv njezin osvrt na političare, s naglaskom na premijera Milanovića, koji svojim "do sad neviđenim metaforama na narodom jeziku" podupire tezu o teatralnosti političkog diskursa. Upravo takvu komunikaciju Dujić dovodi u vezu s medijskom (ne)pismenošću te kao njezinu posljedicu navodi uskraćivanje traženih odgovora, budući da se u njoj, zanemarujući primatelja, pošiljatelj promatra ujedno i kao kraj komunikacije.

Iako tematski vrlo zanimljiv i informativan, bilo je nemoguće ne uočiti neke nedostatke ovog panela. Zbog bezizražajne dikcije govornika, tehničkih poteškoća tijekom prezentiranja, kao i nespretnog manipuliranja danim vremenom, izlaganja su djelovala nepripremljeno te nisu na jezgrovit način davala uvid u problem koji obrađuju. Iznimka od ovoga u potpunosti je Lidija Dujić čija je dinamika nastupa jednostavno pozivala na slušanje. Osim govornika, nepripremljeno je djelovala i jedna od voditeljica panela – najavljujući izlagače, nije znala izgovoriti imena stranog sudionika, dok je ostale čitala nerazgovjetno i rezignirano, što je djelovalo gotovo uvredljivo. 

Različiti pristupi i istraživanja predstavljeni na ovoj konferenciji zasigurno su pružili uvid u status i dinamiku razvoja medijske pismenosti u različitim zemljama, ali program konferencije svakako je mogao biti podijeljen u tematske cjeline s obzirom na specifično područje ili pristup s kojih se promatra ovaj koncept. Panel koji smo odslušali nije imao tematsku nit koju su dijelila pojedina izlaganja – ona ni na koji način nisu upućivala ili nadopunjavala jedno drugo te bi djelovala puno smislenije da su bila uklopljena u zasebnu tematsku cjelinu. Svejedno, unatoč nedostatku sažetosti i elokvencije, odslušani panel pružio je uvid u različite aspekte svakodnevne komunikacije u kojima je medijska pismenost neophodna kako bismo se obranili od zagušujućeg sadržaja, a pažnju usmjerili onome koji će pridonijeti našem individualnom i socijalnom razvoju. 


Objavio/la antonija [at] kulturpunkt.hr 13.06.2014