Minimalistički pristup eksperimentu | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Minimalistički pristup eksperimentu

Ususret zagrebačkoj izvedbi njegova rada Između mene i teškog mjesta, razgovarali smo s Hugom Bergmanom, jednim od najupečatljivijih mladih cirkuskih umjetnika u Europi.

Razgovarala: Ivana Pejić

Od 9. do 19. siječnja u Zagrebu boravi mladi švedski cirkuski umjetnik Hugo Bergman, cirkuskoj sceni poznat kao jedan od trenutno najupečatljivijih cyr wheel umjetnika u Europi. Huga ugošćuje Cirkorama u sklopu Circusnexta – europske platforme koja pruža podršku umjetnicima/ama u usponu i potiče njihovu suradnju. Za vrijeme rezidencije Hugo je radio na svom projektu Između mene i teškog mjesta (Between me and a hard place) koji u fokus stavlja tri tijela: umjetnika, cyr wheel te prilično neuobičajen element u suvremenom cirkusu – kamen. Rezultate tog rada zagrebačka publika ima priliku vidjeti u srijedu, 16. siječnja u Velikoj dvorani Pogona Jedinstvo.

Povodom izvedbe s Hugom smo razgovarali o inspiraciji i konceptu njegovog rada u nastanku te cirkuskoj edukaciji i umjetničkim rezidencijama kao dominantnom okviru unutar kojeg nastaju i razvijaju se projekti u polju suvremenog cirkusa.

 

KP: U radu Između mene i teškog mjesta izabrao si vrlo ogoljen i minimalistički pristup, koristiš malo rekvizita, a naglasak je na različitim cirkuskim tehnikama. Kako si se odlučio za ovakav koncept, korespondira li na neki način s tvojim ranijim radovima?

HB: Zapravo sam ostao vjeran svojem stilu. Volim apstraktan pristup umjetnosti, kada publika može sama upisati značenje u ono što vidi na pozornici. Ja im dajem tragove, ali na njima je da stvore priču. 

Koncept je započeo raspravom o tijelu u pokretu, o načinima na koje se tijelo kreće. Puno sam razmišljao o tome i došao do zaključka da sam pomalo nalik kamenu, velik sam i sličan stijeni. Pomalo sam i introvert, što me dodatno navelo na razmišljanje o kamenu kao elementu s kojim se identificiram. Jednog dana sam ugledao kamen ispred cirkuske škole, jednostavno sam ga uzeo i počeo se igrati s njim. Krenuo sam od pitanja može li sve poslužiti kao cirkuski rekvizit te sam se odlučio za ovaj minimalistički pristup unutar kojeg eksperimentiram i istražujem male pomake koje u različitim tehnikama mogu raditi s kamenom.  

U razvijanju ove ideje na zagrebačkoj izvedbi pridružit će mi se i glazbenik Einar Christoffersson. Ovo će biti naša prva suradnja u kojoj će moju izvedbu pratiti glazbom uživo. Poznajem ga kao iznimno kreativnog umjetnika, i čim sam doznao da sam izabran u Circusnext istog dana sam ga pozvao da mi se pridruži. 

KP: Projekt je započeo kao dio umjetničkog razvojnog programa na DOCH-u u Stockholmu, a razvijaš ga u sklopu Circusnext platforme. Koliko je važan ovaj tip programa za cirkuske umjetnike danas, jesu li postali dominantan okvira u kojem se realiziraju radovi?

HB: Za početak bih napomenuo da sam samouk u cirkuskoj tehnici, ali sam godinu dana proveo u cirkuskoj školi u Stockholmu. Riječ je o programu koji je veoma otvoren za individualne potrebe. Puno vremena boravite u studiju sami i radite na projektu onako kako sami želite. Mislim da je to novitet u cirkuskom obrazovanju – fokus nije na ispunjavanju određenih obrazaca ili rasporeda, već na razvijanju umjetničke strane cirkusa i mislim da je to dobro.

U posljednje vrijeme provodim dosta vremena na rezidencijama. Prije Zagreba proveo sam pet tjedana u Saudijskoj Arabiji, a nakon ove rezidencije idem u Barcelonu i potom u Split gdje ću raditi s organizacijom Room 100. Rezidencije su dobra prilika za razvoj projekata, posebno ako uključuju komponentu produkcije, bez toga ne napravim previše. Dobro je imati cilj.

KP: U sklopu ove rezidencije održat ćeš i radionicu s lokalnim umjetnicima i umjetnicama. Što očekuješ od njih, na čemu će biti naglasak?

HB: Očekujem da ćemo se puno igrati, improvizirati i očekujem da ću se zabaviti! Nisam toliko usredotočen na tehniku, već na ono što se cirkuskom tehnikom želi reći.

KP: Rad koji predstavljaš još je uvijek u procesu nastanka. Znaš li unaprijed u kojem će se smjeru razvijati ili je to nešto što otkrivaš "po putu"?

HB: Mislim da ću cilj otkriti na putu. Prije sam bio fokusiran na minutažu – htio bih doći do 20 minuta rada, pa bih jedan dan osmislio pet minuta, drugi dan bih pokušavao doći do više... No, to ne završi dobro. Na koncu umjesto 20 minuta kvalitetnog sadržaja, dobiješ 45 minuta bezvrijednog. Sada želim imati samo dobar sadržaj, to je moj novi pristup pa ćemo vidjeti što će na kraju ispasti.

 

Objavio/la ivana [at] kulturpunkt.hr 14.01.2020

VEZANE VIJESTI

Nužna upućenost jednih na druge

Piše: Ivana Slunjski

Predstave Face Nord i Rare Birds koje je na Cirkobalkani izvela skupina Un loup pour l'homme slijede ideju međuovisnosti pojedinaca kao društvenih bića.

Razigrani laboratorij cirkuskih entuzijasta

Razgovarala: Ivana Pejić

O festivalu Cirkobalkana, raznovrsnostima programa i razvoju suvremene regionalne cirkuske scene razgovarali smo sa suosnivačem festivala Nikolom Mijatovićem.

Pedagogija suvremenog cirkusa

Pripremila: Martina Domladovac

Umjetnici cirkuskih udruga Cirkorama i Razbibriga gostuju na Nedelji savremenog cirkusa u Beogradu gdje će sudjelovati u izvedbi predstave Cirkobalkana Cabaret.