Mlijeko i voda | kulturpunkt

Kulturoskop Školica

<

Mlijeko i voda

Iva Višošević je u Velikom Trgovišću predstavila svoje portrete u akvarelu i tako opet uvela dječja lica u nekadašnju mjesnu školu.

Piše: Ljiljana Žegrec
  • A
  • +
  • -

Možda je ironično da portreti dječjih lica izloženi u prostoru nekadašnje škole, a danas spomen-škole, odaju osjećaje tuge i sjete. U moderno obnovljenoj zgradi u Velikom Trgovišću koja je nekada bila mjesna škola, a đak bio Franjo Tuđman, na prvom je katu do 22. studenog trajala izložba Milk Ive Višošević. U toj svjetlom obasjanoj majušnoj bijeloj učionici gdje je i ploča potpuno nova, a njena umirujuća zelena boja za nepostojeće nemirne učenike koji je neće uprljati kredom, postavljeni su dječji portreti u tehnici akvarela. 

Jedini horizontalni, ujedno i najveći portret pripao je toj ploči, vjerojatno zbog prirodnog zelenog okvira. Po ostalim zidovima smješteni su ostali portreti: oni najmanji jedan do drugog u dva čvrsto spojena reda, a oni veći i jači u odvojenim parovima. Ovi akvareli nisu ni ukovireni ni prekriveni staklom, već vise nekako ranjivo i sirovo na nonšalantno otrgnutom grubom papiru i gledaju nas sjetnim dječjim očima. 

Odajući dojam kao da je sva ta lica naslikala za lijenih popodnevnih šetnji parkom, u nekoliko poteza kistom jedva dodirujući podlogu, autorica je sve portrete spojila jednim ponavljajućim motivom – sjetnim očima. Boje su pretežno hladne (mnoštvo nijansi sive i plave), čak ni ružičasta haljinica ne podiže raspoloženje, te sve skupa pridonosi tužnom pogledu u/iz djetinjstva. Tek približavanjem svakom pojedinačnom portretu uočava se posebnost vodenih boja i načina na koji se one koriste u postizanju realnih crta lica i osjećaja. Linije i prostori starih osušenih nijansi razmućene vodene boje prekrivene su novim nijansama iste ili sive boje. Možda se tu krije zamka: ta pretpostavljena brzina poteza kista ovdje je srušena metodom slikanja gdje je potrebno čekati dok se stara boja, stara voda osuši, a tek onda nanositi nove slojeve. Koliko je čekanja bilo potrebno da se dočaraju sva ova lica i sva tuga koja s njih teče? Jesu li to zapravo mrlje vodenih boja ili mrlje obojane vode?

Pozadine porteta neupadljive su i tek obrisom dodane boje u vodu neprimjetno stavljene na papir, dok je više pozornosti, osim licima, pridodano dječjoj odjeći i postizanju trodimenzionalnosti. 

Sveukupna 'vodenost' porteta spojena s nazivom Milk samo još više naglašava prolaznost djetinjstva i njegovo postojanje samo u našem sjećanju. Ovi su porterti vodeni žig slike koja je prije bila živa, gusta, puna nerazrijeđene tempere. Vodeni žig je samo podloga na kojem se ispisuje glavna poruka, djetinjstvo je samo podloga na kojoj se ispisuje odrasli dio života. Sve naše priče i doživljaji iz djetinjstva osušene su nijanse nekad mokre i žive stvarnosti u našoj memoriji.

Tekst je nastao u sklopu neformalnog obrazovnog programa Kulturpunktova novinarska školicaSvijet umjetnosti, ciklus 2013-14, udruge Kurziv - Platforma za pitanja kulture, medija i društva.

Objavio/la antonija [at] kulturpunkt.hr 11.12.2013